Antun Branko Šimić zbirku pjesama Preobraženja izdao je 1920. sa svoje 22. godine. Ona se smatra kamenom temeljcem modernog hrvatskog pjesništva. Stihovi u pjesmama iz zbirke su posve svježi, jednostavno originalni. Puni su boje, ritma i zvuka. U zbirci se po prvi put javlja nevezani (slobodni) stih u kojem se izostavlja interpunkcija, što daje vizualnu snagu lirskim motivima.
Pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj. Šimić bijaše pjesnikom izrazite težnje da zgusnutim, škrtim stihom intenzivira doživljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine. Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata, te započeo roman Dvostruko lice. Posthumno su mu objavljena izabrana djela, sabrana djela, proza i poezija.
dobar dojam, stovise odlican neke pjesme mi nisu sjele, ali ima nekolicina pjesama koje su odlicne osobni favoriti: zavedena, podne i bolesnik, gorenje, povratak, zima, cvijet u kavani, rastanak sa sobom
"Ja pjevam sebe, koji umrem na dan bezbroj puta i bez broj puta uskrsnem"
"Pođoh sam Al za mnom ravno uputiste Smrt Umrijeh Iz mog srca izniknuše dva modra cvijeta ljubavi u svijet"
"Sav ovaj život... oh sav ovaj život ženo jednom ja odsvirat ću na harfi I kad poslije harfe progovore šutke naše duše znaš li što će govoriti? Kako bjesmo srećni. Kako bjesmo srećni"
"Niz zapadno nebo i iz rasprsnutih šipaka u vrtu krv se cijedi Al s istoka se veče javi plavim licem i zapad biva bljeđi, crveniji šipci Ti bježiš k meni preplašena od grana u mraku i ćutiš Zašto ti je tijelo odjedanput plamen?"
Pjesnici, Moja preobraženja, Mladić, Mjesečar, Povratak (“Ti i ne slutiš…), Zima, Teški zrak, Žrtve, Uzvišeno veče, Molitva za preobraženje, Rastanak sa sobom, Budući.
“Zar sve tišine hoće da u mene izrastu i u moj lik se ovaplote?”
“Tko još od nas može naslutiti sebe?”
“Naš je put bez dna i padanje bez glasa”
“Pustite neka danas stoji sve i sniva Danas svaki pokret boli”
“ja pjevam sebe koji umrem na dan bezbroj puta i bezbroj puta uskrsnem”
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
Pjesnici su čuđenje u svijetu. Esencijalna hrvatska zbirka ekspresionističke poezije. Egzistencijalistička, ljubavna i pejzažna tematika prožeta bojama i učestalim motivima noći, mjeseca, zvijezda, vode, lica, livada, stabala, tame... Stvara atmosferu na granici sna i jave pridodajući ekstremne boje pojavama i stvarima poput crvenih zvijezda ili plavog mjeseca, često se spominje i smrt. Antun Branko Šimić je često gledao u zvijezde i njegova melankolična nota stvara Preobraženja, jednu od najboljih ako ne i najbolju pjesničku zbirku na hrvatskom jeziku.
“O Bože daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenljivu i vječnu zvijezdu što s dalekog će neba noću sjati u crne muke noćnih očajnika”
“Ja priđem k njima neosjetnim koracima I uzmem blijedu meku ruku: Ne plašite se mene! Ja u duši nosim ljubav”
“Sav ovaj život... oh, sav ovaj život ženo jedanput ja odsvirat ću na harfi I kad poslije harfe progovore šutke naše duše znaš li što će govoriti? Kako bjesmo srećni. Kako bjesmo srećni”
“Zamakle su zvijezde Tko od nas još može naslutiti sebe?”
“U Boga mi se uvijek natrag povraćamo Zemlja: kratki izlet”
najbolja poezija koju sam čitala. preporuka za sljedeće pjesme: žene s jednim srcem, povratak, ljubav, ljubomora, prva noć samoće, zapuštena, april, moja preobraženja...
Nakon drugog čitanja usudio bih se da kažem da je ova zbirka možda i najbolja zbirka pesama koju sam čitao na srpsko-hrvatskom. Možda je uzrok u tome što sam je otkrio mnogo kasnije nego što sam Crnjanskog, Popu, Despotova, Juditu Šalgo, Nastasijevića ili Lubomira Micića (da navedem samo favorite čije cele zbirke smatram vrhunskim), pa sam overhyped, da ne kažem preoduševljen.
Naslov ove zbirke neverovatno odgovara i onom šta je nameravano, kao i onome što možda autor nije imao na umu. 1) Predstavljanje promene iskustva i senzibiliteta 2) Promena pesništva pre i posle njega
'o bože daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu što s dalekog će neba noću sjati u crne muke noćnih očajnika'
Šimić je jedan od naših najboljih pjesnika i to je činjenica. Ova zbirka to i dokazuje. Nisu mi sve pjesme jednako dobre, ali smatram da ovo svakako spada u sami vrh hrvatskog pjesništva.