Anne Golon – Anđelika i kralj
„To je dvor. Ludilo. Izobilje. Ali kad čovek priđe malo bliže, kakvo ga čudo čeka! Jer tamo će videti jednog kralja koji u potaji povlači konce za koje su vezane njegove lutke. A ako priđete još malo bliže, videćete da i samim lutkama padaju maske. One su žive, i proždiru ih oganj strasti, nesalomive ambicije, čudnovate sklonosti....“
Događaji u trećem dijelu sage o markizi Anđeliki većim svojim dijelom pred čitaoce će staviti događaje i običaje na dvoru Luja XIV, poznatijeg kao Kralj Sunce. Anđelika živi u braku iz interesa sa svojim rođakom Filipom od Plesi-Belijera. Dok ga sav dvor slavi kao poštovanja dostojnog lovnika i poručnika Njegovog veličanstva, Anđelika je skrhana bolom jer, ne samo da joj Filip uskraćuje nešto što bi moglo i zaličiti na nježnost, već će svoje prisustvo na dvoru morati osigurati prebrodivši razne prepreke od kojih je zatočeništvo u manastiru možda čak i najmanja.
„Nema ničeg otrcanijeg od greha. Vrlina je to što je retko. U naše vreme toliko retko da ljudi koje krasi vrlina postaju već neponovljivi.“
Kada se njegova supruga nađe na dvoru, Filip će kao dostojan podanik morati zaboraviti svoje pravo koje na nju polaže kao suprug. Ta tajanstvena dama, nekima poznata i kao trgovkinja čokoladom ili kao markiza od Anđela, zapela je za oko samom Luju XIV. Kao nijedna do tada!
„Malena moja, na dvoru vam samo tri stvari valja činiti: govoriti dobro o svima, tražiti sve što se može dobiti i sesti kad god možete!“
Jedno je jasno – Anđelika se treba čuvati! Dok joj to svi zdušno ponavljaju, Filip je štiti na svoj način, uskraćujući joj svoje dodire, ali i bilo čije poglede. Anđelika će zahvaljujući svojoj domišljatosti uspjeti uvećati prihode kraljevstva, postavši ambasadorica Kandije, dok će pod zavodljivim pogledom njenih očiju pasti i ambasador persijskog šaha, čuvenog po svojim istočnjačkim metodama vladanja.
„U Versaju se naveliko žmurilo pred prizorima razvrata, ali prema bračnoj ljubavi bi se na tom mestu odnosili kao prema poslednjoj malograđanštini koja izaziva opšte zgražavanje.“
Dok kraljica likuje zbog pada u nemilost doskorašnje kraljeve miljenice Luize od La Valijera, kralj će svoju goruću požudu pokušati ugasiti sa Atenaidom od Montespana. Njena ljepota je poznata svima, ali njenu zlobu niko ne može ni naslutiti.
U gomili tajnih saveza, sastanaka u mračnim odajama Versaja i Sen Žermena, otrova i pogubljenja, Anđelika i dalje svaku svoju, ma i najmanju pobjedu, plaća time što je sve bliže zagrljaju od strasti pomahnitalog Luja XIV. Mogu li joj potisnute nade iz prošlosti osigurati budućnost prema kojoj će, kao i uvijek, krenuti ne znajući kakva je?
Treći dio spomenute sage nagradio je moje strpljenje jer je druga polovina knjige svojim avanturističkim zbivanjima umanjila moj skepticizam prema priči u cijelini. Bezbroj opisa dvorske etikecije i kontrasta između staleža je začin koji treći dio čini više historijskim nego ljubavnim romanom. Bez obzira na to, nisam spreman zaboraviti odbojnost koju je u meni izazvao lik Luja XIV. Ostaje mi nada da će se, ma koliko to nelogično bilo, u nadolazećim romanima vratiti jedan izrazito zanimljiv lik od koga se autorica tako neslavno oprostila.