Marina Vujčić > Quotes

“Ona jako dobro zna da fotografije lažu. Uvjeravaju nas u prošlost kakva možda nije postojala čak ni taj jedan trenutak kad je zabilježena. Modificiraju nam sjećanja namećući nam samo ogoljeni prizor u kojem se ne vidi ništa što nas je iza toga boljelo. Puni su ih albumi - tih navodnih trenutaka sreće na kojima se ljudi usiljeno smiješe zataškavajući štošta. Nitko ne poseže za fotoaparatom u trenucima koji nisu za pokazivanje - nema takvih na kojima plačemo, očajavamo, strepimo; onih na kojima smo užasnuti životom - i onda ti albumi prepuni privremenih osmijeha stvaraju iluziju trajne idile koja ni u čijem životu ne postoji.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Ima tih nekih stvari koje ostaju čarolija samo ako ih drugi ne dotaknu.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Umjetnost je milostiva, njoj baš ništa nije nemoguće - pa ni to da se zagrlimo sami kad nemamo nikoga za grljenje.”
― Marina Vujčić, Pitanje anatomije

“Biti sam ne znači nužno biti usamljen.”
― Marina Vujčić, Pitanje anatomije

“U posezanju za slobodom uvijek netko strada.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Osjećaj je preduvjet bilo kakve umjetnosti.”
― Marina Vujčić, Pitanje anatomije

“Tako je to s mislima - izvana je nemoguće vidjeti koliko su moćne.”
― Marina Vujčić, Stolareva kći

“Ovo je moj herbarij. Uberem svježu misao, nalijepim je na stranicu, obilježim datumom i zaklopim bilježnicu. Kad je sljedeći put otvorim, stara misao nije više živa, ali je sačuvana, kao osušena trava od koje sam u ranijim danima kuhala čaj.”
― Marina Vujčić, Stolareva kći

“Kad bi barem postojao neki znakovni jezik na kojem čovjek može misliti. Jezik bez glasova, bez čitljivih riječi, koji ne može stvari nazivati pravim imenima. A i ta interpunkcija, koja navodno nema sadržaj. Kad jezik stavi točku, točka je. Saberite se - točka. Dosta je - točka.”
― Marina Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu

“Sve je moralo biti različito, podignuto bar malo iznad tla i iznad stvarnosti, gdje smo lebdjeli u međusobnoj ovisnosti o toj razmjeni rečenica koje su putovale vlakovima, avionima, kombijima, nedokučivim poštanskim kanalima koje sam zamišljala od trenutka kad bih pismo odnijela na poštu, od trenutka kad bih počela iščekivati njegovo.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Ja stvorim odnos i s nekim tko se vozi iza mene dulje od deset minuta, s nekim koga poznajem samo iz retrovizora.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Pogrešni ljudi nisu razlog za pogrešna stanja, nego samo zaobilazan put do pravih.”
― Marina Vujčić, Pitanje anatomije

“Pitaš se zašto se muški zatvor zove tako, a ženski kaznionica. Možda zato što žene koje prekrše zakon treba kazniti, a muškarce samo zatvoriti.”
― Marina Vujčić, Sigurna kuća

“Je li apsurdnije umrijeti boreći se za svoju verziju života, ili živjeti bez prave ideje o njoj?”
― Marina Vujčić, A onda je Božo krenuo ispočetka

“Kad bismo računali na to da onih koje volimo više neće biti, drukčije bismo tretirali sadašnjost. Sa smrću na umu život bi sadržavao više nezaboravnoga.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Kad iz života oduzmete višak stvari i višak materijalnih očekivanja, ostane samo ono bitno – ono što vas iznutra ispunjava. E to je ono što smo imali, tada kad nismo imali ništa.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Čemu leđa ako ih nema tko dotaknuti? Čemu ruke, noge, ako ih nema s kim ispreplesti? Čemu svaka, bilo koja misao ako za nju osim sebe nemaš drugog svjedoka?”
― Marina Vujčić, Pitanje anatomije

“U okviru vjetrobranskog stakla plavilo se nebo, kao da je plava boja tek toga jutra uvedena u svijet.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Možda se ispod debelog sloja njegove gospodske uštogljenosti krije muškarac, ali tko zna koliko bi trebalo kopati da se do njega dođe.”
― Marina Vujčić, Pitanje anatomije

“Meni je pismo cijeli život nosilo značenje lista koji spaja ljude, a sad sam pred sobom imala pismo koje razdvaja jer otpisuje čovjeka. Otpušta ga, ali ga zapravo otpisuje. To pismo nosi poruku: Idite kući, mi vam više ne možemo pomoći. Nitko vam ne može pomoći. Otpuštamo vas iz bolnice, otpuštamo vas iz života. Još malo, i više nećete sudjelovati u svijetu u kojem borave preživjeli. Papir s takvom porukom ne bi se nikako smio zvati pismom.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“(...) samo si ti ubojica u pravom smislu te riječi - riječi koja uopće nema ženski rod jer ženama ne priliči da ubijaju, one nisu ovlaštene za oduzimanje života, mogu ga samo položiti ako do toga već dođe jer takav je prirodan poredak stvari, takva su nepisana pravila koja si prekršila kad si se usudila preživjeti na tuđi račun.”
― Marina Vujčić, Sigurna kuća

“Ionako je sve nakratko.
I ljudi u našem životu i život sam. Čemu onda komplicirati.”
― Marina Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu

“I dok si bila vani, u onom svom zatočeništvu na slobodi, znala si zavidjeti drugima na tome što imaju planove. Za vikend će ići onamo, za godišnji odmor na neki naš otok na kojem još nisu bili. Sljedeće nedjelje mogli bi ostaviti djecu kod bake pa otići u kino ili kazalište. (...) Zdravo za gotovo planiraju oni koji ne znaju koliko je onih koji su prestali planirati bilo što osim kako preživjeti još jedan dan.”
― Marina Vujčić, Sigurna kuća

“Dođe trenutak kad negdje moramo iskrcati svoj teret, svoju melankoliju, svoj višak riječi, pa i svoju tišinu. Ono što se ne da prevesti ni na jedan jezik.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Kad prestaneš idealizirati osjećaj da ti se događa nešto novo i drukčije, preljub postane prozaičan koliko i regularni život.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Njezino nezaboravljeno rođenje pretvorilo se u smrt, a vlastito zaboravljeno rođenje u neživot.”
― Marina Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu

“Kad bi barem postojao neki znakovni jezik”
― Marina Vujcic

“Katkad bih samo osluškivala u sebi male, tihe senzacije još neispisanih rečenica.”
― Marina Vujčić, Mogla sam to biti ja

“Obično je žena žrtva, ali ona je žrtva samo ako je mrtva.”
― Marina Vujčić, Sigurna kuća

“Ta prljava, nepoštena misao. Uvijek ta misao da je drugima bilo bolje iako to nisu zaslužili. Da su dobili više, a nizašto. Da su preživjeli, a uzalud. Da je svijet pun beskorisnih bez koji se moglo, za razliku od bitnih bez kojih se moralo.”
― Marina Vujčić, Pedeset cigareta za Elenu