Skup

by Marin Držić

Snagom genija, Držić izlazi iz svih određenja i stilskih formacija, svojim djelom tvoreći potpuno nov i izvoran svijet,
kpmediografskp-pastoralno-tragedijski planet, ostvarivši vrhunac najlucidnijeg i najnadarenijeg tijeka hrvatske i svjetske, posebno dramske i kazališne umjetnosti.

Genres: Classics, Plays, Drama, Fiction, Theatre, School

105 pages, Paperback

First published January 1, 1555

About the author

Marin Držić (also Marino Darza or Marino Darsa; 1508-1567) is considered the finest Croatian Renaissance playwright and prose writer. His works cover many fields: lyric poetry, pastorals, political letters and pamphlets, and comedies.

Reviews

[Bruno · Rating 2 out of 5]

CRO/ENG
Između Plauta, Držića i Moliere-a, koji su opisali sličnu radnju u svojim komedijama, naša verzija mi se čini najslabijom, s obzirom na nedostatak inovacija i pokušaja da se ističe. Moliere je svoje djelo znatno proširio, uvevši i tragičnu, povijesnu pozadinu obitelji koja je bila razdvojena usred opasnosti, dok su komične konfrontacije bile svježe i ,svaka za sebe, zasebne. Kod Skupa, praćenje razgovora se razvlači, a i nedostaje živosti, usred manjeg broja likova (ako me pamćenje dobro služi). Poznati nesporazum između zaljubljenika i oca zaljubljene (u kojemu priznaje da voli njegovu kćer, na što ovaj protumači da mu on priznaje krađu) se čini prerazvodnjeno, u odnosu na izvorno djelo. Dojam jest kao da je autor pokušavao pojednostaviti komediju da bude dostupna i razumljiva svima, dok se, paralelno, nije usudio riskirati i učiniti ovo djelo zasebnim. Prošle godine sam pisao recenzije za tri različite verzije Elektre i svaka je imala dovoljno svojih obilježja da ne ispadne blijeda kopija drugih dviju. Žao mi je što to nije bio slučaj i sa ovom komedijom, jer je sama priča sjajna i valjao sam se od smijeha čitajući je. Naravno, najbolji su domišljati ljudi na niskim položajima koji koriste svoju snalažljivost kako bi nadmudrili bolesno škrte gospodare, dok se između njih nalaze zaljubljeni parovi. Ako netko nije pročitao nijednu od triju verzija, svakako ih preporučam (Plaut i Moliere bi bili dobra opcija)

Between Plautus, Drzhich and Moliere, which described the same plot in their comedies, our version seems to me the most inferior, giving the fact that it lacks innovations to distinguish itself. Moliere had his work expanded significantly, adding the tragic, historical background to the family which was separated in the midst of danger, while the comic confrontations were fresh and distinguishable from one another. With ''Skup'', the tracking of conversation stretches for far too long, with the lack of liveliness and smaller cast of characters (if my memory serves me well). The famous misunderstanding between the lover and the father of beloved (in which he confesses love to his daughter, which the father misinterprets as the confession of robbing him earlier) seems watered down, in comparison to the original work. I have the notion that the author tried to simplify the comedy to be accessible and understandable to everyone, while, parallel, not trying to take a risk and make this work distinguishable. Last (2021) year I wrote reviews for the three versions of ''Electra'' and each had enough of it's own characteristics so it doesn't feel like a light copy of the other two. I'm sorry this isn't the case with this comedy as well, because the story itself is great and I was laughing on my ass while reading it. Of course, the best are inventive people from the lower parts of society who use their cunning to outsmart their sickly stingy masters, while between them are loving pair. If someone hasn't read any of the three versions, then I strongly recommend them (Plautus or Moliere would be a good choice).

[Artep · Rating 1 out of 5]

Ok, shvatili smo, renesansna drama i tipizirani likovi i karikiranost, sve je to super, ali da je frajer još jednom rekao "tezoro", bila bih bacila knjigu u glavu kolegice koja je sjedila do mene dok sam čitala. x_x

[Valentina Markasović · Rating 3 out of 5]

they say it's a comedy

[majstoricamagije · Rating 3 out of 5]

I like the way that Držić shows people, their naivety and vanity, especially when he describes the male characters. Unlike women, which he gave charm and wisdom. Thank you, Mr. Držić!

[Monika · Rating 2 out of 5]

You cannot understand anything

[Ⰰⱃⰿⰰⱀⰴ Ⱆⰾⰴⰵⱃⰻⰽⱁ Ⱅⰵⱄⰾⰰ · Rating 4 out of 5]

Matica hrvatska
Zagreb, 1964.
Predgovor Ivan Slamnig
Komedija se sastoji od prologa i pet činova. Sam kraj nije sačuvan, no ono što je sačuvano zadire sve do petog čina, skoro je cjekupna komedija sačuvana, izgubljeni dio je taman onaj dio prije konačnog razrješenja dramske radnje.
Jezik je sjajan, kreativan, životan, bujan, jednostavno držićevski.
Tipična radnja Držićeve komedije. Zanimljivo je koliko serija "Lud, zbunjen i normalan" duguje renesansnoj komediji.
Ovo mi je bilo treće, četvro, ?, čitanje ove komedije pa sada pišem prvi osvrt za nju. Kul je naša renesansa.
Pročitajte!
¡Hasta luego!

[Matea · Rating 3 out of 5]

Even though the novel is very old and there are a lot of old words that are not in use in Croatian language anymore, I found it very funny.

[Stipe · Rating 3 out of 5]

Klasična priča o škrcu i njegovom blagu. Držić je solidan kao i uvijek.