Robinja je prva svjetovna drama na hrvatskome jeziku autora Hanibala Lucića. Drama nema bogato razvedenu dramsku radnju: u tri čina, u dvostruko rimovanim dvanaestercima, ona oblikuje dramsku priču o Robinji koju u gusarskom zarobljeništvu pronalazi njezin bivši udvarač, ban Derenčin. Drama završava sretno - vjenčanjem dvoje mladih. O zbivanjima i događajima u drami više se prepričava i izvješćuje, no što se oni odvijaju pred gledateljem. Uobličujući aktualnu, realističku temu, s povijesnim licima, radnju koja se odvija u realnom prostoru u suvremenosti, Robinja je prva svjetovna drama u hrvatskoj književnosti, prva drama koja govori o ozbiljnim problemima onodobne hrvatske stvarnosti. Isto tako, Robinja je i prva hrvatska drama koja nastaje na temelju antičke poetičke svijesti o drami, na temelju onih ranonovovjekovnih estetskih koncepcija po kojima se drama treba oblikovati na zasadama antičke dramske tradicije. Dodamo li navedenomu da Lucićeva drama posjeduje i mnogo rodoljubnih i nacionalnih akcenata, onda je razumljivo zašto je Lucićeva Robinja iznimno važna za povijest hrvatske drame i književnosti uopće. Lucić je u drami Robinja iskazao svoju ljubav prema gradu Dubrovniku, u kojemu se i odvija radnja drame.
Hanibal Lucić (1485., Hvar – 1553., Hvar) rodio se u imućnoj plemićkoj obitelji, a obavljao je poslove i dužnosti hvarskoga suca, odvjetnika, branitelja plemićkih prava protiv zahtjeva pučana i izaslanika Velikog vijeća u Mlecima.
Lucić je kritički uništio veći dio svoga stvaralaštva, a nevelik mu je opus objavljen tek nakon smrti.
Stvarao je vješto, u duhu petratkističko-trubadurskoga pjesništva - prema stranim (Ovidije, Petrarca, Bembo, Ariosto), ali i prema domaćim uzorima (Džore Držić) i osobito prema narodnom stihotvorstvu.
Zahvaćen renesansnim duhom, Lucić je oko 1530. počeo nedaleko od grada graditi svoj renesansni ljetnikovac. Umro je u Hvaru i pokopan u obiteljskom grobu u crkvi franjevačkog samostana.
Robinja nije razvikana kao neke naše druge drame, ali je svakako jedna od najzanimljivijih. Doduše, radnja nije baš toliko zanimljiva, pa nisu ni likovi, ali Lucić je svašta pokušavao i nešto se tu i uhvatilo. Krije se tu dosta više nego što bi se reklo na prvi pogled.
I have a lot of respect towards this book because it is the first drama that has secular theme in Croatian literature. Other than that I didn't find it that interesting.