Vladan Matijević

Vladan Matijević’s Followers (7)

member photo
member photo
member photo
member photo
member photo
member photo
member photo

Vladan Matijević


Born
in Čačak, Serbia
November 16, 1962


Vladan Matijević je srpski književnik. Osamnaest godina je radio u fabrici bazne hemije, a od 2005. zaposlen je u galeriji Nadežda Petrović u Čačku. Počeo je pišući poeziju. Pesme su mu štampane u časopisima još početkom osamdesetih godina. Zbirku pesama "Ne remeteći rasulo" objavljuje 1991. objavljuje zbirku. Ubrzo počinje da piše i prozu. Dobitnik je Andrićeve nagrade za najbolju knjigu priča "Prilično mrtvi" 2000. godine i NIN-ove nagrade za roman "Pisac izdaleka" (2003). ...more

Average rating: 3.71 · 465 ratings · 60 reviews · 20 distinct worksSimilar authors
Susret pod neobičnim okolno...

3.70 avg rating — 101 ratings — published 2016
Rate this book
Clear rating
Pakrac

3.61 avg rating — 75 ratings
Rate this book
Clear rating
Pisac izdaleka

3.82 avg rating — 39 ratings — published 2004 — 3 editions
Rate this book
Clear rating
Neminovno

3.44 avg rating — 39 ratings — published 1997 — 2 editions
Rate this book
Clear rating
Časovi radosti

3.39 avg rating — 33 ratings — published 2006 — 13 editions
Rate this book
Clear rating
Vrlo malo svetlosti

3.72 avg rating — 29 ratings — published 2010 — 6 editions
Rate this book
Clear rating
Prilično mrtvi

4.56 avg rating — 18 ratings — published 2000 — 2 editions
Rate this book
Clear rating
Sloboda govora

2.74 avg rating — 23 ratings — published 2020 — 2 editions
Rate this book
Clear rating
Van kontrole

3.50 avg rating — 16 ratings — published 1995 — 4 editions
Rate this book
Clear rating
Pristaništa

4.25 avg rating — 12 ratings — published 2014
Rate this book
Clear rating
More books by Vladan Matijević…
Quotes by Vladan Matijević  (?)
Quotes are added by the Goodreads community and are not verified by Goodreads. (Learn more)

“Kako god znam, prihvatiti izdvojenost i naći svetle strane svog kukavnog života. Nije mi bilo lako. Cinilo mi se da svi osim mene u svojoj bašti imaju barem po jedan zakopan leš. A osobe tvojih sposobnosti čitavu aleju mrtvih. Divio sam ti se, Pepi, i tako želeo da budem kao ti, ali džaba. Iz dna duše sam se molio da mi ne zameriš zbog moje slabosti. Tolerisao si mi slabost u ratu, nadao sam se da ćeš i ovde. Mada ovaj grad nije manje opasan od mesta u kojima se vodi rat. Veruj mi, Pepi, ovde očevi kćerkama poklanjaju biber-sprej za prvi izlazak u grad, ovde majke sinovima za osamnaesti rodendan kupuju pancir prsluk. Da je u Beogradu opasno kaou ratnim područjima, često sam verovao, ali nikad nisam pomislio da se može meriti sa Pakracom.”
Vladan Matijević, Pakrac



Is this you? Let us know. If not, help out and invite Vladan to Goodreads.