Novi kraj

by Đurđica Čilić Škeljo

Novi kraj je zbirka autofikcijskih crtica u kojima se prepliću autorkina prošlost i sadašnjost – Đurđica Čilić beleži trenutke ili prizore u kojima se ljudi svojim postupcima, rečima i dodirima trajno usecaju u tkivo njenog života i čine ga vrednim življenja, pa samim tim i zapisivanja.

Bilo da piše o bezbrižnom detinjstvu u Bosni, zaljubljivanju u Pips, Chips & Videoclips, plivanju, svojoj deci ili o suočavanju s majčinom bolešću i neminovnim krajem, Čilić nepretenciozno, nežno i krajnje upečatljivo govori o posebnosti svakodnevnih trenutaka. Knjigom punom iskonske radosti življenja, autorka nas vraća u detinjstvo, u mesta odrastanja, u album benda koji nam je otkrio čitav svet i doneo nove ljude, u srednjoškolske dane i nezaboravne izlaske, u sve one naizgled male postupke prijatelja, roditelja i partnera koji nas raznežuju i čine zahvalnim.

Novi kraj je emotivni podsetnik da se životu treba radovati, knjiga-prijatelj kojoj ćete se rado i često vraćati.

Genres: Nonfiction

202 pages, Paperback

First published January 1, 2022

About the author

Đurđica Čilić rođena je 1975. u Livnu, u BiH, odrasla je u Vitezu, a od 1994. živi u Zagrebu. Radi na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od 2022. predaje i na univerzitetu u poljskim Katovicama.

Objavila je niz stručnih radova o poljskoj književnosti 19. i 20. veka, književne recenzije i prevode savremene poljske poezije. Njena prva knjiga, kolekcija autofikcijskih crtica Fafarikul (2020), osvojila je čitalačku publiku i postala regionalni književni hit. Novi kraj (2022) njena je druga autofikcijska proza.

Reviews

[Marijana☕✨ · Rating 5 out of 5]

Đurđica kroji autofiktivne crtice sa neverovatnom količinom ljubavi. Malo je pisaca čija je duša toliko opipljiva na papiru, a malo je i onih ljudi koji isijavaju dobrotom i toplinom. Đurđica je iskrena, duhovita, melanholična i zavodljiva. Jednostavnim stilom pogađa onaj jedan kutak koji čuvamo u sebi, jer zaista, iako piše o sebi i svom životu, ona piše (o) svima nama pomalo. Kroz delove svog života, daje nam poeziju, pesme sa radija, detinju radost, mirise, naizgled obične trenutke koji u sebi sadrže smisao i svrhu. Kako i sama Đurđica kaže na jednom mestu u Novom kraju, „samo neka blagost i neka tuga, u kojoj je utjeha“.

[Dario Malic · Rating 5 out of 5]

Iako dosta čitam, ne pišem baš o pročitanim knjigama, ali jednostavno se moram osvrnuti na novi roman Đurđice Čilić. Pred dvije godine, Čilić je debitirala s Fafarikulom, romanom sačinjenim od kratkih, kako je to danas popularno reći, autofikcijskih crtica iz života. Iako mi je zapeo za oko i prijatelj mi ga je iznimno nahvalio, Fafarikul nisam pročitao (greška koju ću uskoro ispraviti), no zato sam, vidjevši da autorici izlazi novi roman, odlučio njemu dati priliku. Novi kraj je konceptom isti kao i prethodnik mu. Očito takav pristup Čilić najviše odgovara, a naprosto je nevjerojatno koliko emocije uspije upakirati u tih nekoliko stranica. Mnoge od crtica sam čitao uz suze i smijeh, nerijetko istovremeno, a sveprožimajuća melankolija je točno onakva kakvom ju sama autorica opisuje u jednom intervjuu: mekana i topla. Čilić piše jednostavno, ali izuzetno upečatljivo i s lakoćom stječe povjerenje čitatelja. Da se razumijemo, nije ona od onih autora što nam "otkrivaju" veliku Istinu o nama i svijetu. Njene istine su male i samo njene, ali dok ih čitamo ne možemo si pomoći a da ih bar malo ne doživimo kao naše.

[Lidija · Rating 5 out of 5]

Ima divnih ljudi koji su takvima postali zbog svojeg djetinjstva. Zbog dobrih ljudi, punih razumijevanja. I takvi ljudi ponekad znaju napisati nešto o tom svom djetinjstvu, pa o mladenaštvu, o životu. O sadašnjosti. I užitak ih je čitati.
A onda ima i ljudi kao što je Đurđica. Đurđica Čilić. Ne samo divnih, nego najdivnijih. Toliko dobra mi je donijela svojim pisanjem - i to i dalje čini - a "Novi kraj" je knjiga u kojoj to radi tako prekrasno, umješno, duhovito, senzibilno i puno ljubavi, da čovjeku nakon toga zaista ništa više ne treba. jer, dovoljno mu je znati da postoje takvi ljudi i da je zbog njih svijet ipak jedno dobro mjesto. Bez obzira na sve tuge i muke i gadosti. Ljudi poput Đurđice to sve dovedu u red. Smire, pa uzburkaju, pa poglade, pa zagrle. A pišu tako divno da se može reći kako je njihovo pisanje upravo ovo sve što sam nabrojila. Najviše ljubav.
Svakome preporučujem Đurđičinu zbirku kratkih - ne mogu reći "priča", već osvrta, razmišljanja, stavljanja srca na dlan. Svijetu bi bilo bolje, ozdravio bi da su svi ljudi ovakvi.

[Aleksandra Fatic · Rating 5 out of 5]

Đurđica me je tjerala da plačem i da se smijem, u sobi, u prevozu, uz kafu, uz rakiju, u podne, u ponoć, da me ugrije u ovim hladnim danima i donese dašak dobrote i toplote, kako u moje srce, tako i u moju stvarnost i zbog toga bi sve manje od 5⭐️ bilo besmisleno! To je to, to je kraj! Đurđice, idemo dalje 🩵!

[Palindrome · Rating 3 out of 5]

simpatično ponegde, nedovoljno da shvatim zašto toliko često danas sve crtice iz života, opažaji i sećanja postaju knjige? ali avaj.
3-

[anagord · Rating 4 out of 5]

đurđica koja kuha više od jednog desetljeća, njezina mama: "ajde, drago mi je, čini se da ćeš i ti polako naučiti kuhati".

isti je vajb kao i:

ja, 25 godina i mislim da znam hendlati život
moja majka: vani je zima, jesi stavila potkošulju?

koliko god đurđica piše o sebi i svojoj obitelji, u njezinim angedotama zrcale se tuđa djetinjstva i obiteljske dinamike, vrijeme odrastanja i studiranja na dvije različite adrese, slatko-gorki osjećaj paralelnosti života i smrti te isprepletenost prošlosti i sadašnjosti

4,5

[Наташа · Rating 5 out of 5]

Jedna od najlepših knjiga koju sam pročitala u poslednjih par godina.

[Biljana · Rating 4 out of 5]

''Ali tek kad ispod borova pod našim balkonom ugledam dva psa lutalice što su se sklonila od pljuska, na brzinu obujem tatine cipele i sjurim se da im odnesem meso, pomazim ih o mokroj dlaci i kažem neku nježnost, pomislim da znam što je Božić. Uvijek je tamo gdje je nekom teško. A ne tamo gdje su sreća i obilje.''

Ako ste u potrazi za štivom koje će vas izvući iz čitalačke krize i prigrliti poput misli o nekim lijepim uspomenama, onda je ''Novi kraj'' Đurđice Čilić ono što tražite.

U kratkim poglavljima - crticama iz svog života, autorka nam predstavlja šaroliki svijet iz kojeg je potekla, života u Vitezu do odlaska na studije u Zagreb, pa sve do sadašnjosti, kada se brine o bolesnoj majci.

Prisjećajući se svog odrastanja, Đurđica istražuje i život svojih predaka, djetinjstvo svojih roditelja, ona se prisjeća predratnog Viteza i njegovih stanovnika, predjela, radnji i napuštenih životinja, tako ih čuvajući od zaborava.

U spajanju prošlosti i sadašnjosti gradi se život jedne žene, koja u sebi nosi veselu djevojčicu kakvom je bila, posvećenu ćerku, ne tako strogu majku, i hrabru osobu koja prihvata svoju ranjivost u svoj neizbježnosti, koristeći je za dobro, uzimajući od nje istinsku radost koju život neminovno (od)nosi.

[Vanja Šušnjar Čanković · Rating 5 out of 5]

Predivna! ♥️

"Dok su moja djeca bila još sasvim mala, imala sam dojam da svuda susrećem samo roditelje genijalnih klinaca. To nisu bila djeca, to su bila čuda. To je u drugoj godini znalo razlikovati i imenovati sve boje, u trećoj već vozilo bicikl bez pomoćnih kotača i radilo piruete na ledu u Domu sportova, a u petoj se služilo nožem i vilicom, žvakalo zatvorenih usta i nije srkalo dok jede juhu, otpočetka se samo kupalo i kosu šamponiralo dvaput, nije lagalo da je opralo zube. U šestoj učilo francuski, sviralo fagot, osvajalo medalje u judu, atletici i plivanju, oćeš prsno oćeš leđno oćeš delfin, u školi je naizust znalo sve glavne gradove na svijetu i sve izmišljene hrvatske kraljeve, prepoznavalo razliku između konveksnog i konkavnog, paralela i meridijana, prve i druge palatalizacije, a ljeti nakon završetka nastave tražilo da se kupi udžbenik iz matematike i fizike za sljedeći razred, da vježba dok nema škole, u pauzi između jutarnjeg tečaja jedrenja i popodnevnih pokusa u otočnoj družini koja priprema predstavu za kraj ljeta. Na talijanskom."

[Bobana · Rating 5 out of 5]

Na korici knjige piše:"Novi kraj je emotivni podsetnik da se životu treba radovati, knjiga-prijatelj kojoj ćete se rado i često vraćati."
Ali nema upozorenja da knjigu nećete moći da prestanete da čitate, iako teško da ćete moći ostati ravnodušni i skoro sigurno je da ćete svako poglavlje završavati kroz suze, a nećete moći ostati ravnodušni ni na opise životne lepote u tim malim stvarima koje uopšte nisu male.
Definitivno knjiga kojoj ću se vraćati i knjiga koju ću rado poklanjati dragim ljudima.

[Marija Jovicevic · Rating 5 out of 5]

Pre nego izađem iz kuće, pročitam po jednu priču.
Koju god temu da obrađuje, bolje reći, trenutak u životu, koliko god težak bio, završi sa osećajem nade i realnog optimizma. Zato novi kraj. Zato, pre ¨susreta sa svetom" pročitati po jednu priču.

[Anesa · Rating 5 out of 5]

U posveti koju sam dobila uz knjigu napisano je “da te nasmije i zagrli” i baš je to i uradila. Uživala sam u svakom trenutku koji je Djurdjica odlučila podijeliti s nama, a namjerno bih prekidala čitanje da taj osjećaj topline traje što duže.

[Tamara]

Jedino lose u vezi ove knjige je sto sam je pocela citati iza ponoci, i nisam mogla zaspati prije nego sto je zavrsim.

Mala velika knjiga o malim velikim stvarima

[Z · Rating 4 out of 5]

“Kad zakucana duboko u kontinent zamišljam more, ono je uvijek čudesno: tamo je vječno sunce, plavet bez konca, duet cvrčaka i galeba, miris smole na borovini, morska je voda nježna prema tijelu, grli ga i ozdravljuje.”

[Јуро Дива · Rating 5 out of 5]

Дивна, топла књига.
Најтоплије препоруке.

[Valentina · Rating 5 out of 5]

Bliska mi je jako, jako mi je bliska. I kada i je u Vitezu i kada čeka red ispred Pingvina.

Stvarno ne znam gdje je Vitez, evo tražim ga na karti. No, Combray ili Vitez, madeleine ili kifle, nebitno jer njezino pismo je intimno i univerzalno.
Minujature koje čine roman (čitav jedan život koji ide dalje), minijature gdje nerijetko u samo jednom odlomku opiše opće stanje društva i sve njegove boljke. Emotivno, empatično, iskreno i duhovito. I sve to zajedno. I puno više od toga.

“I tek sad razumijem da književnost ne postoji zato da bi opisao grad kakav je bio, nego da nam ostane umjesto njega.”

“U Vitezu za mene nema ničeg viteškog. Samo neka blagost. I neka tuga, u kojoj je utjeha.”

Osvojila me Đurđica već s prvim odlomkom. Kao da joj misli i rečenice završavat mogu - kao novi prijatelj kojem želiš upadati u riječ jer se u svemu slažete ili ste slično doživjeli i proživjeli.

Znala sam da je iz ruke ispuštat neću i da da, hoću potražiti njezine druge romane, preporučiti je, kupiti, pokloniti, poslušati podcast, otići tamo gdje gostuje. Pa čak i u Vitez, ako treba😉

[Milena · Rating 4 out of 5]

Divna, topla, sentimentalna, u isto vreme i zabavna ali i tuzna knjiga.

[Vlatka · Rating 5 out of 5]

Povijest pišu pobjednici. Ovaj buket uspomena, svjesno prebojan ljubavlju prema vlastitom odrastanju, ljudima, mjestima i trenucima koji su ju formirali u osobu koja je postala, najbolji je dokaz autoričine pobjede koju danas živi punim plućima. Romantično djetinjstvo opisano je bez patetike, nostalgija nije tužna a brižni roditelji ipak nisu idealizirani. Samo cijenjeni s dubokom zahvalnošću.

Svakako pročitajte Novi kraj. Mi sretnici koje su odgajali ljudi s istom brigom i ljubavlju smo teleportirani u vlastito djetinjstvo, posjetili smo ga i sjetili se detalja koji su začuđujuće slični s autoričinima, iako u drugoj sredini, drugom vremenu i drugačijim okolnostima. Oni koji su učili biti svoji uz ljude koji im nisu pružali sve, uz Novi kraj će saznati što znači imati roditelje koje je teško izgubiti, a opet lakše, jer su zauvijek u nama.

Ovakve knjige nas čine boljim ljudima.

[Olja · Rating 5 out of 5]

Ne znam da li je do toga sto smo ista generacija, pa su nam i mnoga secanja zajednicka, ali knjiga Djurdjice Cilic je uzivanje od prvog do poslednjeg slova.

[Jelena · Rating 5 out of 5]

Lepa. Topla. Pitka. Na trenutke me asocira na Jergovica. Preporuka.

[Lalka’s pages · Rating 5 out of 5]

Zbog Đurđice sam se više puta uhvatila kako se smješkam dok čitam, ali i kako brišem suze. Slatka mi je i mila, jednostavno, nekako srcu bliska. Nježne, melankolične i sjetne autofikcijske crtice koje svaka, na svoj način, pobuđuju određenu emociju.

„Ja sam sve o sreći naučila još kao mala, zato do danas sve moje radosti imaju dječiji broj.“

„I tek sad razumijem da književnost ne postoji zato da bi opisala grad kakav je bio, nego da nam ostane umjesto njega.“

„Potom bih joj sjela u krilo i svom snagom grlila tu mama-djevojčicu, voleći je dvostruko.“

[Zina Agić · Rating 5 out of 5]

Đurđice, hvala ti što si mi na trenutak ugrijala ovo hladno i sumorno vrijeme!

[Tatjana Markovic · Rating 5 out of 5]

Predivna ❤️

[prinpuc · Rating 5 out of 5]

Jedan sentiment za koji mi, kada ga pokušam opisati, riječi uvijek izmiču, Đurđica je Čilić s takvom lakoćom prenijela na papir. U malim je svakodnevnim životima najviše ljepote. I najviše boli.
❤

[Vildana Karalic-Avdic · Rating 5 out of 5]

Na listi omiljenih mi domaćih autora, Semezdinu i Hemonu, poslije ove knjige dodajem i Đurđicu.

[isidora · Rating 5 out of 5]

4.5

[Nejra · Rating 5 out of 5]

It's worth crying your heart out after every story.

[Mina · Rating 5 out of 5]

smeh i suze. i zahvalnost

[Dejan Vojnovic · Rating 3 out of 5]

Novi kraj je knjiga koja će vas nasmejati, raznežiti, udariti u stomak i naterati da (ponovo) prepoznate poeziju, lepotu i važnost naizgled malih a ipak pamćenja vrednih trenutaka.

Ali nije i neće, jer je previše pretenciozna i prepuna neke izveštačene patetike...

[Lucija L. · Rating 5 out of 5]

I u drugoj knjizi Đurđice Čilić radi se o Đurđici Čilić. Nekad bi se takvu prozu zvalo autobiografskim crticama, a sad postoji mističniji termin koji dopušta i otklon od istine - autofikcija. Kako god, kod Đurđice nema ničeg mističnog i i opet čitam o njenim odlascima na bazene i zgodama iz djetinjstva. Zašto to činim? Zašto čitam o događajima kakve ima svako djetinjstvo i drugim događajima opisanim s malom dozom samodopadnosti ili pak patetike?

Zato što Đurđica, kao i Semezdin Mehmedinović, događaje iz svog života opisuje s tolikom dozom neposrednosti, dobrohotnog humora, ljubavi i široke ljudske topline da se, čitajući ih, čovjek osjeća zagrljeno, sigurno i utješeno. Zato što volim čitati ljude koji su odrasli znajući što je to roditeljska ljubav, jer se to u njihovom pisanju itekako vidi, kod Đurđice kao i kod Prtenjače, na primjer. Zato što se ne moram sramiti reći da mi patetika ponekad paše. Zato što mi je drago to što autorica zna da je šarmantna i svjesna je dojma koji ostavlja na druge, a ostavlja ga zato što kako voli sebe, tako voli i sve oko sebe.

Pisanje Đurđice Čilić svijet čini ljepšim, i mekšim.

Hoću li pročitati i treću knjigu iste autorice o istoj autorici? Definitivno. I jedva čekam.