What do you think?
Rate this book
Pisma čitateljici
162 pages, Hardcover
Published January 1, 2023
4 people are currently reading
26 people want to read
About the author
Olja Savičević Ivančević
32 books130 followersWrites poetry, prose, columns. Author of several poetry collections and books.
Lives in Split, Croatia.
Lives in Split, Croatia.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 7 of 7 reviews
August 20, 2023
Dugo nisam bila u knjizari. U gradu kojem zivim, cak cijeloj zupaniji, knjizara bas i nema, a one koje i zive pretvorile su se u papirnice.
On-line shopping mi je mrzak pa knjige nisam ni narucivala (ako ipak nesto slucajno narucijem “o-lajn” to su knjige).
Upisala sam se ponovo u knjiznicu i mislim da sva citateljska publika koja postoji u ovom gradu, svoje potrebe ispunjava u knjiznici. Mozda stvarno knjizara ne bi prezivjela. To je pitanje koje mi se ozbiljno mota po glavi vec duze vrijeme. Ali dalje od motanja po glavi, nisam dosla. Iako, rado bih bila ta ponosna vlasnica nove knjizare u gradu.
I cijeli taj uvod pisem jer sam dnevnicke zapise, Pisma citateljici ugledala u kniznici, ne u knjizari. Odmah sam znala o cemu se radi, tko je urednik ove dnevnicke edicije (izvrstan Semezdin Mehmedinovic), a vidjevsi da je autorica Olja Savicevic Ivancevic nisam dvojila ni sekunde. U istom izdanju i formi procitala sam i Lanu Bastasic (o cemu sam pisala na GR) i ciju knjigu posjedujem.
Jos jedan moment je bio zanimljiv, knjiga je bila “ganz” nova, ja sam prva Citateljica i cuvala sam je kao oko u glavi, nema kave, niti kakvog obojanog pica dok citam, nikakvog jela, a na plazu mi nije ni palo na pamet nositi je.
Jos nista o knjizi. I nije to knjiga. Ma mislim knjiga je. Ali nije roman. Dnevik je. Vodien uoci korene i potresa. Uoci pisanja romana Ljeta s Marijom (svoje odusevljenje sam vec ispisala takodjer na GR).
Kroz stranice dnevnika (159 str) sam prosla u jednoj noci, cinilo se kao da sklapam novo prijateljstvo s Oljom. Kao da su to pisma novim prijateljicama (imam ja dosta prijatelja, ne trebaju mi novi, ali da, Olju bih rado imala u svom krugu). Cinilo mi se da su nam se putevi sreli u Maksimiru kada nije bilo nikoga, dublje u sumi, cini mi se da se s njom mogu u mnogocemi sloziti, i ne sloziti. Zabaviti. Jer, nerijetko je duhovita.
Ona je dosla u Zagreb, ja kao Zagrepcanka otisla sam iz Zagreba. Svidja mi se kako bas voli Zagreb. Rijetko to danas osjetim. A kroz dnevnik se ta ljubav lijepo oslikala nama citateljicama.
Puno toga mi se svidja kad Olja biljezi svoj dnevnik, pa tako i misljenje o prijateljstvu (musko-zenskom), ali i o prijateljstvu opcenito: “prijateljstvo je ravnopravan odnos temeljen na naklonosti, ali i medjusobnom postovanju.”
Preporucuje knjige, a posebno cu izdvojiti knjigu “za male citatelje, zapele u virtualnom svijet, a to je Citatelju, vrati se doma od Maryanne Wolf. “
“Jedna od netocnih stvari koje se mogu procitati o knjizevnosti i pisanju, uopce jest da se obraca istomisljenicima. Lijepo je nekog slicnog sebi utjesiti, oraspoloziti, ohrabriti, ali lijepo je i budalu iznervirati.”
Upoznala me sa festivalom knjizevnosti u Mantovi, duhovito pritom oslikala kako su je docekali Talijani, a kako hrvatski mediji po povratku.
Sto da vam kazem, na svakoj stranici, nasla sam nesto zanimljivo, nesto vrijedno komentara, citata…i sada moram vratiti taj dnevnik u knjiznicu, a tako mi je prirastao srcu…
On-line shopping mi je mrzak pa knjige nisam ni narucivala (ako ipak nesto slucajno narucijem “o-lajn” to su knjige).
Upisala sam se ponovo u knjiznicu i mislim da sva citateljska publika koja postoji u ovom gradu, svoje potrebe ispunjava u knjiznici. Mozda stvarno knjizara ne bi prezivjela. To je pitanje koje mi se ozbiljno mota po glavi vec duze vrijeme. Ali dalje od motanja po glavi, nisam dosla. Iako, rado bih bila ta ponosna vlasnica nove knjizare u gradu.
I cijeli taj uvod pisem jer sam dnevnicke zapise, Pisma citateljici ugledala u kniznici, ne u knjizari. Odmah sam znala o cemu se radi, tko je urednik ove dnevnicke edicije (izvrstan Semezdin Mehmedinovic), a vidjevsi da je autorica Olja Savicevic Ivancevic nisam dvojila ni sekunde. U istom izdanju i formi procitala sam i Lanu Bastasic (o cemu sam pisala na GR) i ciju knjigu posjedujem.
Jos jedan moment je bio zanimljiv, knjiga je bila “ganz” nova, ja sam prva Citateljica i cuvala sam je kao oko u glavi, nema kave, niti kakvog obojanog pica dok citam, nikakvog jela, a na plazu mi nije ni palo na pamet nositi je.
Jos nista o knjizi. I nije to knjiga. Ma mislim knjiga je. Ali nije roman. Dnevik je. Vodien uoci korene i potresa. Uoci pisanja romana Ljeta s Marijom (svoje odusevljenje sam vec ispisala takodjer na GR).
Kroz stranice dnevnika (159 str) sam prosla u jednoj noci, cinilo se kao da sklapam novo prijateljstvo s Oljom. Kao da su to pisma novim prijateljicama (imam ja dosta prijatelja, ne trebaju mi novi, ali da, Olju bih rado imala u svom krugu). Cinilo mi se da su nam se putevi sreli u Maksimiru kada nije bilo nikoga, dublje u sumi, cini mi se da se s njom mogu u mnogocemi sloziti, i ne sloziti. Zabaviti. Jer, nerijetko je duhovita.
Ona je dosla u Zagreb, ja kao Zagrepcanka otisla sam iz Zagreba. Svidja mi se kako bas voli Zagreb. Rijetko to danas osjetim. A kroz dnevnik se ta ljubav lijepo oslikala nama citateljicama.
Puno toga mi se svidja kad Olja biljezi svoj dnevnik, pa tako i misljenje o prijateljstvu (musko-zenskom), ali i o prijateljstvu opcenito: “prijateljstvo je ravnopravan odnos temeljen na naklonosti, ali i medjusobnom postovanju.”
Preporucuje knjige, a posebno cu izdvojiti knjigu “za male citatelje, zapele u virtualnom svijet, a to je Citatelju, vrati se doma od Maryanne Wolf. “
“Jedna od netocnih stvari koje se mogu procitati o knjizevnosti i pisanju, uopce jest da se obraca istomisljenicima. Lijepo je nekog slicnog sebi utjesiti, oraspoloziti, ohrabriti, ali lijepo je i budalu iznervirati.”
Upoznala me sa festivalom knjizevnosti u Mantovi, duhovito pritom oslikala kako su je docekali Talijani, a kako hrvatski mediji po povratku.
Sto da vam kazem, na svakoj stranici, nasla sam nesto zanimljivo, nesto vrijedno komentara, citata…i sada moram vratiti taj dnevnik u knjiznicu, a tako mi je prirastao srcu…
January 4, 2024
šta god da ja napišem ovde, to bi bilo suvišno. čitajte pisma čitateljici, kida!
June 4, 2023
Dnevnički zapisi nastali nekako u vrijeme kad i roman "Ljeta s Marijom", ali koje ne treba čitati kao nadopunu romanu, već kao samostalnu knjigu. Bilješke o nastajanju romana (i prikupljanju materijala za nj) ionako su samo dio ove knjige. Zanimljiviji su mi bili zapisi s početka, o književnosti, o očekivanjima od autorica koja su postavili muškarci, o životu s početka pandemije, o gradovima (Splitu, Zagrebu). Autoričina zapažanja su usmjerena i dobro promišljena, užitak je čitati njezine rečenice i, kao i u "Ljetima s Marijom" - šteta što knjiga nije opsežnija. A možda i baš dobro da nije, jer je ovako eliminirana mogućnost razvučenosti što je realna opasnost kod dnevničkih zapisa.
August 2, 2023
"Nekad mi izgleda da je veći dio književnosti o ženama povijest nasilja nad njima."
Maestralno!
Maestralno!
February 17, 2024
Knjiga me osvojila. Toplina, neposrednost, dovoljno snage i žestine kad Olja piše o teškim temama, introspekcija koja mi je bliska, poznata i potrebna. Ljekovite rečenice koje su me doslovno ugrijale i pomalo izmjestile iz ove sulude svakodnevice. Ovakvih knjiga treba(m).
December 11, 2023
Brojne teme u kojima sam se pronašla kao žena i čitateljica
February 8, 2025
Osvrt na knjigu - https://cyberbosanka.me/pisma-citatel...
Displaying 1 - 7 of 7 reviews