Preporuke! Sa više strana dolaze, ateriraju na monitore, ima ih relevantnih i onih drugih, ima ih tako ubedljivo napisanih da im čovek prosto ne može odoleti. Samouverene su, šta li. Tako sam došao do Kartareskua. Ono što mi je prvo palo pod ruku jeste ova autobiografska/poetička proza koja ne pruža pun uvid u piščev opus i njegove mogućnosti. No, nema veze.
Ono što sam primetio kao prvu vrlinu jeste ritam. Na onlajn književnoj večeri kojoj sam voajerski prisustvovao, sam Mirča/e je izjavio kako se on ne služi internetom i drugim izvorimo tokom samog čina pisanja, dakle ne staje usred rečenice da pronađe sinonim ili neku "pametniju" reč, da se "spontano" priseti precizno imenovane boje kurkume, nikada iskorišćenog citata ili nešto slično. Ne, on piše iz glave. Šta je do trenutka početka pisanja saznao o nekoj materiji, saznao je. A znanje mu je široko i duboko i nema potrebe da lažira. To za posledicu ima prirodnost toka njegovih rečenica. Nema mucanja, zastajkivanja, tumbanja. Nesavršenosti su tu jer tu treba da budu. I sve je to osvešćeno, kao neki necinični odgovor na voljenog Flobera.
Kartaresku putuje, po Italiji, Francuskoj, po Rumuniji, sve književnim poslovima. Njega dočekuju, nagrađuju, hvale, ali i ponižavaju na predrasudnoj, nacionalnoj, gotovo rasnoj osnovi. Ti pasusi u kojima se opisuje odnos zapadnjaka prema Rumunu, fino prepoznati pogledi, pokreti, simbolički činovi, predstavljaju možda i najvrednije delove ove knjige.
Kroz tri celine, autobiografske priče povezane temom demistifikacije života pisaca, provlači se (pretenzija na) humor kao važan element. Kako bi postigao komički efekat, pisac često poseže za temom hrane. On je, gotovo gargantuovski, opsednut hranom (Ne znam da li je toga svastan, šta znam, odrastao u Čaušeskuovo vreme???), i često je nezadovoljan jelima koja mu se serviraju. Ipak, domet tog humora čini se ograničenim, ali teško je biti savremen, a komičan, teško je pronaći velikog humoristu/kinju u književnosti danas. Bog-vreme se busa u prsa kako je on taj koji će kasti, ali ne bi bilo prvi put da izneveri.
Situacije u koje upada pisac su zabavne i bizarne, od slabo motivisane paranoje zbog koverte sa smrtonosnim virusom, preko carevanja carstvom kuvanih kolenica, do "golodomora" rumunske (književne) provincije, ali ima jedna stvar koja ovog čitaoca iterativno kljucucka u mali mozak, a to je što u svoj toj "demistifikaciji" velikih i malih pisaca, u širokom zamahu kojim se raspršuje maglina od oreola nad glavama onih što se književnicima nazivaju, sam taj književnik, autor ostaje nekako previše simpatičan za moj ukus okrnjen književnim iskustvima dvadesetprvog veka. Ta, svesno ili nesvesno (svesno, svesno) građena autosimaptija mogla je da postane kamen temeljac nepoverenja da Kartaresku nije i u ovoj knjizi pružio dovoljno tizera za neka druga, fikcionalnija, fantazmagoričnija, literarnija, čitalački izazovnija dela koja ću svakako staviti na svoj čitalački spisak (koji nemam). Sve u svemu, dobra je knjiga.