What do you think?
Rate this book
Put
Dvadesetosam godina po objavi knjige na slovenskom jeziku i trideset godina nakon prvog slovenskog, ali i hrvatskog uspona na Mount Everest, objavljeno je i prvo hrvatsko izdanje kultne knjige alpinističke literature – Put Nejca Zaplotnika. Put je na slovenskom jeziku tiskan u više od 30 000 primjeraka i generacijama alpinista i planinara bio je nezaobilazno štivo.
Knjiga Put je i danas, nekoliko desetljeća nakon što je napisana, obvezno štivo za sve koji u planinama traže više od puke sportske aktivnosti. Mlađim generacijama Nejčevo ime možda ne znači puno. No nakon što pročitaju knjigu upoznat će ne samo Nejca, već i dio sebe.
Prvo hrvatsko izdanje knjige Put obogaćeno je c/b fotografijama koje prate Nejčev životni put, od dječačkih dana pa sve do groba pod Manasluom. Predgovor knjizi napisao je Stipe Božić, a pogovor poznati slovenski alpinist Viki Grošelj.
Uspinjali smo se strmom granitnom stijenom prema sedlu Lho La. Nejc je nosio goleme aluminijske ljestve i usput mi pričao kako već nekoliko dana odlazi iz baze i pričvršćuje razne vrste ljestava, sajli i užadi. Došli smo pod okomitu smeđu ploču na koju je naslonio svoje ljestve. Ja sam ga osiguravao dok se on penjao do zadnje prečke odakle je zabio nekoliko klinova za koje je vezao ljestve. Popeo sam se do njega i sjeo na policu pored vrha ljestava. Ponudio mi je cigaretu.
„Pušiš?“ – upita me.
„Ponekad.“ – odgovorih.
„E, ovo je pravo mjesto za jednu zapaliti“.
Ta cigareta, čije smo dimove otpuhivali prema Zapadnoj dolini Everesta, bila je početak našeg iskrenog prijateljstva. Kad smo se ponovo 1981. godine sreli pod južnom stijenom Lhotsea rekao je da mu izlazi knjiga. Čim sam je pročitao rekao sam mu da se o alpinizmu,
nakon njegove knjige, teško nešto može bolje napisati. Nejčeva knjiga mi je pomogla da se još dublje zagledam u razloge koji alpiniste tjeraju k vrhovima planina.
…
Davno je jedan slavni istraživač planina rekao: »Planine su tu, i drugog razloga za uspinjanje, osim samog uspona, više nema.» U svijetu u kojemu čovjek sve više vlada svojim okolišem , i često ga nerazumno nagrđuje, velike planine spadaju među posljednje nepokorene i nenarušene prostore na Zemlji. Nadajući se novim otkrićima, mi penjači krećemo upravo onamo, na naporan i opasan put do najviših vrhova svijeta, mjesta na Zemlji za koja se, na sreću, u nekim krajevima i danas vjeruje da su domovi nadnaravnih sila.
Nažalost nekima se put do tih mitskih mjesta, kao našem Nejcu, prerano prekida. Ali to nije kraj puta.
Knjiga Put je i danas, nekoliko desetljeća nakon što je napisana, obvezno štivo za sve koji u planinama traže više od puke sportske aktivnosti. Mlađim generacijama Nejčevo ime možda ne znači puno. No nakon što pročitaju knjigu upoznat će ne samo Nejca, već i dio sebe.
Prvo hrvatsko izdanje knjige Put obogaćeno je c/b fotografijama koje prate Nejčev životni put, od dječačkih dana pa sve do groba pod Manasluom. Predgovor knjizi napisao je Stipe Božić, a pogovor poznati slovenski alpinist Viki Grošelj.
Uspinjali smo se strmom granitnom stijenom prema sedlu Lho La. Nejc je nosio goleme aluminijske ljestve i usput mi pričao kako već nekoliko dana odlazi iz baze i pričvršćuje razne vrste ljestava, sajli i užadi. Došli smo pod okomitu smeđu ploču na koju je naslonio svoje ljestve. Ja sam ga osiguravao dok se on penjao do zadnje prečke odakle je zabio nekoliko klinova za koje je vezao ljestve. Popeo sam se do njega i sjeo na policu pored vrha ljestava. Ponudio mi je cigaretu.
„Pušiš?“ – upita me.
„Ponekad.“ – odgovorih.
„E, ovo je pravo mjesto za jednu zapaliti“.
Ta cigareta, čije smo dimove otpuhivali prema Zapadnoj dolini Everesta, bila je početak našeg iskrenog prijateljstva. Kad smo se ponovo 1981. godine sreli pod južnom stijenom Lhotsea rekao je da mu izlazi knjiga. Čim sam je pročitao rekao sam mu da se o alpinizmu,
nakon njegove knjige, teško nešto može bolje napisati. Nejčeva knjiga mi je pomogla da se još dublje zagledam u razloge koji alpiniste tjeraju k vrhovima planina.
…
Davno je jedan slavni istraživač planina rekao: »Planine su tu, i drugog razloga za uspinjanje, osim samog uspona, više nema.» U svijetu u kojemu čovjek sve više vlada svojim okolišem , i često ga nerazumno nagrđuje, velike planine spadaju među posljednje nepokorene i nenarušene prostore na Zemlji. Nadajući se novim otkrićima, mi penjači krećemo upravo onamo, na naporan i opasan put do najviših vrhova svijeta, mjesta na Zemlji za koja se, na sreću, u nekim krajevima i danas vjeruje da su domovi nadnaravnih sila.
Nažalost nekima se put do tih mitskih mjesta, kao našem Nejcu, prerano prekida. Ali to nije kraj puta.
208 pages, Paperback
First published January 1, 1981
34 people are currently reading
337 people want to read
About the author
Nejc Zaplotnik
3 books2 followersSlovenski alpinist.
Osnovno šolo in gimnazijo (1967–1971) je obiskoval v Kranju, v Ljubljani študiral psihologijo na Filozofski fakulteti (1971-1972) in (deloma ob delu) na Fakulteti za telesno kulturo (od 1975, absolvent 1983). Služboval je 1972–1975 (z enoletnim presledkom) v Kranju na SDK, 1975–1980 bil učitelj športne vzgoje na OŠ Stane Žagar.
Alpinizmu se je posvečal od 1969 in se mu povsem podredil. Uvrstil se je med najuspešnejše slovenske alpiniste svoje generacije. Opravil je nad 350 vzponov vseh težavnostnih stopenj po Evropi, Afriki in Severni Ameriki. Veliko je plezal sam, izvedel več kot 30 prvenstvenih vzponov doma in na tujem, nekaj zahtevnih zimskih ponovitev in več ekstremnih smučarskih spustov. Med najpomembnejšimi plezalskimi dosežki sta naprimer: prva zimska ponovitev Trikota in prvenstveni vzpon (Jernejev steber) v severni steni Dolgega hrbta, Salathe v južni steni El Capitana (ZDA). Bil je med redkimi na svetu, ki so se povzpeli na tri osemtisočake: Makalu (1975), Gašerbrum (1977) in Everest (1979), vse po novih prvenstvenih smereh.
Uveljavil se je kot organizator, mentor mladim, od 1970 sodeloval pri Gorski reševalni službi, 1979 bil inštruktor na tečaju za gorske vodnike v Nepalu.
Od 1972 je pisal plezalske potopise v Planinski Vestnik, kritične misli v Alpinistične razglede, nekaj člankov je objavil tudi drugod. Vrh njegovega pisanja je razmišljujoča izpovedna knjiga Pot.
Osnovno šolo in gimnazijo (1967–1971) je obiskoval v Kranju, v Ljubljani študiral psihologijo na Filozofski fakulteti (1971-1972) in (deloma ob delu) na Fakulteti za telesno kulturo (od 1975, absolvent 1983). Služboval je 1972–1975 (z enoletnim presledkom) v Kranju na SDK, 1975–1980 bil učitelj športne vzgoje na OŠ Stane Žagar.
Alpinizmu se je posvečal od 1969 in se mu povsem podredil. Uvrstil se je med najuspešnejše slovenske alpiniste svoje generacije. Opravil je nad 350 vzponov vseh težavnostnih stopenj po Evropi, Afriki in Severni Ameriki. Veliko je plezal sam, izvedel več kot 30 prvenstvenih vzponov doma in na tujem, nekaj zahtevnih zimskih ponovitev in več ekstremnih smučarskih spustov. Med najpomembnejšimi plezalskimi dosežki sta naprimer: prva zimska ponovitev Trikota in prvenstveni vzpon (Jernejev steber) v severni steni Dolgega hrbta, Salathe v južni steni El Capitana (ZDA). Bil je med redkimi na svetu, ki so se povzpeli na tri osemtisočake: Makalu (1975), Gašerbrum (1977) in Everest (1979), vse po novih prvenstvenih smereh.
Uveljavil se je kot organizator, mentor mladim, od 1970 sodeloval pri Gorski reševalni službi, 1979 bil inštruktor na tečaju za gorske vodnike v Nepalu.
Od 1972 je pisal plezalske potopise v Planinski Vestnik, kritične misli v Alpinistične razglede, nekaj člankov je objavil tudi drugod. Vrh njegovega pisanja je razmišljujoča izpovedna knjiga Pot.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 43 reviews
February 26, 2012
Nothing can be more powerful in a book than when you feel that the author lives and breaths every word he says - and in this book, that is 100% so! The way he transfers his passion for climbing into words and the way in which he feels about what he is doing - that passion, drive, enthusiasm, even craziness, complete incapability to be and do anything else accept what you know you are made to do...it is the way in which i truly wish to all my dearest friends to live their lives. The other thing that comes out beautifully throughout the book is his compassion, openess of his heart for world around him.... If having that passion that he has would change any individual life, then having that compassion is what would change the world. This book is for everyone who wants to see a beautiful example of how to live life with full lungs and an open heart.
March 21, 2018
"U meni je gorjelo i poznavao sam samo dva izlaza: ili stalno održavati vatru ili pak pustiti da izgorim u njoj."
November 9, 2022
“Zbližajo nas niti, ki nas vračajo drug drugemu, legamo v iste postelje, zapiramo oči in pozabljamo na vse, v spanju ali ljubezni, ko pa sen mine, stene med nami zopet stojijo, prepadi zijajo, poti se razhajajo, pa zopet pograbimo tiste skrivnostne niti, zapremo oči in vrata za seboj in nori, nerazumljivi krog življenja se nadaljuje. Pograbi me tisto visoko, veličastno, brez konca izginjajoče, da bi pel, se smejal, skakal in norel, potem pa zopet vlečem noge po blatu in s tresočimi rokami bi najraje snel svojo glavo z ramen, nazdravil lastnemu koncu in izginil za večno. Toda prišla so nova življenja, ki so me privezala na ta svet in za njih ga delam lepega, kolikor se le da. Toda, dragi moji otroci, ali me boste razumeli, če me bo nekoč zlomilo in bom pokleknil, vam položil glavo v naročje in jokal, jokal… Ali se takrat ne boste odvrnili od mene? Ali vam bom lahko povedal, da sem majhen, da sem slaboten, da ne verjamem v to, kar sem vas učil? Ali mi takrat ne boste pokazali hrbta, in ko bo prišlo jutro, ali bomo zopet veselo sedli k zajtrku in se smejali? Ali je res na svetu prostor le za ljudi, ki vedo, kam gredo?”
February 5, 2021
"Vse to je moje življenje. Pot, ki ne pripelje nikamor drugam kakor na naslednjo pot in ta zopet na naslednje razpotje. Brez konca. Svoboda v najpopolnejšem pomenu besede."
"Naučil sem se, da se v naravo nikdar ne hodi počivat; če hočeš, da te narava sprejme, moraš v njej trdo garati in živeti!"
"Kdor išče cilj, bo ostal prazen, ki ga bo dosegel, kdor pa najde pot, bo cilj vedno nosil v sebi."
"Plezanje je šola za življenje, šola za ljubezen."
Nejc Zaplotnik, izjemen alpinist, nas je zapustil žal veliko prezgodaj (bil je star le 31 let), a kljub temu nam je pustil veliko zapuščino, ne samo v alpinističnem svetu, ampak tudi v literaturi. Avtobiografsko razmišljanje z naslovom Pot je izpovedno, preprosto iskreno in obenem tudi gostobesedno branje, kot bi Nejc (Jernej) hotel naenkrat spraviti iz sebe vse misli, ki so mu divjale med pisanjem.
"Naučil sem se, da se v naravo nikdar ne hodi počivat; če hočeš, da te narava sprejme, moraš v njej trdo garati in živeti!"
"Kdor išče cilj, bo ostal prazen, ki ga bo dosegel, kdor pa najde pot, bo cilj vedno nosil v sebi."
"Plezanje je šola za življenje, šola za ljubezen."
Nejc Zaplotnik, izjemen alpinist, nas je zapustil žal veliko prezgodaj (bil je star le 31 let), a kljub temu nam je pustil veliko zapuščino, ne samo v alpinističnem svetu, ampak tudi v literaturi. Avtobiografsko razmišljanje z naslovom Pot je izpovedno, preprosto iskreno in obenem tudi gostobesedno branje, kot bi Nejc (Jernej) hotel naenkrat spraviti iz sebe vse misli, ki so mu divjale med pisanjem.
February 16, 2021
to goni čovjeka da se penje na ledenjak, da se vikendom diže u 2-3-4 sata ujutro i ide na planinu ili da na toj istoj planini, na mrtvom ledu, provede 50+ noći za redom?
Nisu naši putevi usporedivi s Nejčevim, ali malo čiji put je i inače usporediv. Perspektiva koju on otkriva u ovoj knjizi je za naježit se (i pustit koju suzu). Topla preporuka za čitanje
Nisu naši putevi usporedivi s Nejčevim, ali malo čiji put je i inače usporediv. Perspektiva koju on otkriva u ovoj knjizi je za naježit se (i pustit koju suzu). Topla preporuka za čitanje
January 15, 2018
Prekrasna knjiga...
"Koliko je manje čovjek osamljen kada sam korača po teškom kamenom putu, nego kad je isti čovjek u gradu, usred društva, lažnoga smijeha i lažne sreće." Nejc Zaplotnik
Prekrasno ispričana životna priča čovjeka koji je živio ono što je sanjao.
"Koliko je manje čovjek osamljen kada sam korača po teškom kamenom putu, nego kad je isti čovjek u gradu, usred društva, lažnoga smijeha i lažne sreće." Nejc Zaplotnik
Prekrasno ispričana životna priča čovjeka koji je živio ono što je sanjao.
January 6, 2022
Kada sam počela čitati ovu knjigu nisam imala neka visoka očekivanja.
Volim planinariti i boraviti u prirodi no alpinizam mi je bio prilično stran i prije čitanja ove knjige o tome nisam znala puno. A i nikad nisam čula za Nejca Zaplotnika.
Skromni početak s ovom knjigom se pretvorio u potpunu sljubljenost za stranice i retke i s nestrpljenjem sam čitala o raznim krajolicima, atmosferama u baznim kampovima, o teškim mukama i izazovima s kojima se Nejc i njegova ekipa suočavaju prilikom uspona na najviše vrhove svijeta.
Po putu sam naučila što je to navez, prevjes i prvenstveni uspon. I kako su prijatelji najbitniji na svijetu.
Vrhunac moje čitalačke opsesije se dogodio kada je Nejc uspio osvojiti Mount Everest i tada sam prvi put uz knjigu pustila suze. Toliko sam se već povezala s njegovim putem, njegovom jednostavnom i slobodnom vizijom života, tom iskrenom strašću i energijom, da sam taj uspjeh osjećala kao svoj.
Kroz knjigu se osjeti njegovo pripovjedačko sazrijevanje i sve je lakše u glavi zamisliti taj put kojim korača, što sve na njemu doživljava i koje emocije ga prate.
Čitajući o završetku njegove životne avanture osjećala sam se kao da sam ostala bez prijatelja i učitelja. I opet su potekle suze. Ne sjećam se kada me je neka knjiga toliko puta izokrenula i dirnula tijekom čitanja.
Volim planinariti i boraviti u prirodi no alpinizam mi je bio prilično stran i prije čitanja ove knjige o tome nisam znala puno. A i nikad nisam čula za Nejca Zaplotnika.
Skromni početak s ovom knjigom se pretvorio u potpunu sljubljenost za stranice i retke i s nestrpljenjem sam čitala o raznim krajolicima, atmosferama u baznim kampovima, o teškim mukama i izazovima s kojima se Nejc i njegova ekipa suočavaju prilikom uspona na najviše vrhove svijeta.
Po putu sam naučila što je to navez, prevjes i prvenstveni uspon. I kako su prijatelji najbitniji na svijetu.
Vrhunac moje čitalačke opsesije se dogodio kada je Nejc uspio osvojiti Mount Everest i tada sam prvi put uz knjigu pustila suze. Toliko sam se već povezala s njegovim putem, njegovom jednostavnom i slobodnom vizijom života, tom iskrenom strašću i energijom, da sam taj uspjeh osjećala kao svoj.
Kroz knjigu se osjeti njegovo pripovjedačko sazrijevanje i sve je lakše u glavi zamisliti taj put kojim korača, što sve na njemu doživljava i koje emocije ga prate.
Čitajući o završetku njegove životne avanture osjećala sam se kao da sam ostala bez prijatelja i učitelja. I opet su potekle suze. Ne sjećam se kada me je neka knjiga toliko puta izokrenula i dirnula tijekom čitanja.
March 3, 2020
This is a sentimental book that includes author's recollections about climbing trips and captures his (lack of) philosophy about it. Culminated with his full heart, blank head and inability to use words to describe his thoughts and feelings upon finishing one of the most important challenges climbers choose to face, Everest. It has loose structure and narrative, but it has heart.
This is a small but compact book of all the high and social feelings one encounters when climbing, life choices and priorities, unfolding of time and skill one invests into becoming a professional climber.
It captures life as one goes through it working hard to end up somewhere where the view is beautiful.
I imagine the passionate heart account is relevant to all the climbers and professional athletes, the context to people around past, present and future Slovenian climbing scene, and to everyone else, be kind to the lack of structure, some parts are nice and round and a passionate display of human will and where it can take people.
This is a small but compact book of all the high and social feelings one encounters when climbing, life choices and priorities, unfolding of time and skill one invests into becoming a professional climber.
It captures life as one goes through it working hard to end up somewhere where the view is beautiful.
I imagine the passionate heart account is relevant to all the climbers and professional athletes, the context to people around past, present and future Slovenian climbing scene, and to everyone else, be kind to the lack of structure, some parts are nice and round and a passionate display of human will and where it can take people.
January 14, 2021
Put (eng. The Road) is about Nejc Zaplotnik, one of the greatest alpinists in former Yugoslavia. Written in first person, it is a wonderful piece of artistic expression and, with profound philosophical thoughts about life, people and our place in the world, it could easily be one of the best books ever written in the Yugoslavia. Erudition simply flows through every page and leads you through mountain ranges and tops all over the world, describing places, people, cultures and reminding us sometimes that all you need for happiness is roof above your head and a simple bed. Unfortunately, there is no happy ending in this book. Nejc tragically died when he was 31, upon trying to reach Manaslu peak in Himalaya's. But his legacy lives in the generations of Slovenian mountaineers to this day.
April 9, 2023
Knjižna klasika. Pričara doživljanje, čustva, smisel, lepoto gora in življenja. Delim številne poglede na družbo, na nesmisle teženja ljudi k materialnim dobrinam, nenehni sli po "vedno več", na površinske odnose do soljudi. Misli, ki so večne in ki bralca spremljajo celo življenje.
November 26, 2025
“To mi je ostalo za večno: živeti, kakor da si le en sam dan na tem svetu in moraš v tem dnevu vse doživeti in preživeti, obenem pa se jasno zavedaš, da je to čisto prekratka doba, da bi se sploh česarkoli lotil. To ni hlastanje, niti melanholija, temveč mirno doživljanje trenutkov, ki jih zbiraš v mozaik, ne da bi si predstavljal, kakšna bo končna slika.”
“Kdor išče cilj, bo ostal prazen, ko ga bo dosegel, kdor pa najde pot, bo cilj vedno nosil v sebi.”
“Verjel sem v pot in dosegel cilj, ki ga sploh nisem imel.”
“Kdor išče cilj, bo ostal prazen, ko ga bo dosegel, kdor pa najde pot, bo cilj vedno nosil v sebi.”
“Verjel sem v pot in dosegel cilj, ki ga sploh nisem imel.”
December 25, 2016
Bil je že čas, da ponovno preberem Pot. Knjiga mi osebno veliko pomeni, saj mi je v mladosti zelo približala svet gorništva. Gre za zelo lirično, izpovedno delo, kjer se opisi gora in vzponov vseskozi navezujejo na Nejčev odnos do sveta, v katerem je živel. Spomini se prepletajo z opisi trenutnega dogajanja, včasih s čisto asociativnimi prehodi. Nejc me večkrat spomni na romantične junake, ki so se počutili, kot da ne spadajo zares v svet, v katerem živijo. On je resnično živel le v gorah, v njih ogromno dosegel ... in žal v njih tudi mnogo prekmalu umrl. Čeprav me ekstremni alpinizem ne privlači, ga zaradi te knjige nikoli ne bom obsojala. Kot pravi Nejc: "Nihče od ljudi, ki posedajo po toplih foteljih, ne bo nikdar razumel, da lahko človek za dosego cilja žrtvuje tudi lastno življenje. Danes, ko nam je vse servirano na pladnju, ko se za nobeno stvar ni treba več izpostavljati, je vsako tveganje obsojano."
April 21, 2022
Predivna knjiga za sve planinare i ljubitelje alpinizma ali i ostale zbog predivnih opisa i dubokih uvida.
May 22, 2023
Tko trazi cilj, ostati ce prazan kad ga dosegne, tko pak nade put, cilj ce uvijek nositi u sebi
January 24, 2024
Absolute gem for anybody interested in climbing or mountaineering!
March 14, 2022
Llevaba ya un tiempo con este libro pendiente para leer. Todo el mundo habla muy bien de él (solo hay que ver la nota media que tiene aquí), es una obra de culto en Eslovenia, al menos en lo que a alpinismo se refiere, y tiene muchas ediciones, lo que es poco frecuente en el mercado editorial del país. De este modo, las expectativas eran bastante altas. Y como suele ocurrir cuando es así, la lectura me ha decepcionado. Sí, tiene partes geniales con las que te ríes o te tocan un poco la patata. A través de sus palabras, se puede ver que Nejc Zaplotnik era alguien con una personalidad arrolladora, carismática; a mí también me ha parecido bastante nihilista. Muchas de sus reflexiones son muy interesantes, especialmente para ser de hace 40 años. Aquí algunas muestras:
"Ne ve, kaj mi pomeni alpinizem. To zame ni le šport, zame je plezanje življenje. Kdor se tega ne zaveda, nima z menoj kaj početi, nimava se kaj pogovarjati, zdim se mu prazen. In samohodstvo je višek alpinizma. Gibati se na robu med življenjem in smrtjo se pravi resnično živeti. Ne vem, ali sem to že kje bral, a meni te besede veliko pomenijo. (...) Kako mnogo manj osamljen je človek, kadar sam stopa po težki skakalnati poti, kakor pa, kadar je isti človek v mestu, sredi družbe, sredi zlaganega smeha in sreče".
"Kolikokrat so bili soplezalci razočarani nad menoj, ker se že naslednji dan po turi nisem spomnil nobene podrobnosti več. Tako dobro pa se spomnim svoje razmetane in urejene, razburkane in umirjene, lačne in site, pohlepne in zadovoljne notranjosti, tako dobro se spominjam stiskov rok, bliskov oči in utripa srca tistih redkih ljudi, ki so se mi približali. Toda ljudje so se me začeli vse bolj bati, moja bližina jih je vznemirjala in begala, ker niso več vedeli, v kateri predalček, v katero rubriko in podrubriko bi me vtaknili. Nikamor več nisem sodil in tako sem postala vse bolj sam".
Pero, como todos, también es una persona con sus sombras. Por lo que se refiere al libro, las partes en las que se centra tanto en contar la ruta de escalada me han aburrido sobremanera, en gran medida porque no están para nada contextualizadas y si no sabes nada de alpinismo te pierdes inmediatamente. Por otra parte, cuando leo libros sobre el himalayismo no puedo evitar un gran rechazo hacia este fenómeno, con su neocolonialismo, su actitud de blanco salvador de las tribus salvajes y su uso privado de las montañas (cuando dicen respetar mucho la naturaleza). En fin, el propio autor lo dice: hay mucha gente que no puede comprender el alpinismo, y entre ellos estoy yo.
"Ne ve, kaj mi pomeni alpinizem. To zame ni le šport, zame je plezanje življenje. Kdor se tega ne zaveda, nima z menoj kaj početi, nimava se kaj pogovarjati, zdim se mu prazen. In samohodstvo je višek alpinizma. Gibati se na robu med življenjem in smrtjo se pravi resnično živeti. Ne vem, ali sem to že kje bral, a meni te besede veliko pomenijo. (...) Kako mnogo manj osamljen je človek, kadar sam stopa po težki skakalnati poti, kakor pa, kadar je isti človek v mestu, sredi družbe, sredi zlaganega smeha in sreče".
"Kolikokrat so bili soplezalci razočarani nad menoj, ker se že naslednji dan po turi nisem spomnil nobene podrobnosti več. Tako dobro pa se spomnim svoje razmetane in urejene, razburkane in umirjene, lačne in site, pohlepne in zadovoljne notranjosti, tako dobro se spominjam stiskov rok, bliskov oči in utripa srca tistih redkih ljudi, ki so se mi približali. Toda ljudje so se me začeli vse bolj bati, moja bližina jih je vznemirjala in begala, ker niso več vedeli, v kateri predalček, v katero rubriko in podrubriko bi me vtaknili. Nikamor več nisem sodil in tako sem postala vse bolj sam".
Pero, como todos, también es una persona con sus sombras. Por lo que se refiere al libro, las partes en las que se centra tanto en contar la ruta de escalada me han aburrido sobremanera, en gran medida porque no están para nada contextualizadas y si no sabes nada de alpinismo te pierdes inmediatamente. Por otra parte, cuando leo libros sobre el himalayismo no puedo evitar un gran rechazo hacia este fenómeno, con su neocolonialismo, su actitud de blanco salvador de las tribus salvajes y su uso privado de las montañas (cuando dicen respetar mucho la naturaleza). En fin, el propio autor lo dice: hay mucha gente que no puede comprender el alpinismo, y entre ellos estoy yo.
November 26, 2019
It was my last year in kindergarten. The teachers were glued to the radio, when it had been announced that two Slovenians, Andrej Štremfelj and Nejc Zaplotnik, reached the top of Mt. Everest. The teachers were excited and hugging Nejc Zaplotnik jr. who was in my class. At the time I didn't understand what all the fuss was about.
Later I realized that we Slovenians are a mountaineering nation and I started going to the mountains myself. To our Slovenian Alps, which still had to be taken with respect and properly equipped, but much less dangerous than the Himalayas. Still I couldn't understand why some people risked their lives for extreme climbs. With this book an intimate view on one such man's thoughts was revealed to me. A man who experienced the world in a completely different way than most of us and who couldn't live without his mountains. Unfortunately he also died in the mountains.
************************************************************
Bil sem v zadnjem letu vrtca. Vzgojiteljice so pritiskale ušesa k radiu, ko so objavili, da sta Andrej Štremfelj in Nejc Zaplotnik stopila na Mt. Everest. Bile so vzhičene in objemale so Nejca Zaplotnika mlajšega, ki je bil z mano v razredu. Takrat mi ni bilo jasno, čemu tako navdušenje.
Kasneje sem spoznal, da smo Slovenci hribovski narod in tudi sam začel hoditi v gore. Te naše, spoštovanja vredne, ampak precej manj nevarne kot Himalaja. Še vedno pa mi ni bilo jasno, zakaj nekateri ljudje tvegajo svoje življenje za ekstremne vzpone. S to knjigo se mi je odprl intimen pogled na razmišljanje enega takega človeka, človeka, ki je doživljal svet popolnoma drugače kot večina in ki brez gora ni mogel živeti. Na žalost je v gorah tudi umrl.
Later I realized that we Slovenians are a mountaineering nation and I started going to the mountains myself. To our Slovenian Alps, which still had to be taken with respect and properly equipped, but much less dangerous than the Himalayas. Still I couldn't understand why some people risked their lives for extreme climbs. With this book an intimate view on one such man's thoughts was revealed to me. A man who experienced the world in a completely different way than most of us and who couldn't live without his mountains. Unfortunately he also died in the mountains.
************************************************************
Bil sem v zadnjem letu vrtca. Vzgojiteljice so pritiskale ušesa k radiu, ko so objavili, da sta Andrej Štremfelj in Nejc Zaplotnik stopila na Mt. Everest. Bile so vzhičene in objemale so Nejca Zaplotnika mlajšega, ki je bil z mano v razredu. Takrat mi ni bilo jasno, čemu tako navdušenje.
Kasneje sem spoznal, da smo Slovenci hribovski narod in tudi sam začel hoditi v gore. Te naše, spoštovanja vredne, ampak precej manj nevarne kot Himalaja. Še vedno pa mi ni bilo jasno, zakaj nekateri ljudje tvegajo svoje življenje za ekstremne vzpone. S to knjigo se mi je odprl intimen pogled na razmišljanje enega takega človeka, človeka, ki je doživljal svet popolnoma drugače kot večina in ki brez gora ni mogel živeti. Na žalost je v gorah tudi umrl.
January 31, 2023
Uvijek su me fascinirali ljudi koji se ne uklapaju u standarde "normalnog" društva, već svojom osobnošću i voljom da uživaju i rade ono što vole lome čvrste kalupe ustaljenih normi. Nejc Zaplotnik, po mom skromnom mišljenju, nije bio ni dobar otac ni suprug, ali je bio autentičan i iskren. Cijeli je život posvetio alpinizmu koje je bilo smisao njegovog života. Uz dozu sreće, poživio je do 31. godine života i u tom relativno kratkom životnom stažu ostvario većinu svojih snova, oženio se i postao otac trojice sinova.
Knjiga, iako na dijelovima jako teško čitljiva zbog gomile stručnih alpinističkih termina, opisa penjačkih ruta, promijene toka misli i digresija, ima dublji smisao i pruža čitatelju jasan uvid u glavu pustolova alpinista koji živi za to što radi žrtvujući, u konačnici, i svoj život.
Osim opisa penjačkih ruta i svojih pustolovina Nejc iznosi i neke vlastite stavove o trulom kapitalističkim društvu, konzumerizmu, smislu života i društvenim različitostima.
"Mora da je strašan život ako je plaća jedina nagrada koju dobiješ za posao."
"... ostalo je samo još zadovoljstvo i radost što ostajem mlad i otvoren, što postajem sve mlađi, što postajem dijete. Što ostajem pun povjerenja, premda su me već nebrojeno puta okrali, što vjerujem, iako su me tisuću puta prevarili."
Knjiga, iako na dijelovima jako teško čitljiva zbog gomile stručnih alpinističkih termina, opisa penjačkih ruta, promijene toka misli i digresija, ima dublji smisao i pruža čitatelju jasan uvid u glavu pustolova alpinista koji živi za to što radi žrtvujući, u konačnici, i svoj život.
Osim opisa penjačkih ruta i svojih pustolovina Nejc iznosi i neke vlastite stavove o trulom kapitalističkim društvu, konzumerizmu, smislu života i društvenim različitostima.
"Mora da je strašan život ako je plaća jedina nagrada koju dobiješ za posao."
"... ostalo je samo još zadovoljstvo i radost što ostajem mlad i otvoren, što postajem sve mlađi, što postajem dijete. Što ostajem pun povjerenja, premda su me već nebrojeno puta okrali, što vjerujem, iako su me tisuću puta prevarili."
July 22, 2021
Some of the thoughts expressed are okay, even enlightening, they are more optimistic at the beginning and become slightly pessimistic towards the end. The writing style is not one of a seasoned writer, but while reading the book, one gets the impression of being there with the group, experiencing the mountains quite often.
One thing bothered me quite a lot though. Overall I don't think the book aged well in the sense that the author positions himself as the one knowing all about the cultures he meets on his travels. People from (then named) developing countries are described as poor, helpless, at some point even dirty. What might have been an okay worldview at the time the book was written or published, comes off as very problematic today.
Can not recommend it.
One thing bothered me quite a lot though. Overall I don't think the book aged well in the sense that the author positions himself as the one knowing all about the cultures he meets on his travels. People from (then named) developing countries are described as poor, helpless, at some point even dirty. What might have been an okay worldview at the time the book was written or published, comes off as very problematic today.
Can not recommend it.
May 14, 2024
When I first heard about this book, I was told that is the best book ever written about alpinism and hiking.
And after reading it, I can say it is the best book ever written not just about alpinism and hiking, but also comparing to life and social aspects of life. If you are an alpinist or a hiker, it will touch your soul, and deepen your motivation to find more challenges and enjoy your hikes even more.
In case you are not, it will help you understand them, and will show you the simplicity of the world seen through the eyes of a man who very early on found his true life calling and used his young wisdom with all the people he had encountered.
It is a book that will allow the time to pause, and make you rethink your life and you daily choices.
Highly recommend it!
And after reading it, I can say it is the best book ever written not just about alpinism and hiking, but also comparing to life and social aspects of life. If you are an alpinist or a hiker, it will touch your soul, and deepen your motivation to find more challenges and enjoy your hikes even more.
In case you are not, it will help you understand them, and will show you the simplicity of the world seen through the eyes of a man who very early on found his true life calling and used his young wisdom with all the people he had encountered.
It is a book that will allow the time to pause, and make you rethink your life and you daily choices.
Highly recommend it!
July 26, 2024
5/5!!
“Strah me je casa, ker se zavedam, kako obupno malo ga imam. Koliko stari moram se spoznati, prebrati, narediti, napisati, koliko moram se ljubiti, garati, se veseliti, jokati. Clovek bi obupal!
Vse to v teh borih desetletjih, ki so nam na voljo.
Vse bi rad zajel z veliko Zlico, potem pa zmanjka casa za reci, ki so nujne, ki so edino merilo za obstoj v druzbi: sola, poklic, stopnja izobrazbe, kopicenje materialnih dobrin ... Velja le tisto, kar je ozigosano, kar je na papirju, tisto, kar cutis, ves in znas sam v sebi, pa nikogar ne zanima.”
“Strah me je casa, ker se zavedam, kako obupno malo ga imam. Koliko stari moram se spoznati, prebrati, narediti, napisati, koliko moram se ljubiti, garati, se veseliti, jokati. Clovek bi obupal!
Vse to v teh borih desetletjih, ki so nam na voljo.
Vse bi rad zajel z veliko Zlico, potem pa zmanjka casa za reci, ki so nujne, ki so edino merilo za obstoj v druzbi: sola, poklic, stopnja izobrazbe, kopicenje materialnih dobrin ... Velja le tisto, kar je ozigosano, kar je na papirju, tisto, kar cutis, ves in znas sam v sebi, pa nikogar ne zanima.”
December 5, 2025
”In potem bomo spet v deželi, kjer živijo ljudje, ki nas imajo radi, in v deželi, ki ima najlepše gore na svetu, kjer se nežno zeleni macesni vzpenjajo vse do prepadnih belih sten. Tam v tej prelepi deželi bomo doživljali spomine in kovali nove načrte.”
Nisem si mislila, da mi bo tako všeč knjiga o alpinizmu, a Zaplotnik ni bil le alpinist; svoja doživetja je znal s prelepimi besedami spraviti na papir. Najbolj pa me je ta knjiga naredila sentimentalno za našo naravo in gorami, ki jih imamo tako zelo blizu.
Nisem si mislila, da mi bo tako všeč knjiga o alpinizmu, a Zaplotnik ni bil le alpinist; svoja doživetja je znal s prelepimi besedami spraviti na papir. Najbolj pa me je ta knjiga naredila sentimentalno za našo naravo in gorami, ki jih imamo tako zelo blizu.
February 20, 2022
Knjiga za istinske ljubitelje planine...
"Stvari koje su ljudima svakodnevnica, koje više ni ne opažaju, znače ti u tim trenutcima neizmjerno bogatstvo, posvjećuješ im se svim svojim mislima i čitavim tijelom. Jedeš zato jer si žedan, spavaš zato jer si umoran, a ne zato jer je vrijeme jela, ne samo zato jer je noć vrijeme za spavanje, i svako vlakno za sebe osjeća da jedeš i piješ, i spavaš kao da si mrtav".
"Stvari koje su ljudima svakodnevnica, koje više ni ne opažaju, znače ti u tim trenutcima neizmjerno bogatstvo, posvjećuješ im se svim svojim mislima i čitavim tijelom. Jedeš zato jer si žedan, spavaš zato jer si umoran, a ne zato jer je vrijeme jela, ne samo zato jer je noć vrijeme za spavanje, i svako vlakno za sebe osjeća da jedeš i piješ, i spavaš kao da si mrtav".
November 23, 2022
Precej dobrih misli, kdaj rahlo dolgočasno opisovanje vzponov, kdaj pa napeto da ne moreš odložit.
August 14, 2024
Zelo nazorno opisuje gore in občutke, ki jih je Nejc doživljal na njih. Všeč mi je bilo da gore opisuje iz psihološkega vidika in zelo dobro razlaga kako nanj vpliva in kaj čuti med njimi.
March 1, 2025
Couldn’t put it down. True good read.
April 28, 2025
I have never read a book like this. I felt every word he wrote. And his view of mountaineering is exactly the same as mine. Sadly, there are not many people like that these days.
May 6, 2025
Prikaz i filozofija jednog života, potpuno suprotnog od svakodnevice 21. veka. Korisni saveti, rute, ali povrh svega stav, neophodan da se dođe do tih visina.
December 8, 2025
Zelo zanimivo. Kar pritegne, sicer dostikrat sem rabila kaj večkrat prebrati. Ampak splošno je zanimivo brati in spoznavati alpinistični svet ter njihovo razmišljanje.
March 18, 2022
Libro “cult”, “La via” ha forgiato il pensiero di generazioni di alpinisti sloveni e poi quello di tantissimi, altri dopo essere stato scoperto dalla grandissima Bernadette McDonald, grazie a Tomaz Humar che era andata ad intervistare per scriverci un libro e che le aveva parlato di questo libro famosissimo in Slovenia. “Pot” questo è il titolo originale, che significa appunto, “La via” raccoglie le considerazioni di questo alpinista fortissimo e carismatico che è morto a soli 31 anni (sotto una valanga al Manaslu) e che ha lasciato una moglie che amava moltissimo e tre bambini a cui pensava costantemente. È proprio il senso di responsabilità per questa sua famiglia, generata prestissimo (si è sposato subito dopo la maturità) e che lo mette di fronte al dualismo della sua vita e cioè: da una parte il bisogno di un lavoro in città per mantenere tutti ma che lo costringe ad una vita apatica ed insipida, dall’altra il profondo amore per l’alpinismo – e soprattutto la natura – che è fonte inesauribile di energia e di gioia ma tramite cui non può mantenersi. Questo dualismo gli fa scaturire tantissime riflessioni profonde ed uniche nel panorama della letteratura d’alpinismo che invece vede gli attanti separare sempre la famiglia dalla montagna. A dispetto della sua giovanissima età, Nejc dimostra una grande maturità (anche se non ancora completata, causa la sua morte prematura) e condivide con noi spunti di riflessione molto interessanti. “La via” per lui è il percorso che è il senso stesso del nostro cammino. Le cime (i traguardi) non sono che tappe lungo il percorso, ma il vero obiettivo è la via stessa. Via cui dobbiamo rimanere fedeli, crederci perché se dubitiamo, cominciamo a vacillare e diventiamo pericolosi, cioè rischiamo di cadere in quell’altra metà della vita, quella “in città”, quella di cui non se ne può fare realisticamente a meno ma da cui è una continua lotta per emergere. La nostra “via” passa quindi attraverso una società che macina, che è un ingranaggio micidiale, che “stupra” (sua parola) il nostro spirito, che non tiene conto della nostra personalità, che ci spinge all’ozio dell’anima e verso una vita “timbrabile” (sua parola), come il diploma scolastico, un assegno di stipendio, un contratto d’acquisto per qualsiasi bene immobile. Nejc ha molta paura di rimanere intrappolato anche lui in quest’altra metà, percepisce il pericolo (senza ricordarsi delle sue stesse parole: “restare fedeli a sé stessi”), ma ciò nonostante non demorde, sempre alla ricerca di qualcosa di più dalla vita, qualcosa fondamentalmente di più bello e che rallegri il cuore. Sa che questa felicità la trova in una vita “inutile” (espressione che non può non ricordarci di Lionel Terray) ma che per lui è essenziale. Un libro che vale assolutamente la pena di leggere.
Displaying 1 - 30 of 43 reviews