Mor je alegorijska priča o posljedicama čovjekova raskida s prirodom, tj. o sukobu čovjeka s Božjim djelom. Sudeta razvija, svjesno ili nesvjesno, ideju francuskog filozofa Jean-Jacquesa Rousseaua po kojoj je čovjek od prirode dobar i nije počinio nikakav istočni grijeh, nego gaje pokvarila civilizacija i kultura. Težnja za materijalnim probicima, napredak tehnike i prirode, znači zapravo gubitak izvorne ljudskosti; prirodne sreće i životne harmonije. Mor svojom sudbinom pokazuje tu fazu prijelaza kada se humanost i prirodnost negiraju u ime ideologije - napretka. Njegova ljubav pogažena je kao što se gaze trava, sijeku Šume, ubija priroda. (...) Mor je u prvom redu himna prirodi, izvornoj ljudskosti i čistoći.?
After finishing the gymnasium in Zagreb, in 1922 he started working as a teacher at the civil school in Virje. Ever since the summer 1925, he fought tuberculosis, treating it in Topolšica, Zagreb and Koprivnica. In his brief lifetime he published two books of poetry: Osamljenim stazama ("By lonesome paths") and Kućice u Dolu ("Little houses in Dol"). He also wrote several novels and feuilletons.
Sudeta is a poet of dusky sentiments, rain, anxiety, disease and perishing, but he is want of the Sun, vivacity, spring and harmony, confronted with brutal reality of patient's deathbed. Sudeta is a lyric abounding with straightforwardness, creator of a divine religious inspiration, seeking for comfort of the solitude and the redemption in the idyllic quietude of snow-white churches.
Among the myriad of short stories he wrote, modern lyrical-fantastic novel Mor can be singled out. He also wrote poems, magazine articles and political discussions in Luč, Hrvatska prosvjeta and Vijenac.
Prekrasna priča o ljubavi, prirodi i nadnaravnom! Prekrasna, predivna, prelijepa fantastična priča!
Prva hrvatska pripovijetka o vukodlaku koju sam pročitala, a možda i prva hrvatska pripovijetka te vrste uopće. Volim književna djela s elementima horora, ali opet ne privlače me ove današnje tineđerske uspješnice. Ovo je ipak nešto potpuno drukčije. Ovo je književnost. Prava književnost. Jezik i stil pisanja je vrlo poetičan i odlično ide uz pripovijedanje.
Zašto ovo remek djelo nije poznatije?
Ova kratka pripovijetka je izvaredna, atmosfera je neopisiva. Zaista puno moći u malo stranica. Ne mogu vjerovati da je nisam prije pročitala, a i da nisam znala za nju. Zapravo, sad kad razmislim, mislim kako sam ipak čula za nju, a možda sam i pročitala ulomak jer se nalazi u udžbenicima iz književnosti, ali ipak nisam iz toga mogla naslutiti kako je dobra.
Evo kako počinje:
"Kad počne stizavati mračak za mračkom i bude ih puna soba i dvor i podvornica - sve do ribnjaka na kraju šume, dolazi mi obično ona i otvori prozor!... Otvori prozor i ode bez riječi nekuda... Ja je nikad nisam vidio! Ali sam je osjećao i uvijek je osjećam kao nešto daleko, daleko, moje, što se ne da zaboraviti. Nekad je imala garava, brončana lica i oči ko zimzelen! Poslije, samo ruke tanane i vitke ko bokovi u travkâ! A danas? Danas je ona san! San grane jorgovana, kad se prosiplju i škrope tajanstveni mračci sa horizonta. I ništa više! Pa ipak!... Zar me to ona zove? Ja ne znam! Kad izađem na prozor, ja je ne vidim. Čujem: kako plaču zeleni valovi stare Pločnice, što teku kroz vlaće trava; osjećam miris jetrenke, šumskih gljiva i jaja. Zagledam se dugo, dugo tamo nekuda, tako dugo, dok se ne ražalostim i budem beskrajno nujan i samotan. Ljudi koji me ne poznadu, kažu da je to nostalgija. Ja ne znam šta je, ali znam sigurno da nostalgija nije! Zato, kad zatvorim prozor i užežem modrikastu petrolejku, ne ubilježim u bilježnicu ispod svog uzglavlja ništa osim: da je, i opet, prošao jedan dan!"
Ako to nije poetična proza, ne znam što jest....Što reći nego: Preporučujem!
Mor is a young man who lives with his father, the property manager, at the property of the wealthy nobleman. He is handsome and very attunded to the nature that surrounds him. He doesn't say much so people sometimes consider him stupid (especially the rich people). The village people also say he is a werewolf. He is in love with the nobleman's beautiful daughter Šu, who loves him back but doesn't admit it. The nobleman understands the situation and tries to keep them apart by encouraging Arno, a seemingly well-bred young man, but actually a fortune-hunter, to woe Šu.
This is a story of two star-crossed lovers with elements of fantasy. A long time ago it was a book that made me an incorrigible bookworm so I decided to read it again and see what all the fuss is about. I must say that I am not dissapointed because the writing is truly beautiful, although the story is very sad. Their love story gets to you and you feel with them and for them. The metaphor is very evident. Mor represents the nature, and Arno the ugly modernization that will eventualy destroy all that is beautiful in it. The destinies of all the characters are the metaphor for all the bad consequences of the said modernization.
Ovaj osvrt da je Mor alegorijska priča o posljedicama čovjekova otuđenja od prirode za mene ne drži vodu, upravo suprotno: Mor je toliko blizak s prirodom da na kraju postaje čista iskonska priroda. Niti jedan drugi lik ne pokazuje pretjerano otuđenje od prirode, navedeno otuđenje od prirode je potpuno nebitno, "neključno" u ovoj knjizi. Priča je zapravo (već viđena) priča o prisili na određen klasni poredak i zabrani ljubavi, sa teškim posljedicama i pokajanjem autoriteta. Djevojka iz priče je pomalo iritantma, Šu, njena ljubav je na neki način neuvjerljiva.. Pita se "voli li me?", kad se podrazumijeva da je voli i kad ga dovodi u nemoguću situaciju - u kojoj nije na njemu da napravi idući korak - zbog klasnih razlika i događaja (zaruka). To što sam shvatila nije jasnije naglašeno, moglo je biti (u maniri Tolstoja), mislim da je to mali propust. Na kraju ipak, priznaje da ga je povrijedila, iako nevještom čitatelju, koji putem nije shvatio, neće biti jasno otkud sad to. Morovo pretvaranje u vukodlaka je meni ponajviše alegorijsko, nisam to shvatila zaozbiljno, možda zato što nisam ljubitelj fantastike, ali nije ni važno. Opisivanje i pripovijedanje - vrlo lijepo.
Edgar Allan Poe na podravski! Atmosfera i lirizam teksta su vrhunski. Priča kao takva je otprilike ono što sam i očekivao za hrvatsku priču o vukodlaku, a ljubavni trokut je, onako, eh! Ipak, predivna naracija, neke stvarno upečatljive sekvence i pjesničke slike, kao i fascinantno uvodno poglavlje ispričano iz perspektive grane jorgovana, jako su mi ugodni i predstavljaju živući svijet dovoljno stvaran da ga se može opipati preko stranice knjige. Apsolutna preporuka za obožavatelje gotike i fantastičnih priča.
Ten years ago I picked up this book and was impressed with it to the extent which cannot be worded. Whenever I think about "Mor", I can feel just the way I felt when I first finished it. Something rebels inside me, like my body is rejecting an organ, like my mind is rejecting a thought, a truth that calls itself self-evident. "Mor" shook me. It's one of those books that affects you on a cellular level, because it was just the perfect time in your life to read just that particular book. Having read it again, however reluctantly, the effect remains. Whether it's an echo of the past, or the true nature of the poetics of this book, I do not know. I do not care. I feel, I fall, I crumble. The tenderness and cruelty of this story will never cease to amaze.
"Ima dana koje očekujemo godine i godine, a kad nam dođu - tako smo nepripravni i zbunjeni pred njima kao da ih nikad očekivali nismo!"
Vrlo pitka priča (roman?, više novela) o ljubavi, prirodi i međuljudskim odnosima različitog staleža protkana fantastikom. Ovo mi je prva domaća knjiga o vukodlaku.
*SPOILER KAKO UBITI VUKODLAKA*
"Puščano zrno ne probija njegove kože. Nego tko je tako smion, pa da mu se prikrade za mlađaka mjeseca kad spava u brlogu i da mu glogovim kolčićem pribode nogu o dječju maramicu, poškrapanu psećjom krvi, tad bi morao umrijeti."
This entire review has been hidden because of spoilers.
And we have werewolves in literature :-) I like Mor because it shows how pathetic our society is, how we are dependent on someone else's opinion, which ultimately destroys our life. Maybe someone learns something from this story. Reminds me of Gregor.
Zbilja, zbilja sam željela da mi se ova knjiga svidi. To je prva lektira koja me zbilja zainteresirala i žao mi je što sam se toliko razočarala. Knjiga previše vrvi opisivanjem i teško je naći ikakvu radnju. Postupci likova nisu logični niti objašnjeni i nakon čitanja mi je nad glavom ostao visiti veliki upitnik. Baš je šteta, ideja je dobra i knjiga je mogla tako dobro ispasti
Fantastična pripovijetka pisana u iskonskom duhu romantizma, mada autor, jasno, stvara stoljeće i pol nakon spomenute epohe, uvjetno rečeno. Pročitano u svojstvu lektire/ pred usmeni ispit Moderniteta 20. stoljeća, a i na širem je popisu lektira za 8. razred (trebao bi biti i na užem, vjerojatno). Relativno kratko i gorko-slatko, simbolički potentno djelo. (2/'18. osvrt)
Pa mislio sam o tome kako je Sudeta veoma dobro opisao prirodu te srodstvo sa prirodom...Uz to pripovijetka je i romantična i ilirska.Preporučujem svakome da ju pročita ako ima prilike kao i njegove zbirke pjesama.