“ĆERKA”, novi roman Davida Albaharija, nastavlja sve njegove najvažnije poetičke osobenosti, uz dodatni naglasak na humorne efekte i duhovite pasaže koji u novom romanu imaju istaknutu ulogu.Vaznu ulogu u novom romanu takođe imaju istraživanje ljudske seksuanosti, sa opisima čiju je eksplicitnost Albahari do sada u svojoj prozi retko dostizao, istraživanje kompleksa ljudskih strasti koji čine častoljublje, osvetoljubivost i ljubomora, kao i fiozofska pozadina koju čitalac, u kontekstu glavnog toka radnje, doživljava sa jedne strane kao komičku pseudo-motivacionu silu, a sa druge kao ozbiljan komentar i osnovu za tumačenje i razumevanje radnje romana. reč urednika Ivana Radosavljevića
David Albahari (Serbian Cyrillic: Давид Албахари, pronounced [dǎv̞id albaxǎːriː] was a Serbian writer. Albahari wrote mainly novels and short stories. He was also a highly accomplished translator from English into Serbian. Albahari was awarded the prestigious NIN Award for the best novel of 1996 for Mamac (Bait). He was a member of SANU (Serbian Academy Of Sciences And Arts).
Ova Albaharijeva novela je potpuno drugačija od svih njegovih po temi, ali ista po stilu. Simpatičnog naslova, a žestokog sadržaja. Triler sa pornografskim elementima, nimalo prozaičan, već prepun razmišljanja o svemu i svačemu koja ponekad prelaze u tirade. U suštini, priča o kriz srednjih godina 🙂 (da banalizujem malo). Neobično je bilo čitati je.
Razgledajući naslove u knjižari, kao svež otac devojčice od tri meseca privukao me je ovaj roman. Iznenađenje je bilo potpuno kada me je prodavačica upitala da li znam da je to Albaharijev erotski roman i da ga je samog bilo stid dok ga je pisao... dakle, iako nisam nešto pratio Albaharija u zadnje vreme, ovo nisam mogao propustiti. Naravno, Albahariju cilj nije bio pornografija. Na prvi pogled to je istraživanje seksualnosti (u prvoj polovini romana), ali pravi motivi su mnogo dublji - zlostavljanje u porodici, ispraznost života, gubitak vere, posustajanje akademskog kvaliteta i značaja. Na žalost, sve to Albahari pokušava da upakuje u 200ak strana sa sve humorom, beskrajnim referenciranjem Santajane (koje usled preteranog ponavljanja gubi svoju komičnu stranu) i omažem ruskom romanu. Da je malo sveo izbor, mogao je to biti vrhunski roman. Ovako ostaje interesantna stilska vežba.
Albahari uvek prija. U prenosu misli, sputanosti, u prenosu umlja, daljina i bliskosti. "Ćerka" neguje albaharijevsku veštinu sažetog ispisivanja sklada i nesklada u junacima današnjice -koji bivaju oslobođeni stega u jednom, a stegnuti sopstvom u drugom pravcu.
Lično mi se više svideo "Cink", ali Albahari, čini se, malo kada gubi pripovednu krasotu.