Denk dir die Stadt

by Lejla Kalamujić, Marie Alpermann (Translator)

Genres: Fiction, Drama, Cultural, Contemporary, Short Stories, Queer

Hardcover

About the author

Lejla Kalamujić, born in 1980 in Sarajevo, studied philosophy at the Faculty of Arts in Sarajevo. She writes prose, essays, and critiques that are published in magazines and web portals in Bosnia and Herzegovina and other countries of the Balkans. For her book of short stories Zovite me Esteban - Call Me Esteban - she received the Edo Budiša Prize 2015 and was shortlisted for the European Union Prize for Literature 2016.

Reviews

[Eni Gajanova · Rating 5 out of 5]

Ovu knjigu sam odabrala u okviru izazova @citajmozene kao zbirku kratkih priča autorke koju do sada niste čitale.
Dugo sam razmišljala šta da napišem o ovoj knjizi. Iako se čini kao mala knjižica koju ćete ušuškani u toplu fotelju pročitati za sat do dva, ja sam je čitala tri dana sa pauzama. Pitate se zašto? Zato što se knjiga bavi jako važnim, zanimljivim, ali pre svega bolnim ( često i danas tabu) temama kroz koje ako niste neka bezosećajna mašina, ne možete prolaziti emocionalno neoštećeni.
Ovo je jedna od onih knjiga koju bih (da sam ja neko) uvela kao lektiru u srednje škole jer obuhvata spektar tema koje izazivaju spektar emocija u osobi.
Od tuge, besa i mučnine koje je u meni izazvala priča ,,Svitanje” do ,,Transfuzije” koje me je nakon toga malo smirila i ušukala poput toplog čaja od kamilice nakon proplakanog dana.
Izdvojila bih i ,,Devojčici koja čeka na voz” koja je aktuelna da aktuelnija ne može biti i opominje nas da iz istorije ništa nismo naučile.
Kao posebno zanimljivu priču bih izdvojila ,,Moja tužna Sofija” jer nam daje jednu ”novu”, odnosno ne tako često viđenu perspektivu starih seoskih žena koje sede na šoru💔
Ovo je mala knjižica koja ostavlja veliki trag. Čitajte Lejlu.

[Nataša · Rating 3 out of 5]

Gle čuda, dopalo mi se poigravanje sa formom. Ipak, nije mi prijalo razbijanje tabua - svakako da nam je potrebno, samo mi deluje pretenciozno, a mnogo je bolje kad priča sama iz sebe proizilazi.
Konačno sam posegla za delom ove autorke i neću se tu zaustaviti.

[5rovsvet · Rating 5 out of 5]

Utiske o zbirci priča Požuri i zamisli grad možete pročitati na blogu Petrov svet.

[Sunflower_of_Railwaystreet · Rating 4 out of 5]

Topla, setna zbirka prica, puna osecanja i melanholije.
"Dragi ljudi kad odu, presele se u tebe. Nosis ih kad i koliko mozes".
"Postoje neka mjesta iz kojih, kad pogledas, cijeli svijet izgleda sretnije. Jedina losa stvar sa srecom: ubrzava vreme".

[Megi · Rating 5 out of 5]

E OVO se zove zbirka kratkih priča. Bosanski haiku u prozi. Divotica.

[Књишка чаробница]

Потресно и дирљиво, али не на начин на који сам очекивала.

[Milica Dobrojević · Rating 5 out of 5]

Čitanje ovih priča mogu uporediti s osećajem knedle u grlu. Bolno je, ali vredi jer je knedla od toplog testa s šljivom u sredini.
Lejla Kalamujić uspeva da nas provede kroz živote svojih junaka, sasvim jedinstvene, a opet univerzalne u svojoj muci i borbi za grumen nežnosti i topline. Priče o neostvarenim ljubavima koje vode junake, o hrabrim radnicama i radnicima čije živote natkriva nepravda, o razdvojenim, ali ne i zaboravljenim porodicama. Nema priče u ovoj zbirci koja nije uspela da me dirne. Omiljenu je teško izabrati.

Od srca preporučujem ovu zbirku s čijih stranica se osete mirisi detinjstva, gorki zagrljaji, teskoba i toplina ljudskosti.

Ja znam da ću je sasvim sigurno čitati iznova i iznova.

[Jefimija Medić · Rating 5 out of 5]

Ne znam da li sam pristrasna kada kažem da su mi "Požuri i izmisli grad" i "Hanifina soba" najbolje priče u zbirci, jer je Lejla upravo te dve priče i pročitala na svojoj promiciji. Što se tiče cele zbirke, dopada mi se način pripovedanja, konstrukcija rečenica i atmosfera u koju nas uvlači spisateljica.

[Weltschmerz · Rating 3 out of 5]

Uz pojedinačne zaista dirljive momente, „Požuri i izmisli grad” uglavnom odaje utisak podgrejanih ostataka jučerašnje večere. Ukusne večere, ali to je i dalje bajata hrana od juče, i ne, neću posegnuti za seksističkom metaforom, ali samim tim što sam je spomenula, verujem da je već svima na pameti.

Može bolje. Svežije.

[plavizec · Rating 4 out of 5]

3.5*

[Adi Tufek · Rating 5 out of 5]

Kalamujić je majstorica kratke forme. U svega nekoliko stranica uspijeva sažeti čitave svjetove, gradi likove koje nakon čitanja očekuješ sresti na ulici, čiji je govor prirodan, jezik živ, a čije te bolne (a tako poznate!) sudbine udaraju gdje najviše boli. Na stranu sva postsocijalistička, postjugoslavenska, postranzicijska stanja koja Kalamujić vješto detektira i rastvara, ovo je zbirka priča o svakodnevnici u kojoj još, ako na tren zastanemo, ima magije, ima dobrote i topline, ima borbe. Požuri i izmisli grad, ili će grad izmisliti tebe. Tko će biti brži u toj trci, autorica ne otkriva, ali nam protagonistica priče po kojoj knjiga nosi naziv poručuje: „Ali Tanja i ja, mi nismo navježbane na druge svjetove, nas su učili da ovaj svijet treba činiti boljim mjestom”. Tople preporuke.

[Helena · Rating 3 out of 5]

"Postoje neka mjesta iz kojih, kad pogledaš, cijeli svijet izgleda sretnije. Jedina loša stvar sa srećom je: ubrzava vrijeme."

"Ado nije smatrao da sreća mora biti glasna, bilo mu je dovoljno da je ima."

"- Šta će ti pobogu mrtve ptice?
Ado je, zaista, cijelo veče stoički podnio. Konačno je shvatio da život ne može teći na sto načina. Njegov je bio takav kakav je i samo je htio ići kući.
- I mrtve su moje - rekao je i ustao."

"I od najgoreg ima gore,
gore od najgoreg je čekanje."

"Dragi ljudi kad odu, presele se u tebe. Nosiš ih kako i koliko možeš."

[Emi Atze · Rating 5 out of 5]

Wie eine Packung Zigaretten. Ich bin so froh, dass Lejla Kalamujic übersetzt wird!

[Izgubiti Juliju · Rating 5 out of 5]

Nisam neki ljubitelj kratkih priča a ovo mi se bas dopalo 😇

[Čitaj, Selma · Rating 4 out of 5]

puno boli i patnje. ali slojevito. nekako poznato. lijepo napisano.

[tanja · Rating 4 out of 5]

picked this up when I was in Belgrade and then of course didn’t read it until a german translation came out T_T I’m so slow at reading my serbian and bulgarian books rip

however!!! this was such a DELIGHT!!! I liked this short story collection even better than Call me Esteban and since I read both alongside their german translations by lovely Marie Alpermann I can say that both the writing and translation have improved a lot as well!! the translation especially doesn’t feel awkward at all and flows so nicely <3

writing style vise this specific book also vaguely reminds me of Lyudmila Ulitskaya (and yes I hate making comparisons like that but,,,,,it’s hard not to make them yknow)

anyway!
loved it
read it in one sitting
more queer balkan lit please!!!