Pero Budak (Trebinje, 21. lipnja 1917 - Zagreb, 4. prosinca 2008.), hrvatski kazališni i filmski glumac, dramatik, komediograf, romanopisac, pjesnik, dječji pisac i prvi direktor kazališta "Gavella".Potječe iz velike obitelji, koja se često selila. Po prirodi stvari i Budak se selio kako mu se obitelj selila, pa je živio u Trebinju, Nikšiću, Lovincu, Zagrebu. Studirao je medicinu u Zagrebu i usporedno glumačku školu, koju je završio 1942. godine. Glumio je u HNK u Zagrebu od 1940. do 1950 godine. Glumio je mlade, ljubavničke, ali i komične likove.
Glumio je i na filmu (Lisinski) Oktavijana Miletića i Opsada Branka Marjanovića), potom je godinu dana bio redatelj u Kerempuhovu vedrom kazalištu (1949.-1950.), tri godine redatelj u kazalištu Komedija (do 1953.). Nakon toga je obnašao dužnost ravnatelja u Gavelli do 1970. godine. Direktor Nakladnog zavoda Matice Hrvatske bio je do 1981.
Predsjedavao je Društvom hrvatskih književnika od 1982. do 1985..
Treća literarna Mećava na mom repertoaru (nakon Puškinove i Mećave Lava Tolstoja), ali prva dramska. Neoriginalna ideja. Kao smekšana lička (oksimoron), prerađena lokalizacija 'Povratka' Srđana Tucića (sa sretnim završetkom). Usp. i Požar strasti Josipa Kosora. Prožimajući dojam patetike. 54- usp. adaptacija Đuke Begovića (tuđe dijete). Ok, pitom kraj, prikladan za kasno osnovnoškolsku ili rano srednjoškolsku lektiru. Problematiziranje: patrijarhat, dupli standardi, još uvijek aktualno pitanje ekonomske migracije (tada, doduše, u 'Meriku', danas malo teže, jel).