Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivani dobar dan, mirnu noć i pritilo godište svitlijem, uzmnožnijem dubro-vačkijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: Ijudi-žene, sta-re-mlade, velike i male, puk s kime mir stanom stoji a rat izdaleka gleda, rat poguba Ijucke naravi. Ja što jesu tri godine,1 ako se spomenujete, putujući po svijetu srjeća me dovede u ovi vaš čestiti grad, i od moje negroniancije ukazah vam što umjeli. Scijenim da nijeste zaboravili kako vam Placu, tu gdje sjedite, u čas glavom ovamo obrnuh i ukazah prid očima, a na njoj bi-jehote; i opet ju stvorih u zelenu dubravu, od šta plakijer imaste; i zahvaliste mi, i platu imah, što katance stavih na njeke zle jezike koji za zlo imaju ono što im se za dobro čini. Sad, budući me vjetar opeta k vami dognao srjećom vašom u ovo brijeme od poklad, odlučio sam ne proć tako da vas kojomgodi lijepom stvari ne obeselim. Ma prije neg vam što od moje negroniancije ukazem, hoću vam odkrit jedan sekret koji došle od ovizijeh strana nijedan čovjek ni mudar ni triš mudar nije znao, od šta se su skule od mudaraca vazda veoma čudile i veoma napastovale, - sekret dostojan da ga vi znate, plemeniti i vrijedni Dubrovčani....
Marin Držić (also Marino Darza or Marino Darsa; 1508-1567) is considered the finest Croatian Renaissance playwright and prose writer. His works cover many fields: lyric poetry, pastorals, political letters and pamphlets, and comedies.
CRO/ENG Ako me pamćenje dobro služi, ovo je djelo bilo lektira i za osnovnu, i za srednju školu, što je prilično rijetko, ali pokazuje samo koliki je utjecaj imao Marin Držić na hrvatsku književnost. Bez sumnje bi bio u top 10 naših književnika jer sam u nekoliko navrata pročitao reference koje su naglašavale njegov proboj van domaćih okvira. U ovoj jednostavnoj, a opet interesantnoj komediji upriličeni su svi pozitivni ljudski osjećaji koji će, čak, i čangrizavim ljudima izmamiti osmijeh na licu unutar pola sata. Sraz generacija, mladih i starih, fantazije i stvarnosti, potištenosti i veselja. Sve to se nalazi u ovih par desetaka stranica. Impresivna je i domišljatost kojom likovi uspjevaju uvjeriti i dočarati atmosferu kao da je riječ o nekom zasebnom svijetu, punom mističnih bića koji će ispuniti naše najskrivenije želje. Na kraju radnje se može reći kako je osoba dobila što je i željela, iako možda ne na način i u obliku koji je zamislila. To me podsjetilo na neke priče u kojima ljudi od viših bića zažele nešto, ali je njihov zahtjev toliko nejasan, da im se obije o glavu jer nisu navodili konkretno kakva bi želja trebala biti. Svakako knjiga za pročitati uoči maškara.
If my memory serves me well, this work was part of curriculum in both the elementary and high school, which is really rare and it shows how much of an impact Marin Drzhich had on Croatian literature. No doubt he would be among our top 10 authors, since I've read on a few occasions a reference stating his breach of influence outside of our boundaries. In this simple, but interesting comedy, all the positive human emotions, which would put a smile even to peevish people, are arranged within half an hour of it's duration. The clash of generations, young and old, fantasy and reality, depression and happiness. Everything is presented within a dozens of its pages. It's rather impressive and ingenuity with what the characters are able to convince and make the atmosphere like it's a world of it's own, full of mystical creatures that will fulfill our deepest wishes. It could be said the the person at the end of the book got what he has wished for, although not in a way of form he imagined. That reminded me of those stories in which the people wish something from a higher beings, but their demand is so unclear, that it bounces of their heads because they haven't mentioned specifically what that wish should be. Definitely a recommended book to read in the time of carneval.
ABC naklada Zagreb, 2004. Sjajan uvodni dio, jedini kvalitetan lektirni uvodni dio kojeg sam vidio u svome arhajskom i učmalom životu. Jednočinka životnog, živog, živopisnog i poletnog držićevskog jezika. Kada čitate ovu komediju imate osjećaj da čujete kako diše, jezik diše, tekst pumpa krv, priča potpuno jasno i osjećajno u 2020. na istoj razini kao što je to činio 1550. Svi ćemo mi krepati, malo vjerojatno od korone, no od nečega sigurno, Marin Držić će ostati, kada sve vatrene ploče (tableti) crknu, kada Stožer davno bude zabrinjavajuća fusnota u 28. stoljeću, kada moji oštrosvrti budu proučavani na sveučilištima galaksije Andromede u 39. stoljeću nakon Krista. Držić je bio daleko prije interneta i bit će daleko nakon zadnjeg signala. Vlaho,Miho i Dživo su se uistinu vraški narugali starcu Stancu. „Komed ja će ovo bit", dobro na početku ove komedije Miho drugoj dvojici govori. Ta univerzalna i vječna dihotomija mladosti i starosti, sela i grada (koju je Spengler vrhunski produbio), obrazovanosti i neobrazovanosti, bogatih i siromašnih.... Upravo ovo sve navedeno omogućava da se pruža u beskonačnosti Arijadnina nit književnosti, od novoatičke komedije pa sve do Sorokina. Marin Držić je bio najveći hrvatski književnik svih vremena! Morao bih mu opet pročitati sve komedije, samo kad bi mi banalna svakodnevica dala više vremena. Što ako se sad zaputim u ovu svježu kasnolistopadsku noć, s maskom dakako- da ne bi umrlo stotinu ljudi, i potražim nekakvu česmu u Zagrebu... Pitao bih vile ne svoju davno minulu mladost, pitao bi ih da i ja postanem lik u Držićevom svijetu, bilo koji, Pomet, Bokčilo, pa čak i Stanac. Umjetnost je poput novca, istinska sloboda. Zato su svi totalitarni režimi željeli upregnuti i ujarmiti umjetnost putem društvenog aktivizma (indoktrinacije i automatizacije), baš kao što su svi totalitarni režimi bili protiv slobodnog tržišta. Nakon čitanja Držića, ja u vile vjerujem! Stanac želi u biti isto što i Neo ili ja, ili Kralj Guštera; https://www.youtube.com/watch?v=uGRRB.... Čitanje je najbrža raketa do tog cilja! ¡Hasta luego mis murcielagos!
Ostala je upamćena kao jedina lektira koju nisam pročitala, samo da bi mi sada na studijama to došlo na naplatu. Kada se ovlada jezikom, nije loše, mada je ipak ne bih nikome preporučila. Ovo je jedno od onih dela koje čita samo onaj ko mora.
Dve zvezdice zato što drama zaista uspeva u tebi da probudi ogromno sažaljenje prema Stancu (pod uslovom da uopšte razumeš tekst), pa ne bih mogla da kažem da baš uopšte ne valja.
Once you get used to the way it's written, it's surprisingly easy to follow. After my first read, I can't say I'm a huge fan of the story. Subjectively, it felt too short and underwhelming, far from "the most perfect work" it's often described as. That said, I may be wrong—we can never be entirely sure whether what we think is truly what we think. Still, I can appreciate the work, and on reflection, it's a decent story. 3.5★
A za česa su dukati nego da se ije, pije i trumpa. To je moto naših mladića iz gruada koji su odlučili zbiti novelu (šalu) na račun vlaha Stanca. Svjetonazor renesanse kod naše omladine 16. stoljeća bio je zaista prominentan pa su se svakakva čudesa događala. Jadan Stanac se opekao misleći da će ga vile pomladiti i vratit u njegove dvadesete da može ponovo općit sa ženom ko lav, e pa moj Stanče dobro si se zajebo.
What a delight to find this little story while visiting Dubrovnik, first performed in that city in 1550 at a wedding feast. The explanatory notes and illustrations help to bring the story of a country bumpkin being tricked by mischievous/cruel young men into believing there is a way he can turn back the hands of time and become young again. I think references to Drzic being the “Croatian Shakespeare” are a bit exaggerated, but this is a fun, witty read.
Oh, and note to translators, perhaps by the “ornament so bright,” on p. 86, Stan is referring to the moon.
Pokušam razumijeti, zašto bi ovo netko htio čitati. Naravno kurikulum je poprilično glup pa ga nameće učenicima da čitaju i da se izvodi lektira. Ali dobro, barem je kratka. Pa ipak, ovo pišem mjesec dana nakon čitanja ne mogu uopće se sjetiti ičega (mogu, ali tako nema smisla) i nikakav utjecaj na mene nije ostavilo. Mislim da bi bilo zanimljivo da je tjedni letak nekog supermarketa bio lektira, a ne ovo.