Boris Dežulović je jedan od mojih najdražih novinara/književnika i godinama sam pokušavala doći do ove knjige. Neke od pjesama sam već čula na njegovim nastupima zajedno sa Predragom Lucićem, tako da sam otprilike i znala što očekivati, odnosno znala sam unaprijed da s pravom očekujem puno od ovog djela. Boris je, po mom mišljenju, primarno društveni kritičar, pa tek onda književnik, i svoj posao odrađuje brilijantno. Pjesme iz Lore su isprika srpskim civilima koja nikad službeno nije došla od grada Splita, satira o besmislu rata, surov prikaz onog dijela ljudske prirode o kojem nitko ne želi progovoriti, a kojem je rat tako plodno tlo za cvat.