Goodreads helps you follow your favorite authors. Be the first to learn about new releases!
Start by following Slobodan Selenić.
Showing 1-20 of 20
“Do sada sam opisivao druge, što je lako. Sada moram govoriti o sebi, što nije teško samo onome koji lako laže.”
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
“Zapazio sam odavno da su svi dobri pisci besramni. Njihovo delo im je važnije od svake stidljivosti. Što ne bi nikada ispričali, oni napišu. Bez obzira na cenu koja, katkad, može biti visoka. Viša od cene lične sreće.”
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
“Jezik nije čoveku dat samo zato da bi mogao tražiti papuče ili još malo čaja. Jezikom čovek, svaki ponaosob, pokazuje dušu, besmrtnu sa svoje jedinstvenosti sadržane u načinu, više no u predmetu, govora.”
― Fathers and Forefathers
― Fathers and Forefathers
“Tuđa iskrenost, ničim izazvana sa moje strane, činila mi se uvijek nezamislivo otužnom. Iza nje sam, neizostavno i pomalo panično, otkrivao želju da me ucenom nagnaju na čin prošnje za razumevanjem, prijateljstvom, saučešćem - velikim rečima izmišljenim da prikriju uzajamnu trampu slabosti među onima koji ne umeju muški da hodaju, ili šantaju, sami.”
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
“Strah je posledica čovekove sposobnosti predviđanja.”
―
―
“Vreme prevodi epohu u legendu. Ružnu ili lepu, svejedno. Pričam vam kako je bilo, a opet ne govorim vam šta bi trebalo reći. Reči se, čim spadnu s mojih usana, rasipaju, krive. Ne stare samo ljudi, znate. Stare i reči. Rađaju se iznova, oblikom izmenjene, ali smućkane s novim podznačenjima, drugačije težine i promenjenog molekularnog sastava. Ma šta danas značila reč "partizan", recimo, ona je četrdeset pete značila nešto sasvim drugo. Koliko se samo samoobožavanja, mržnje, laži, priča, uspomena, filmova, memoara slilo u tu reč za pedeset godina.”
― Premeditated Murder
― Premeditated Murder
“Odjednom me nije nimalo sramota što mi je zemlja neuka i zabita, orijentalna, odjednom vidim u ozbiljnosti sa kojom se moj gladni narod odnosi prema životu, njegovu moralnu, ljudsku uzvišenost nad lagodnom mušičavošću ovoga što oko mene pije čaj, već stotinama godina at four o'clock, ima univerzitete već osam stoleća i kraljevsku porodicu koja je još u šesnaestom veku razrešila svoje obrenovićko-karađorđevićke međusobice.”
― Fathers and Forefathers
― Fathers and Forefathers
“Bojim se ljudi koji dostojanstvo mere samo veličinom nesreće koju čovek može da podnese. Osećam zazor od ljudi koji ne umeju da se šale. I sa najozbiljnijim stvarima. Možete li, Auditore, da zamislite Njegoša kako se kikoće? Pa njegovim vojvodama i serdarima ništa nije smešno osim unižavanja drugih!”
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
“Šta sam pri tom osećao - ne znam. Moja veština skrivanja od samoga sebe bila je tada najveća. Usavršio sam je do kraja. I ona je, dopunjujući se skladno sa mojom ohološću, tada dostigla sam zenit. Osećao sam samo ono što sam hteo da osećam gotovo sa istom lakoćom sa kojom sam, recimo, govorio samo ono što sam želeo da kažem.”
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
― Timor mortis (Savremeni jugoslavenski roman)
“Osvrnimo se, profesore, oko sebe. Šta vidimo? Šta drugi vide? Da li je prizor privlačan? Da
li je, drugim rečima, lako Beograd voleti i poštovati? Sa jedne strane vlasotinačka, lužnička, nišavska, belopalanačka, svrljiška, zaglavska, timočka, rekanska, brsjačka pečalbarska duša jadnika koji će prihvatiti svaki, i najgori rad, ali tek kada ga pritisne ljuta nemaština, kad se više nema kud; ne
rad već pečalovina, pečal, potmula patnja, duševna bol i poniženje, nastavak meropaškog i sebarskog, rajetinskog rada, životinjski izdržljivo slaganje pare na paru; sa druge psihoza nesite ćiftanske lakomosti, ćar i profit sa što manje rada, pravljenje »poslova« tako što se posao izbegava, pa nije nimalo neobično što i jedan i drugi, i pečalan i ćiftinski rad, dakle svaki rad, izaziva u Srba samo prezir. Beograd je postao grad u kome ni jedan čovek, ni jedan stari ni novi društveni sloj nije na svom pravom mestu. Studenti služe kao kelneri, penzionisani činovnici prodaju đinđuve i opravljaju kišobrane, ljudi koji ni svoje ime ne umeju valjano potpisati dižu mnogospratne palate, gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovora na pitanje: otkud i kako? — a u isto vreme mnogi naučnik, profesor, zanatlija pita se posle petog u mesecu šta će sutra ručati. Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se zahvatilo što više sa što
manje zasluge i truda. Neobrazovani i nesposobni otimaju mesto kadrima i učenima, čitavo društvo izdeljeno je u grupe koje se uzajamno podržavaju rodbinskim, kumovskim, plemenskim, partijskim vezama, a sve drugo što nije u tom orijentalnom klupčetu ti meni ja tebi, bezobzino se gura u stranu, gde god pogled zaustaviš — Miloševa kurdžonska
Srbija potiskuje Mihajlovu, Svetozarevu,
Skerlićevu plemenitu težnju ka evropskim načinima mišljenja i ponašanja. Beograd danas liči na neki rašireni prostor, privremeni zbeg, Wild West na koji se sjurila kaza i prikaza da što pre zauzme što bolje mesto, pa najbeskrupulozniji, a ne najsposobniji, zauzimaju najviša. Oni, u osnovici svojoj još palančani, ošamućeni i neuravnoteženi novim i stranim gradom, oslobađaju nesputano biologiju
samoodbrane, jagme, nestrpljenja. Atavizmi
iz seljačkog vremena, rudimenti iz plemenskog
patrijarhalizma, bore se sa poslednjim zapadnjačkim usmerenjima Užičana-Francuza, piroćanskih-Londonaca, Bosanaca-Bečlija.”
― Fathers and Forefathers
li je, drugim rečima, lako Beograd voleti i poštovati? Sa jedne strane vlasotinačka, lužnička, nišavska, belopalanačka, svrljiška, zaglavska, timočka, rekanska, brsjačka pečalbarska duša jadnika koji će prihvatiti svaki, i najgori rad, ali tek kada ga pritisne ljuta nemaština, kad se više nema kud; ne
rad već pečalovina, pečal, potmula patnja, duševna bol i poniženje, nastavak meropaškog i sebarskog, rajetinskog rada, životinjski izdržljivo slaganje pare na paru; sa druge psihoza nesite ćiftanske lakomosti, ćar i profit sa što manje rada, pravljenje »poslova« tako što se posao izbegava, pa nije nimalo neobično što i jedan i drugi, i pečalan i ćiftinski rad, dakle svaki rad, izaziva u Srba samo prezir. Beograd je postao grad u kome ni jedan čovek, ni jedan stari ni novi društveni sloj nije na svom pravom mestu. Studenti služe kao kelneri, penzionisani činovnici prodaju đinđuve i opravljaju kišobrane, ljudi koji ni svoje ime ne umeju valjano potpisati dižu mnogospratne palate, gomilaju se kapitali i imanja za koja niko ne zna odgovora na pitanje: otkud i kako? — a u isto vreme mnogi naučnik, profesor, zanatlija pita se posle petog u mesecu šta će sutra ručati. Sve je u zadihanoj jagmi i jurnjavi da bi se zahvatilo što više sa što
manje zasluge i truda. Neobrazovani i nesposobni otimaju mesto kadrima i učenima, čitavo društvo izdeljeno je u grupe koje se uzajamno podržavaju rodbinskim, kumovskim, plemenskim, partijskim vezama, a sve drugo što nije u tom orijentalnom klupčetu ti meni ja tebi, bezobzino se gura u stranu, gde god pogled zaustaviš — Miloševa kurdžonska
Srbija potiskuje Mihajlovu, Svetozarevu,
Skerlićevu plemenitu težnju ka evropskim načinima mišljenja i ponašanja. Beograd danas liči na neki rašireni prostor, privremeni zbeg, Wild West na koji se sjurila kaza i prikaza da što pre zauzme što bolje mesto, pa najbeskrupulozniji, a ne najsposobniji, zauzimaju najviša. Oni, u osnovici svojoj još palančani, ošamućeni i neuravnoteženi novim i stranim gradom, oslobađaju nesputano biologiju
samoodbrane, jagme, nestrpljenja. Atavizmi
iz seljačkog vremena, rudimenti iz plemenskog
patrijarhalizma, bore se sa poslednjim zapadnjačkim usmerenjima Užičana-Francuza, piroćanskih-Londonaca, Bosanaca-Bečlija.”
― Fathers and Forefathers
“Ćovek može svašta izdržati, jer se na svašta ume naviknuti. Što u zamišljanju izgleda nepodnosivo, u stvarnosti postane obično. Zato je odstojanje važno. Važno je naviknuti se na stvarnost, imati vremena za to. Nisam bio srećan zbog moga mudrovanja, ali nisam ni potcenjivao njegovu upotrebnu vrednost. Treba nešto učiniti, rekoh sebi, da Elizabeta ovo veče preturi preko glave. Sutra će nam sva zla ovog sveta izgledati manja, a nedoumice takve da iz njih ipak izlaz postoji.”
― Fathers and Forefathers
― Fathers and Forefathers
“Da li nam je dato da samo postavljamo pitanja čekajući na odgovore koji bi, kada bi se oglasili odnekud, bili gromoglasni kao tresak čuda?”
― Memoari Pere Bogalja
― Memoari Pere Bogalja
“Vodili smo ljubav, ne kao da nam je prvina, i da je bračni vek pred nama, već kao kakvi osuđenici na smrt kojima su dani odbrojni.”
― Fathers and Forefathers
― Fathers and Forefathers
“Ljudi su u svojoj istoriji, tako bogatoj događajima, bljuvali, bljuju i bljuvaće. Ljudi bi čak stalno bljuvali kada ne bi bilo viših ciljeva zbog kojih se od toga uzdržavaju.”
― Memoari Pere Bogalja
― Memoari Pere Bogalja
“Istina je stvar dogovora, jedna demokratska kategorija, pre svega.”
― Memoari Pere Bogalja
― Memoari Pere Bogalja
“Može da se izgubi samo nešto što je čovek raspoložen da sačuva.”
― Memoari Pere Bogalja
― Memoari Pere Bogalja
“Era revolucionarne inicijacije. Dečak umire da bi se čovek rodio; dobro više nije hrana i plodnost, nasuprot gladi i jalovosti koji su zlo; život se ne tumači religijom, već se upravo otkrivenim životom tumači religija; od samouniženja do ništavila pred izvesnom premoćnom, apsolutnom silom, do trijumfalnog ovladavanja okolnostima u meri o kojoj se na bregovskim katunima u doba strašnoga rata između Verija i Raca čak ni škrgutalo zubima, čak ni zapevalo nije - pa ipak, mada sve to, nekako, zna, Istref neće ni sada istoriju pretvoriti u reči , kulturu u koncept, ali će sve pouke istorije i znamenja kulture sabiti u jedan miran i dubok, životno važan osećaj opredeljujuće snage i pouzdanog značaja.”
―
―
“Političari uvek lažu kao deca, jer lažu rulju dečije male sposobnosti prosuđivanja.”
― Premeditated Murder
― Premeditated Murder
“Politika je za Srbe - alibi, olako nađen i lažan.”
― Fathers and Forefathers
― Fathers and Forefathers
“Istina je, naime, da sam u njenom telu uživao makar koliko i u - njenom uživanju.”
― Fathers and Forefathers
― Fathers and Forefathers



