``Na naslovnu priču zbirke „Predator“ Vladimir Arsenijević je na različite načine nadovezao ostale priče i tako stvorio romanesknu celinu koja suočava čitaoca s opakom komadinom vrlo savremenog sveta u kome je sve globalno povezano: Nihil Musa Baksi, Kurd iz Halabdže, američka TV-zvezda na zalasku Oahu Džim, proterani Albanac s Kosova panker Dren Kastrati, bosanski džanki Hasan Halilović Dambo, prečasni Padraig O`Neill, irački islednik, beogradski mangupi i berlinski anarhisti. Arsenijevića pri tom više opčinjava lokalno, nesvodljivo i različito, nego globalna uravnilovka. Govor njegovih likova sa svih strana sveta protkan je frazama na maternjem im jeziku (što nimalo ne otežava čitanje), a priče donose i lep popis lokalnih jela, namirnica i običaja. I jednog kanibala, spomenutog nihilističnog Nihila Musu, kao i prosvećeni gastronomski hedonizam, diktature, prvomajske demonstracije, ljubav, politiku, opsesije, narkomaniju, književnost... Knjige Vladimira Arsenijevića prevedene su do sada na dvadesetak svetskih jezika. Ovo izdanje, čiju svetsku premijeru imate priliku da čitate, uverljivo pokazuje zašto.`` Kruno Lokotar
An awarded and internationally acclaimed writer and prolific cultural worker and activist. He won the 1994 NIN-award thus becoming the youngest recipient to win this prestigious prize (novel: In the Hold). This was the very first debut book ever to be awarded with this significant prize. The anti-war book was soon translated into 20 languages and placed Arsenijevic almost instantly among the most translated Balkan writers ever. Since then, Arsenijevic continued to publish novels, short story and essays collections and even graphic novels at a steady pace. As of 2021, he published 11 books of prose and established himself also as a well known columnist and literary editor. In 2000 he formed and developed the RENDE publishing house, and worked in it as editor in chief from its foundation until 2007 while in the period between 2007 and 2009, he developed a Belgrade subsection of a distinguished Croatian publishing house VBZ. Since 2009 he is a president and creative director of thewell known literary association KROKODIL based in Belgrade and most famous for its' dynamic and popular festival KROKODIL (www.krokodil.rs). He lives and works in Belgrade, Serbia.
Vladimir Arsenijević se kao autor u „Predatoru“ u mnogome promenio u odnosu na prethodne romane. I prevazišao sebe.
Iako sasvim jasno ima jednog glavnog lika (da, onog iz naslova), roman je građen kao omnibus i to po svim pravilima filmske umetnosti. Likovima će se, ovako ili onako, u nekom trenutku ukrstiti putevi, bilo da ostvare nekakvu interakciju bilo da čitalac shvati da veza između njih odavno postoji u pozadini priče. Ne usuđujem da započnem bilo kakav sažetak, jer mi se čini da bi svaki komentar nekome otkrio previše. Ali zato mogu da kažem da svi likovi i svi tokovi unutar celine veoma vešto balansiraju između globalnog i lokalnog; lokalnog jer tu ima i Kurda i Amerikanaca i Bosanaca, Danaca, Albanaca (itd) sa upečatljivim ličnim obeležjima i svim onim elementima njihove nativne sredine koji su ih doveli do toga gde su, a globalnog jer su svi oni putnici, emigranti (ili imigranti, već kako se gleda), izbeglice, lutalice u krajnje heterogenom ambijentu, pri čemu u dovoljnoj meri funkcionišu i kao paradigme.
Takođe zajedničkom svim likovima jeste da pripadaju društvenoj margini. Doduše vrlo često duhovno, ne formalno. Jer ne samo da tu ima onih načisto propalih i u socijalnom i u moralnom smislu (upravo je njih najmanje), već i onih koji ne uspevaju da se otrgnu od okolnosti na koje ne mogu da utiču (ako nešto mrzim, mrzim koncept „žrtve okolnosti“, ali ovde ne znam kako da ga izbegnem), a svakako i onih finih građana koji su pak u najdubljem ponoru od svih. Osnovni preduslov da bi katarza mogla da funkcioniše jeste da postoji određeni stepen distance između čitaoca i junaka. Pretpostavljam da je u „Predatoru“ baš ovo taj otklon od mraka, anksioznosti, teskobe i beznađa kojima je roman preplavljen. Javi se ponekad i nešto ljudsko (bolje rečeno: empatično; verovatno je sva ta tama ljudskija nego što bismo bili spremni da priznamo), ali upečatljivo je da sam se u celokupnoj plejadi likova samo zbog jednog rasplakala, samo tom jednom želela svu sreću. Valjda sam se setila 22-godišnje sebe kako ide Berlinom po trasi iz „Berlin Alexanderplatz“. Ali ne samo zbog toga.
Koliko god da je vremena prošlo otkako sam čitala „Predatora“ (a čitala sam ga nedugo posle objavljivanja), pitam se da li je u redu da kao čitalac imam draže i one manje drage priče unutar priče. Jer upravo glavni tok nije uspeo da me emotivno angažuje u dovoljnoj meri, iako je celokupan roman izuzetno vešto i sposobno satkan. Iščekivala sam prelazak na one „naše“ priče, koje su mi bile daleko bliže u svakom smislu.
Genijalna zbirka priča koja vještim ispreplitanjem zapravo funkcionira kao roman. Hanibal Lecter susreće Pakleni šund izvučen iz Jugoslavije i Iraka 90-tih i poslan na zapad. Neobična mješavina koja svoje čudne sastojke dobro koristi stvarajući iznenađujuće međuodnose i susrete likova.
Baš mi je neočekivano legla knjiga. Jeste teža za praćenje, ali uvlači u radnju i lako je vezati se za likove i njihove tragedije. Pravi primer je mladi Albanac Dren, koji je prisutan samo na nekoliko strana, a njegova priča ostavlja utisak. Hrabro poigravanje sa kanibalizmom, opisi su toliko jaki da je mučno čitati.
Roman „Predator“ Vladimira Arsenijevića prati različite likove u svijetu nasilja, moralnog sunovrata i društvenog propadanja. Kroz isprepletene sudbine ljudi, autor prikazuje svijet u kojem pojedinci i društvo istovremeno postaju predatori i žrtve. Posebno se izdvaja Nihil Musa, Kurd iz Iraka, čija je priča istovremeno potresna i jeziva. 🥘 Struktura romana podsjeća na film Bure baruta, u kojem se različite priče isprepliću, a likovi dolaze u kontakt jedni s drugima. Slično tome, u Predatoru se svi likovi negdje susreću. Za razliku od filma, čija se radnja odvija isključivo u Beogradu, u romanu se događaji protežu širom svijeta – Danska, Engleska, Njemačka, SAD – što dodatno naglašava univerzalnu dimenziju ljudskog propadanja i nasilja. 🥘 Bekim Sejranović u svom „Dnevniku jednog nomada“ preporučuje Predatora kao djelo koje se obavezno mora pročitati. Kao i Sejranović, Arsenijević se osvrće na živote i sudbine azilanata te prikazuje kompleksne odnose i izazove koji nastaju životom u neizvjesnosti. Dragi prijatelji, ovo je roman koji vam preporučujem od srca. Vladimir Arsenijevic je odradio vrhunski posao. Obavezujem se da nabavim "U potpalublju", kažu da je priča odlična.🫵
huda, na trenutke prav grozljiva, bukla, jezik in stil sta kar naporna. nastopajoči se prepletejo, ampak na povsem verjeten način. glavna oseba je neki zvezdnik ameriške tv, ki se da na pladenj sodobnemu ljudožercu.
Cute, as much as a book describing cannibal's life and fate can be cute, and morbid at the same time. Although, it is a very decent description of current world affairs and the effects they have on individuals. Wouldn't recommend it, though.