Srednjoškolski dani Gligorija Pecikoze Hajduka i njegovog društva iz usmerenog drugog dva. Kako će se okončati sukob između ovog odeljenja i Frica, njihovog razrednog starešine? Priča o "najtežem", ali i o najlepšem dobu izrastanja iz kratkih pantalona i sazrevanja.
He was born on March 3rd 1947. in Mramorak, Serbia. He's since lived in Vrsac, Pancevo and, finally, Belgrade, where he still resides. He majored in journalism at the University of Belgrade, Faculty of Political Sciences. He'd worked in the Laza Kostic Library (aka. Belgrade City Library) until his recent retirement. In Serbia, he's most famous for his book series about the boy Hajduk, a whacky guy from Danube, his life, loves and bad telephone reception (those who know will know). His poems and stories have been translated to English, French, Italian, German, Russian, Slovenian, Bulgarian, Romanian, Hungarian and Macedonian language.
Kako opseniti naivnost? Remek-delom površinskog nestašlučko-anegdotskog realizma* [sitkomovsko nizanje događaja], pravolinijski plošnog JA pripovedanja, jednoobraznih likova koji se sporadično mogu aterirati u ili katapultirati iz epizoda, već prema potrebi, s opetovanim otrežnjujućim neumećem u obradi izlaznih glava kada po pravilu i dolazi do najbezveznijih fora [šifru "Baba se udaje" iz "Hajduka u Beogradu" ovde zamenjuje provaljivanje vrata], i sa tako podešenim životnim parametrima da se sve otapa u sramežljivoj bozici, umesto da klokoće, kolja i kulja kô mladalački hormoni. Da stvar bude drečavija: pređašnja manjkavljenja ovde ne majkavaju, reljefnost ne bubri, što rekô Gradimir, "niz pa uz" ili "uz pa niz" serijal, a junak niti biva mlađi, niti ga (i serijal i junaka u njemu) nova čitanja pospešuju...
I ne, nažalost, nije ovo knjiga za sve uzraste, baš zato što se malo toga zaista problemskog** nudi (naročito) za onog starijeg iz para dvostruki adresat, bez obzira na odmak u godištu, osim ako se isključivo ne trza na onaj sladunjavi eskapističko-nostalgični mamac.
*Prozu ovog tipa u književnost za mladež u nas je ustoličio Vitezović sa "Lajanjem na zvezde" i "Kostom Vujićem".
**Problemskog manjka i za mlađeg adresata. Uzmimo, recimo, ovaj susramni detalj po sećanju: tresao se kao narkos bez trave, koji ostaje čist usputni krindž, umesto uzlazište za slojevitost. Takođe, jedna od mnogih šansi ispuštena je i u onoj noći pred roditeljskom sobom...
Kultur-dodatak: Bilo bi lepo videti da li se i kako menja "hajdučka" ideologija u nastavcima serijala...
Hajduk je sada srednjoškolac i sve je drugačije u odnosu na period osnovne škole. Profesori su naporniji, odeljenje nije toliko složno, novi ljubavni problemi, dosada, besmisao, ali i velike promene u porodici Hajduk. Uz sve to, Hajduk se oseća usamljeno, kao da ga niko ne razume. Nije lako biti srednjoškolac, ali hoće li se sve na kraju posložiti kako treba?
Ne znam baš šta bih mogla reći za ovu knjigu. Nekako nije neki naročit utisak ostavila na mene. Drago mi je i svidelo mi se što se pisac "uhvatio" malo i nekih ozbiljnijih tema - vrnjačko nasilje, problemi i velike promene u porodici Hajduk, kako je to biti tinejdžer i šta taj period donosi sa sobom. Zbog toga baš i nema toliko humora, ili se barem meni tako čini. Ali čak i to zadiranje u ozbiljnije teme mi je delovalo kao "grebuckanje" površine, bez neke dubine. Mada kao knjiga za mlade, tj. tinejdžere to je sve možda i ok tako kako je.