"Zbogom mojih petnaest godina" je prica o odrastanju, to jest, o onom najosetljivijem dobu u zivotu svakog covjeka, dobu kada se oprastamo od djetinjstva a jos nismo spremni da zakoracimo u svijet odraslih. Petnaestogodisnja Fani, koja nam pripoveda ovu pricu, zaljubljuje se u mladica Jana iz Norveske, koji je u vihoru Drugog svijetskog rata ostao bez roditelja i obreo se u Francuskoj, gdje je odrastao ne znajuci nista o svom porijeklu. Kroz niz traumaticnih iskustava i uzbudljivih dozivljaja tokom pet mjeseci njihovog poznanstva oboje sazrevaju i pre vremena odrastaju...
Peço desculpas a todos por ter aborrecido falando dos meus problemas: não o devia ter feito. Descontrolei-me e necessitei de desabafar. Eu tenho amor aos livros (daí que tenha escolhido o «Adeus, Quinze Anos» de Claude Campagne - que li com 10 ou 12 anos e continua ainda a ser um dos livros da minha vida - para escrever esta mensagem. Tem uma sequela igualmente maravilhosa). Descontrolei-me por amor aos livros, à leitura e ao Goodreads.
Queridos amigos do Goodreads,
Este é o momento de me despedir desta plataforma devido ao seu péssimo funcionamento que chegou ao ponto de agravar a perturbação de ansiedade generalizada que, infelizmente, padeço há muitos anos. Agradeço a todos que compartilharam as suas leituras, resenhas, recomendações ..que me ajudaram nos meus erros e hesitações...que me ofereceram livros...que me enviaram postais de Natal e aniversário (com muita honra, nasci no mesmo dia da Anne Brontë).
Foram anos preciosos e descobri livros fantásticos, mas, acima de tudo, valorizo as amizades e memórias que construí. Boas leituras e felicidades!
Celeste Corrêa
OBS: mandarei fazer uma cópia da minha conta que será transferida posteriormente para uma aplicação privada.
Na drugom čitanju, napuhani balon naduvenog čitaoca se oslobodio pritiska, ostavljajući ga umnogome zadovoljnijim. Olakšanijim svakako. Određene zamerke izrečene dole i dalje stoje; doduše i one u ublaženijoj varijanti. Ne hajući tokom čitanja za saspens, potisnuvši ga u drugi plan kako i treba, za čitaoca se otvara jedno značajnije polje osećanja [pominjani understatement - pogledati koji pasus niže] i njihove unekoliko zrelije artikulacije. A eto u vapaju za totalnim čitanjem (namesto onog u galopu), (t)ko zna (t)kako ću sebi uskočiti u usta na treći pogled, avaj.
[Prvo čitanje] Još jedan probni luftbalon:
Bledunjasto fakturisana potraga za porodičnim zaleđem (ratne siročadi/usvojenika), baš zato što se, ukoliko, recimo, izostaje spoznajna oštrina, olako može spotaći o onu ma-jeste-li-ma-nije-li melodramatiku. A mi uglavnom znamo da jeste, samo fali unekoliko izoštrenija slika. Bledunjasto, jer izostaje saspens, saspens i saspens koji bi trebalo da ishodi iz promućurno posloženog kompoziciono-narativnog pasijansa (maltene većina unutrašnjih poglavlja šeprtlja u tom smislu), odnosno brižljivijeg prosejavanja informacija i nagoveštaja. Zato se nasrtaji dosadnjikavosti proizašli iz repeticije/ predvidljivosti često zamazuju triler efektima i epizodama koji ponekad i nisu baš nužni za magistralu zapleta. (Uh, a sva ona prisluškivanja i to da će omladina, distancirano nadzirana, u svojoj dobrohotnosti pronaći najkraći i najbolji put, maltene poput vode... neće baš biti, ali hajde de...)
Istini za volju, kampanjski zakriven autorski duo značajno se izvuče za sva ona razvlačenja i pripovedna raskvašenja u detektivskoj razini priče negde u završnim glavama, iznoseći duplo dno saznanja: zašivanje nekih rana nužno odšiva druge, i to kako na sebi, tako i na drugome; što, međutim, opet uzrokuje još jednom rànom unutar fabule. Onom čiji nedostatak osećamo sve vreme unutar ovog - kako mi se čini, ali ću ipak pred neposredniju pripremu pomnije proveriti ima li sugestivnog (understatement) nadomešćenja - pomalo uzdržano-čednog, možda i naivno-anahronog narativa. Polit-korektnijeg svakako. (S obzirom na današnju pornografsku rukavicu svima nam bačenu u lice, recimo da bi se i emotivno-seksualno sazrevanje i te kako moralo razmatrati u lektirnom odabiru. Na koji način i da li je to uopšte izvodljivo u datom kontekstu trenutno je daleko izvan opsega...)
"Zbogom mojih petnaest godina" u doticaju sa ostalom bratijom iz osmorazrednog štiva - gledam, eto, u Andrićevu "Decu" ili u Albaharijev "Mamac" koji je, uzgred budi rečeno, daleko od primerenosti/prilagođenosti uzrastu - ili u doticaju sa nekim od kino-srodnika sa temom ratne siročadi - gledam, recimo, u francuski remek "Jeux interdits" (1952), zašto ne i u "Male vojnike" (1967) Bate Čengića uprkos određenim pomanjkanjima - deluje posebice uzbogojavajuće. Uzbogojavajuće, jer, ako se nastavnik, čitajući snebiva, cokće i ne zabavlja - zabavno, šta god ko o tome mislio, izuzetno je relevantan aspekt za lektirno - kako isto to (samo malo drugačije) ne očekivati i od učenika.
Odmah na početku moram reći da je ovo bila jedna od onih knjiga čiji sam naziv najčešće upisivala po leksikonima u tinejdžerskim danima. Sumnjivo mi je bilo to što se samo naslova sećam, a ne i radnje, pa sam rešila da vidim šta o toj knjizi stvarno mislim. Ispostavilo se da sam ja u stvari bila jedna površna klinka koja je verovatno upisivala naziv ove knjige u sve moguće leksikone, čisto zbog naslova, a ne zbog sadržine, ili se to tešim:) A kakva je sadržina? Čitajući prvih pedesetak strana činilo mi se da nikada knjigu neću uspeti da završim. Problem je bio u sladunjavom stilu koji ovim mojim sadašnjim godinama nikako ne leži ( verovatno je nekada ležao :). Takođe i u načinu pripovedanja koji je na početnim stranama bukvalno s brda s dola, pa je teško uhvatiti neku smislenu nit. Kasnije se priča lepo razvija u jedan zanimljiv romantični trilerčić, koji sve vreme čitaocu drži pažnju. Ta neuravnoteženost mi se razjasnila tek kada sam pročitala pogovor u kome piše da je ovo roman koji su bračni partneri pisali u dve ruke i da je Klod Kampanj u stvari njihov psudonim. Očigledno je jedna ruka bila malo sposobnija i nadarenija od druge. U suštini knjiga nije loša, moglo bi se reći i da je simpatična, mada nema baš neku veliku poentu, ali je dovoljno zanimljiva da drži pažnju. Priča se odvija u jednom francuskom gradiću, zimi, pa nas atmosfera poprilično podseća na vlažne predele iz romana sestara Bronte. I celokupna kompozicija priče me je podsećala na te knjige, zaplet, pa tajna, pa rasplet, sve u duhu tih romantičnih gotskih romana. U pitanju je ljubavna priča, sa tek, kroz redove sugestivno provučenom pričom o velikoj ljubavi, i roman o odrastanju, ali za razliku od romantičara, sa srećnim krajem :) Uglavnom, da ne dužim više, drago mi je što sam opet pročitala ovu knjigu koja nije namenjena samo devojčicama, iako naslov to sugeriše, već i dokonim ženama, koje nemaju pametniji način da provedu jedno smisleno poslepodne. Meni je prijala, a od sutra počinjem da jurim Marijanu moje mladosti, da sagledam šta sam u njoj nekada videla :)
Ova knjiga će da ostane obeležena sa pet zvezdica baš zbog predivne razrađenosti od prve do poslednje stranice. Delom koje sam upravo završila, pokazano je koliko je ljubav snažna i univerzalna, čak i kada nema ni jednog jedinog dodira između muškarca i žene, pa ni nekog većeg nagoveštaja o međusobnim osećanjima.
Ovo je bila i ostala jedna od mojih omiljenih knjiga. Prepuna slika unutar moje glave dok čitam, različitih izbora i direktnih i indirektnih uticaja koje su oni prouzrokovali. Svaki lik je tačno na svom mestu, u svoje vreme - jedinstven na svoj način.
Želim da zahvalim : Fani na svojoj hrabrosti i snazi koju ima u sebi. Gijomu na nežnosti i bratskoj ljubavi kakvu jedna sestra samo poželeti može. Janu na predivno odsviranim kompozicijama, prevođenju Vergelija sa latinskog, sivom medi bez jednog oka i na radosti koje je doneo sa sobom u „Sunčanom časovniku“. Ingvild zbog koje sam „lomila jezik“ u glavi i koja je omogućila da se čitava priča iznese kroz vrtoglavi nemir čisteći i praveći nove puteve. Kapetanu za predivne priče o svojim dogodovštinama i to što je neizmerno verovao u svoje unuke. I svim ostalim likovima koji su se pojavili i dočarali ovu priču.
Ne želim da se rastanem sa vama, dragi moji prijatelji iz „Sunčanog časovnika“. Ne smeta mi čak ni gomila nepravilnih pravopisnih i slovnih grešaka koje je prevodilac napravio. Uspeo je da prenese emociju i sliku. Ostalo su moji živci uspeli da istrpe.
Hvala na predivnom danu koje sam provela sa vama. Volim vas.
Mnogo mi se sviđa, čitala sam je za lektiru u školi i pomislila sam da će biti jako dosadno, to jest tako mi je prijatelj rekao kada je on pročitao. Ali evo, sedela sam dva dana da bih je celu pročitala u predivna je. Radnja je savršena, ništa nije užurbano, sviđa mi se na kraju kada Jan kaže Ingvild: ,, Dobar dan Inge, ja sam tvoj brat".
This entire review has been hidden because of spoilers.
U pocetku nisam zelela da procitam ovaj roman jer ne volim da citam lektire a i nije me privlacio da makar vidim o cemu se radi...Generalno roman je lep ali zapravo ovo je bila jedna veoma naporna avantura za mene.Ovo je prva knjiga koju sam citala kako da kazem "digitalno" pa mi je zato bilo bas tesko da citam na telefonu jer nisam navikla.Iako ne volim toliko romansu(kako moja mama kaze "limunadice")ocekivala sam da ce roman da bude malo vise ljubavan i da cemo zapravo da vidimo ljubav izmedju Fani i Jana.Iskreno ne bih bas preporucila ovaj roman nekome.
Kao osoba koja nije ljubitelj ljubavnih romana, i ne uživam u njima, moram priznati da sam do poslednje rečenice očekivala, i nadala se da će se ipak dogoditi nešto više između glavnih likova. Nakon prvog čitanja dvoumila sam se između 3 i 4⭐ ali sada, nakon drugog, mislim da je prevagnulo na veću ocenu Sama radnja romana o potrazi za istinom mi se svidela, ali ne toliko da knjigu pročitam ponovo, ili da je nekome preporučim, jer, ipak smatram da samo ona dela sa 5⭐ iskreno zaslužuju pohvalu i preporuku
Iskreno, nije mi se svidelo. Svo vreme se čeka neki vrhunac radnje, ali ga nismo dočekali. Tema jeste potraga i ljubav prema porodici i knjiga možda ne bi bila toliko loša da je radnja pričana iz Janove tačke gledišta. Moja realna ocena je između 1 i 2 zvezdice, ali eto opisi nisu bili loši, pa nek bude 2.
Sorry, not sorry. I hated every single character.I don't say it's necessarly bad but it's just really not my taste. I find it very sexist and man oriented. I loved only Jans stepmom or what ever you call it, but even she pissed me of a little.
Pročitala sam ovu knjigu kada sam sama imala petnaest godina, kao školsku lektiru.U pocetku mi se činila veoma sumornom i dosadnom, ali kako se radnja dalje odvojijala postala je zanimljivija,mislim da je kraj loš ali je vredi pročitati.
Divna radnja, čiji zaplet nikoga ne ostavi ravnodušnim, ispričana kroz divne likove. Opisi u knjizi su savršeni, zaista sam imala utisak da sam i ja tamo, u snežnoj Francuskoj, zajedno sa svima njima. To što je malo neravnomerno i čudno napisana pripisujem tome što su dva pisca u pitanju (pod jednim pseudonimom).
Poruka koju donosi kraj je u početku nejasna, ali sasvim istinita: prošlost, sadašnjost i budućnost jedno bez drugog ne idu. Ipak, zato četiri zvezdice: zbog kraja koji je, po meni, mogao biti mnogo bolji.
Fani je izabrala da ostavi prošlost i dane provedene sa Janom i Ingvild iza sebe, a Jan je ipak svoju budućnost skrojio ka svojoj neznanoj prošlosti. Sve vreme sam se nekako nadala da će i on shvatiti da nije živeo laž celi život, nego jedinu istinu. Da ga je njegova pomajka zapravo volela onoliko koliko bi ga biološka majka volela da je ostao sa njom, i da je bitan život koji je celog života imao, a ne onaj koji je mogao imati. Mislim da bi to išlo malo teže, s obzirom da je tu bila i Ingvild, koju je zaista voleo i bio srećan što mu je ona ipak sestra.
Možda bi upravo takvo Janovo postupanje uzelo onu čar ove knjige, njen kraj koji je gorko-srećan, i Fani koja se osvrće na svoje detinjstvo, završeno pre vremena.
Zbogom mojih petnaest godina" je priča o odrastanju, to jest, o onom najosetljivijem dobu u životu svakog čoveka, dobu kada se opraštamo od detinjstva a još nismo spremni da zakoračimo u svet odraslih. Petnaestogodišnja Fani, koja nam pripoveda ovu priču, zaljubljuje se u mladića Jana iz Norveške, koji je u vihoru Drugog svetskog rata ostao bez roditelja i obreo se u Francuskoj, gde je odrastao ne znajući ništa o svom poreklu. Kroz niz traumatičnih iskustava i uzbudljivih doživljaja tokom pet meseci njihovog poznanstva oboje sazrevaju i pre vremena odrastaju...