„Istina je, sva je prilika, negde u sredini, i, sasvim je izvesno - danas mi više nije važna."
Radnja romana se odvija tokom Drugog svetskog rata u okupiranom Beogradu i kroz sećanja jednog dugovečnog junaka evocira istoriju „srpsko-hrvatskih“ odnosa iz druge polovine IX i prve polovine XX veka. Ujedno, Tibor Mortis propituje pakleni moralni izazov ratne kolaboracije.
„Slobodan Selenić je postigao ono što je samo malom broju naših savremenih romansijera pošlo za rukom: stvorio je dela velike vrednosti, istovremeno i zanimljiva, koja su se tražila, kupovala i čitala... Prelaženje sa intelektualnog, baroknog stila na dijalekatski rečnik i argo, omiljeni je književni postupak Selenićev. Tako, ’verbalni erotizam’ glavnog junaka, starca Stojana Blagojevića, u romanu Timor mortis zaprepašćuje u smenjivanju sa pompeznim izražavanjem kome je sklon.“ (Pavle Zorić)
„Jasno je da Selenić koncem osamdesetih, uoči izbijanja jugoslovenskih ratova, svojim romanom šalje poruku da će srpski resantimanski nacionalizam, po svemu oličen u figuri Crnamajke, biti poguban pre svega za same Srbe. Međutim, bilo je kasno za takvu poruku, a njenu uverljivost nije potkopalo samo to što ju je poslao pisac koja je dobrim delom oblikovao takav nacionalizam." (Dejan Ilić)
Serbian writer, literary critic, theatrologist and university professor.
He published six novels and a number of plays, and was a member of the Serbian Academy of Science and Arts. He was the winner of the prestigious NIN literary prize (1980) and was named Belgrade's Poet Laureate.
One of the main themes in his work is the destruction of the civic class from Kingdom of Yugoslavia and its values with the formation of the communist Yugoslavia.
____ Slobodan Selenić (Pakrac, Kraljevina Jugoslavija 7. jun 1933. — Beograd, 27. oktobra 1995.) bio je srpski pisac i kritičar, pisao je romane, drame i pozorišnu kritiku. Bio je umetnički direktor Avala filma. Od 1965. godine je predavao dramaturgiju na Fakultetu za pozorište, fil, radio i televiziju (danas Fakultet dramskih uetnosti). Dopisni je član SANU. Dobitnik je mnogih nagrada, između ostalih NIN-ove nagrade 1980. godine za roman Prijatelji.
Studirao je engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a postdiplomske studije završio je u Bristolu 1950.
Po njegovom istoimenom romanu i scenariju, 1995. je snimljen film Ubistvo s predumišljajem. U nekoliko svojih romana (Timor mortis, Pismo glava, Očevi i oci, Ubistvo s predumišljajem ), prati tokove samospoznaje i opstanka jedne imanentno tragične kulture.
Izrazito realističan, uglavnom je pisao o sukobu evropske kulture i balkanske zaostalosti na području bivše Jugoslavije. Glavna preokupacija njegovih dela bio je dolazak na vlast Komunističke partije 1945. i postepeno uništavanje privrednog i kulturnog života započetog između dva svetska rata.
Bio je član DEPOS-a (Demokratske opozicije Srbije) 1992., ali razočaran korumpiranošću opozicionih političkih lidera, napustio je dalji politički angažman.
Prica koja ti pomeri svaki nerv. Pažljivo i sa poznavanjem, baratanje psihološkim znanjem o ljudskoj prirodi, slika mentaliteta, vremena i drustvenih prilika. Potresno oslikavanje zivota Srba u Austro-Ugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji.
Dugo sam se pitao šta ovoj knjizi nedostaje jer nisam nešto previše uživao dok sam je čitao, uzimajući u obzir velika očekivanja koja sam imao od Selenića. Nedostaje neizvjesnost. Neko je takođe naveo u recenziji da jednostavno od trenutka kad počnete s čitanjem znate da će djelo da se završi tužnim krajem i to zapažanje ne može biti tačnije! Nema triler rečenica koje će čitaoca uvesti u nešto spektakularno, samo (sumorni) događaji koji se kao na traci nižu u jeku ratne gladi, hladnoće i čega sve ne. Ipak, istorijski pregled koji je autor uradio, fabula i doskočice, kao i ambivalentnost ljudske prirode u vezi sa pristupom prema Biljani, takvoj kakva je zbog zanimanja kojim se bavi, guraju pod tepih taj manjak nekog velikog i konvencionalnog trilera i čine ovo djelo odličnim.
Već posle prve dve strane vam je jasno da kraj neće biti srećan. Čitanje 'Timor mortisa' je kao prijatna vožnja uz povremenu rupu na putu i neprimetno idete uzbrdicom dok ne naiđete na najstrmiju nizbrdicu koja vam da onaj jako čudan osećaj u stomaku - osećaj koji sam imala kad sam je završila. Pre no što sam je uzela u ruke, majka mi je rekla da joj je to omiljena knjiga i da joj se javim kad mi se tokom čitanja želudac okrene. Svakako, na kraju je postala i moja omiljena knjiga, bezbroj stepenika iznad svih drugih koje sam čitala do sad.
slabiji od prethodno-pročitanih Selenićevih romana, ali i dalje dika i prilika savršenog govorničkog, odnosno spisateljskog, elana. svakako da se mora pročitati, pogotovo ovako jedna, beogradska, jugoslovenska, ustaška priča (majku li im jebem krvničku). fali te tenzije koja se proteže u drugim njegovim romanima. singularan momenat postoji u ovoj knjizi (makar za mene) gde se čovek uhvati za glavu i kaže -ne seeeeeeri-, što je malo, kada se poznaje ostatak Selenićevog opusa. vredna knjiga, svakako. selenića u škole!
Fantastično ispricana priča smestena u okupiranom Beogradu,ali sa sporednim pričama koje se istorijski vezuju za Hrvatsku,XIX veka. Isprepliće se ljubavna priča, sa odnosom izmedju hrvata i srba .