Il racconto dei nove turbolenti giorni del ministro della cultura del Montenegro, Valentino Kovačević, durante i quali l’uomo lotta contro l’ondata di eventi politici e sociali che lo sommerge dopo l’accidentale uccisione di un’artista durante una performance. Un vortice che mette in discussione tutto il mondo che ruota attorno al ministro, che mina la sua carriera e che coinvolge gli aspetti intimi e familiari della sua vita. Il ministro è di fatto un ritratto psichedelico e decadente della società contemporanea, della politica e dell’instabile equilibrio fra uomo e potere.
Stefan Bošković je rođen 15. februara 1983. godine u Podgorici. Završio je srednju muzičku školu „Vasa Pavić“ u Podgorici. Studirao je na Muzičkoj akademiji na Cetinju. Diplomirao je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi prof. Stevana Koprivice 2010. godine. Objavio dramu „Doba muva“ u časopisu za književnost Ars (2010) i u antologiji „Nova crnogorska drama“ (2010). Objavio je i kratke priče: „Na samrti“ (Proletter; Idiot Balkan; 2013), „My favorite things“ (Quest, 2013), „Transparentne životinje“ (Ars, 2014; Partizanska knjiga 2017). Roman „Šamaranje“ je drugonagrađeni na konkursu za „Najbolji neobjavljeni roman u Crnoj Gori“ za 2013. godinu. Napisao je scenario za dokumentarni film o crnogorskom slikaru Dadu Đuriću, u režiji Milutina Darića; scenario za kratki igrani film „Umir krvi“ u režiji Senada Šahmanovića; koautor teksta za predstavu „19. decembar – dan poslije“ u režiji Ane Vujošević; autor je i brojnih scenarija za kratke studentske filmove na FDU, Cetinje. Jedan je od osnivača Alternativne teatarske aktivne kompanije (ATAK).
Iako nije prvenac, ima barem dvije dobro poznate osobine većine romana prvenaca - kombinaciju svih mogućih narativnih tehnika i povremeno nipodaštavanje čitalaca.
U prilog ovom prvom, između ostalog, tu su televizijski intervjui, objave na društvenim mrežama, internet komentari novinskih članaka, neki onomatopeični segmenti (ta ta tata tata tata taaaa), ma nema čega nema. Ali, taj miks uopšte ne mora biti nužno loš, iako nerijetko biva promašaj. Ovdje nije promašaj. Ali, nije ni pun pogodak. Iako je blizu centra mete. Dakle, može proći što se mene tiče.
Što se tiče ovog drugog, glavni motiv romana je ubistvo koje čini ministar kulture tako što harpunom probada grudi umjetnici tokom performansa. U početku se ne kaže ništa više od toga, čak se ta relacija: ministar kulture - ubistvo - umjetnost i ne ističe tako upadljivo kako ja navodim. E, sad, do kraja romana sam se nadao da neće biti raspakivanja i objašnjavanja metafore, a sve sam nekako čekao momenat kad će nam se ipak metafora nabiti u lice, tipa - pogle moje metafore, nije loša, je l da, je l da da nije loša, pogle, razumiješ, baš je dobra je l da?! I, naravno, to sam i dočekao. Zanimljiva je ta potreba mlađih pisaca i pisaca početnika da nam sve objasne da ne bismo slučajno nešto propustili i previdjeli.
Ima ovdje mnogo jakih motiva, na momente je izuzetno, ali ima i slabijih dijelova. Čak mi je početak bio bolji od ostatka. Valjda sam smatrao da je tema odlična za dobru razradu, duboku, svevremenu, ipak potencijalni pad ministra nudi širok spektar mogućnosti. Dobro, to je već moj problem, ali eto, očekivao sam malo drugačiji pristup.
Prvi put čitam Boškovića (jao da, kad ga pomenuh prezimenom, pade mi na pamet još jedan detalj koji mi strašno ide na živce, a to je kad narator navodno sreće pisca, a ovdje se na deset mjesta pominje pisac Stefan Bošković, da bi na kraju sa drugom Brčkom Brčkovićem (?!) čak i batine dobio), pa nemam neko izgrađeno mišljenje o njemu. Što se krajnje ocjene ovog romana tiče, onako, nije loše, tim prije što je kratko pa i ako razočara, makar ne oduzme mnogo vremena. Tri i po.
Montenegro, un ministro della cultura egoriferito e poco furbo, un'artista che muore durante una performance a cui il politico non solo assiste ma partecipa (è innocente? È colpevole? È perseguitato dalla stampa scandalistica o i giornali hanno tutte le ragioni per dargli addosso?), nove giorni in cui, come in un domino, ogni cosa va a rotoli, una ex moglie vendicativa, un lutto famigliare che scatena un'analisi di coscienza dolorosa. E poi alcolici, droghe, prostituzione, corruzione e un lambire, forse corteggiare, la pazzia. Questo è un buon libro senza fronzoli, né di prosa né di trama, che vuole arrivare e raccontare il punto focale, che non usa i soliti stereotipi di quella parte d'Europa (la guerra e la conseguente fuga all'estero dei profughi, per dire), che è thriller senza esserlo, che è metafora del controllo del potere sulla libertà dell'arte, metafora delle sabbie mobili instabili, sbilanciate e friabili sulle quali devono trovare un equilibrio gli uomini e il potere stesso; non ultimo e non meno importante questo racconto è effigie della fragilità umana sia come società che come singolo.
The protagonist of the book is the Minister of Culture of the Republic of Montenegro. Throughout the novel readers follow nine turbulent days of his life where he tries to manage his job and his relations with his co-workers, parents and ex-wife.
Knjigu sam citala u dva navrata, i mozda joj se nisam ni trebala vracati. Kako bilo da bilo, pratila sam zivot jednog dosadnog nesimpaticnog ministra 9 dana. Nadala sam se da ce mi se ipak svidjeti...no ni pomalo moguca metamorfoza glavnog lika u kukca kao i kod Kafke, ni njegov odnos s roditeljima koji tijekom naracije postaje meksi i humaniji, ni njegov prijezir prema iskvarenom svijetu i akterima politike, ni nadrealisticni elementi sna i vizija, nisu mi pomogli da ga zavolim.
4/5. Minister ali bolje poslednjih 9 dni kulturoministrovanja pisatelja Valentina Kovačevića, ki na nekem performansu kot udeleženec zalučal harpuno v avdio-video-vizualno umetnico, jo pokončal, tako lastni vladi znižal rejtinge, je roman o umetniku, ujetem v birokratske latovščine in s sodelavci iz kulturnjaških krogov poskuša težko spodletelo vladno "intervencijo" karseda omiliti in predpostavljenemu rešiti celo kožo, tudi z kvazi bilaterarnimi projekti v daljnem Azerbajdžanu, ki ima toliko skupnega z ministrovo domovino Črno goro.