Sigurno ste gledali seriju o Velom mistu, a jeste li je i čitali. Smoje će vas oduševiti svojim neposrednim jezikom, prisnim odnosom s likovima, a zatim i s čitateljem, te pučkim humorom i dalmatinskim ugođajem.
Miljenko Smoje (Split, 14. veljače 1923. - Split, 25. listopada 1995.) hrvatski novinar, književnik, i televizijski scenarist. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku i Feral Tribuneu.
Smoje se rodio u ribarskoj obitelji u Splitu. Djed i otac su mu bili ribari. Odrastao je u četvrti Varoš.
Godine 1941. završio je gimnaziju, a nedugo zatim je u travanjskom ratu pala Kraljevina Jugoslavija, a Split okupiran i anektiran od fašističke Italije. Smoje se nakon toga priključio antifašističkom pokretu otpora, kao i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Međutim, njegova buntovna priroda ga je dovela do toga da vrlo brzo bude isključen iz Partije.
Nakon rata Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, da bi od 1950. godine počeo raditi kao novinar u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Vrlo brzo je na vidjelo izašao njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu humora, vješto koristio čakavski dijalekt. U svojim putopisima (koji su u biti bili i novinski članci i intervjui s mještanima i opis mjesta), objavljivanim u "Slobodnoj Dalmaciji" (veličine cijele stranice ili cijele dvije stranice) je novinarskim neformalnim pristupom pisao o dalmatinskim malim mjestima. Pokrenuo je humoristički list Pomet koji je poslije postao tjedni prilog u Slobodnoj Dalmaciji.[1]
Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću. Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista.
Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.
Godinu dana kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas.
Miljenko Smoje je pokopan u Žrnovnici, pokraj Splita.
Čovik koji je uvatia dušu Splita i stavi je na papir...nić je više od kroničara ka ča je i njegova štorija o Splitu više od samo štorije...
U svon je pisanju otkria karakter, jude, beštije, dišpete, inate, gušte, istoriju i jezik grada ispod Marjana ka niko drugi, ispunia je stranice ovega libra iskrenin smijon (i siguro ćete se toliko smijat da ćete plakat ako znate ovo velo misto), sačuva je sliku duha jednog vrimena, duh mediterana koji već polako nestaje, (ako nije već i nesta)...i na tome ti Smoje fala.
Ukratko, faleći i kudeći jedan lipi, prelipi ludasti grad, govoreći njegovin jezikon, njegovin ritmom i njegovin načinon, ispunia je svoju ulogu pisca (i da je bome dar svome gradu), unia je život i umjetnost u svoj libar o Velom mistu i stvoria lipost...
Dalmatinski Amarcord. Pun boja, mirisa, zvukova one naše stare Dalmacije koje više nema. Jedina mana ove knjige, bar u mom osobnom slučaju, je činjenica što sam je čitao tek nakon višekratnog i dugogodišnjeg gledanja serije, tako da sam likove isključivo zamišljao kao glumce u seriji, bez onog osobnog maštalačkog štiha... Knjiga je za deset kopalja bolja od tv ekranizacije, definitivno.