Dubina podela i snaga političkih strasti mučila je i stanovnike Beograda u vremenu kojim se bavi ova knjiga.
U poglavljima u prvom delu knjige, pod nazivom „Grad“ pokazano je da je takva situacija često kočila donošenje odluka koje su bile od vitalnog značaja za grad.
Te šizme između političkih stranaka, između bivše i sadašnje vlasti, između beogradske i državne vlasti, dovodile su, kao što je pokazano, do toga da su i u prošlosti sva pitanja stalno ostajala otvorena.
Čak i u slučajevima u kojima bi se donelo neko rešenje, brzo se pokazalo da ono ni iz daleka nije bilo shvatano kao konačno i neopozivo. Odluke su se retroaktivno poništavale, a ceo proces odlučivanja vraćao na početak. Svaka nova vlast poništavala je rezultate one prethodne, uključujući tu i stručne analize koje su izradili eksperti koje je angažovala prethodna vlast.
To je dovodilo do toga da se problemi nisu rešavali, već da su se u svakoj novoj prilici dodatno komplikovali, sve dok sukobi u okviru uske prestoničke elite ne bi postali toliko užareni da se više nijedan problem nije mogao rešiti.
To je proizvodilo višegodišnje blokade u radu institucija, koje, zavađene, nisu bile funkcionalne. Javni interes gubio se u zađevicama i prepirkama, a unutrašnji sukobi bili su preči od opšteg dobra.
Dubravka Stojanović is a Serbian historian, and professor at University of Belgrade Faculty of Philosophy. She worked on issue of democracy in Serbia and in the Balkans in the late 19th and early 20th centuries, interpretations of history in new Serbian textbooks, social history, the process of modernization, and the history of women in Serbia.
Prošlost daje odgovore za sadašnjost i budućnost. Razumevanje situacije i okolnosti kroz koje je Beograd prolazio pre više od 100 godina može nam pomoći da shvatimo šta nam se trenutno dešava, a isto tako možemo da iznesemo određene paralele sa konstatacijom: "Ništa se nije promenilo.."
Ova knjiga je prava riznica informacija koje mogu da posluže za dalja istraživanja, ali isto tako u ovoj knjizi može uživati svako ko želi da upozna Beograd što bolje i shvati njegovu "dušu". Prikaz knige možete pročitati na sledećem linku: https://knjigosaurus.com/2019/09/14/k... Topla preporuka!
Ovo sam kupio i, posle godina ignorisanja napokon pročitao, na nečiju preporuku. Ne znam čiju ali hvala im. Život nije samo hedonističko čitanje SF/F, popularne nauke, stripova i muzičkih biografija i/ili teorije. Život mora malo i da žulja, a zone komfora postoje da bismo iz njih iskoračili, nabili palac na neki neočekivani kamen mudrosti i tako naučili nešto novo o sebi i svetu oko nas. Ova knjiga, koja opisuje četvrt veka jednog grada istovremeno pretresajući prošlost, objašnjavajući sadašnjost i nažalost mapirajući potencijalnu budućnost čitavog jednog naroda, je za mene upravo bila jedan takav čitalački iskorak. Začuđujuće zanimljivo štivo ako uzmemo u obzir njegovu temu koja me uopšte ne zanima, što samo upućuje na autorkin pričalački talenat i, što i sama priznaje u uvodu i zaključku, zaraznu fasciniranost Beogradom. Voleo bih da jednom naiđem na sličnu knjigu o Novom Sadu.
Spori razvojni tokovi društva, uočljivi tek sa veće vremenske distance, ilustruju društvo s nedovoljnim uticajem na državu pri čemu problemi ostaju neartikulisani i institucionalno nekanalisani, a uz neizostavni kontinuitet političkog nasilja u Srbiji navode na zaključke o funkcionisanju društvene i političke elite u savremenom dobu i njenoj ulozi u evropeizaciji ove države.
Zapravo, srpsko društvo i njegova politička kultura nisu iskusili korenitu tranziciju kroz koju su prošla evropska društva tokom XX veka. Premda je Srbija brzo usvajala evropske obrasce i pre nego što su nastajali društveni uslovi koji su te obrasce u Evropi činili mogućim i delotvornim, u Srbiji su se oni pojavljivali kao preduslov, a ne kao posledica dubinskih promena u društvu, kako je to bilo u očito zauvek civilizacijski nedostižnim evropskim društvima.
Tako, prestoni grad Beograd u ovom smislu i jeste ogledalo nacije, u čijem odrazu se vidi krezuba naseobina arhitektonskih neusklađenosti i infrastrukturna tragedija kojoj od nataloženih problema preti kompletno urušavanje.
Velicina danasnje propasti Srbije ogleda se u cinjenici da je pocetkom XX veka drzava izdvajala 7,25% iz budzeta za prosvetu, a tadasnja Austro-Ugarska - 3,17. Autorka kaze da je razlog tome velika akcija opismenjavanja stanovnistva. Nema sumnje da nas danas, u drugoj dekadi XXI veka ceka isto.