Selma Šljuka > Quotes

“Vidio sam tada svu našu nerođenu djecu
I tebe kao jedinu želju za moja ostvarenja.
Obudovjeli snovi moji.
Nisam ti nikad rekao da te volim
A toliko puta sam ti to pokazao
U mojim odrpanim stihovima
Da me sramota od grobova starih pjesnika,
Mogao sam pisati o nebu i travi i domovini,
Ja, koji doma nisam imao osim onog koji sam našao
U tvom raštimovanom zagrljaju.
A volio sam te ljubavi moja,
Volio sam te cijelim svojim bićem i rasparenom dušom,
Svakom tvojom zaleđenom suzom na mojoj košulji,
Onako kako samo raspušteni pjesnik može voljeti
Dok zavija na mjesec.
Volio sam te.”
― Selma Šljuka, Pjesme od krvi

“Kažu da zaljubljenost prođe sa ćutanjem,
izgrizu je termiti vremena,
postane samo fini prah zaborava.
A ja i dalje ostajem tvrdi kamen postojanja.
Mermer zaljubljenih nadanja, i čekam.
Čekam, a ni sama nisam sigurna da li ćeš mi ikad doći.
Čekam te, a ne moram.
Ne želim.
Neću!”
― Selma Ljuka, Maloljetni Suncokret

“U svim nasim zivotima,
dok sam te cekala i tragala za tobom hiljadama godina ranije,
ti si bio moje najkrvavije srce i iscijepani osmijeh.
Zato ti moras biti srecan.
Hiljadu godina od danas,
Ti ces imati dom.
Voljela bih da sacuvas ove moje horizontalne stihove
Negdje u svojim visinama,
Da hiljadu godina od sad zemlja podrhtava
I da budem tvoj "jednom u zivotu" trenutak.
Toliko bih ti toga pozeljela ali ti ni ovo mozda neces razumjeti,
Za tebe ce ovo biti samo stihovi za rođendan
I nećeš čuti eho iz pozadine kako odliježe
Mojim katedralama raznoseci mi srce.
I na kraju ne bih imala nista da dodam,
Mozda samo da si od svih mojih zivota
Bio najdivnije proljece u kojem mi je srce ozivjelo,”
― Selma Ljuka, Maloljetni Suncokret

“Kaješ li se nekad?
Ja sam sasvim dobro,
pomislim ponekad na nas, obično u zoru,
pomislim ponekad na tebe, i stresem se.
Zbog tuge, nostalgije, sjećanja.
Pomislim ponekad na sebe, i nasmijem se.
Jer bila sam srećna. I sad sam, nije da nisam,
Možda čak i više. Iskrenije.
Ponekad mi nedostaješ.
Poput novogodišnje jelke, da zasjajiš,
da me očaraš.
Ponekad samo.”
― Selma Ljuka, Maloljetni Suncokret

“Rekla si da ne želiš da voliš, a ja sam samo to umio,
samo sam za ljubav disao, samo sam takav postojao,
blesavo ošamućen poput pijanca u kasno veče
dok se krije u mraku, bolesno pijan od tvojih mirisa,
od posmatranja tvog koraka,
neuporedivo zaljubljen u ideju o nama,
o tebi u mom zagrljaju, u hodniku, u krevetu,
na svim mjestima koja mogu da ovako maštovit izmislim.”
― Selma Ljuka, Maloljetni Suncokret

“Ne možeš ti da znaš kako su krvarile moje usne za tobom,
a ja oivičena tugom, uslikana i smrznuta u vremenu,
slala sam ti najdivnije riječi koje sam mogla da osjetim,
slala sam ti sve taktove sebe, i mojih premalo ljeta,
slala sam ti sve svoje žudnje, i bijes mojih strahova.
Toliko puta nisam znala kuda da idem,
ovako raspolovljena, sa kriškom mjeseca u očima,
potpuno izvjetrenih mirisa i opranog dzempera
koji na sve osim na tebe miriše.
Kuda bi noćas patuljak tvojih snova mogao poći da te traži,
da te sretne, da se okrzne o tvoje rame.”
― Selma Šljuka, Maloljetni Suncokret

“Tebe nema, i to je jedina realnost koja ne treba da me zbunjuje.
Ti i ja, iscijepana bajka poput čarapa gospođe
koja stoji na uglu i nudi ljubav.
Daje je, tek tako kao da su moji stihovi.
Kao da sam joj rekla da si nekad bio svitanje
kojim sam mogla da posmatram zvijezde
i opet bih jedino umjela da vidim tebe.”
― Selma Ljuka, Maloljetni Suncokret

“I ono savršeno jutro
kad shvatiš da imas nešto što je tvoje,
što ti niko ne može oteti
ni more da na nebo preseli...
ono tvoje parče svemira
koje se u grudima zauvijek nastanilo...
Zagrlih sve tvoje mirise u džepove...
pogled mi do rijeke doseže...
Slagali su me...
Ne vode dušo svi putevi u Rim...
Oni svi samo do tebe vode...”
― Selma Šljuka, Deseto nebo

“I sve što mogu je da pustim
da čekam da ovo glupo nedostajanje prestane
da ti oči skinem sa tavanice,
rezervacije pocijepam, i da se zagnjurim u tvoj vrat,
da me ugrizeš za rame, da me stegneš,
da paziš da ne ispadnem iz sopstvenih snova
da me ne daš, nikad, nikom
da te ne zamišljam više pored sebe
u ovom vrtlogu svemira u koji sam pala.
Ćutaću i neodstajaćeš mi.
Ne smijem ti reći koliko.”
― Selma Šljuka, Maloljetni Suncokret