W. Rose > W.'s Quotes

“One day," you said to me, "I saw the sunset forty-four times!"

And a little later you added:
"You know-- one loves the sunset, when one is so sad..."

"Were you so sad, then?" I asked, "on the day of the forty-four sunsets?"

But the little prince made no reply.”
― Antoine de Saint Exupery, The Little Prince

“Bože, daj mi snage da mirno podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, podaj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti, i daj mi mudrosti da razlikujem to dvoje.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Mnogo je među nama ostalo nedorečenog. Neka, to je dobro, to je lijepo. Ništa tako ne boli kao dorečenost.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Ne, nisu jučer ubili majku, srušili kuću. Ubili su, babo, moje djetinjstvo, mladost, snove, sav moj život.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Ljubav je Sihirbaz, Babo

“Snovi su se raspršili, ostala je gola, opora realnost. Ipak, osjećam da bez obzira gdje sada bio, šta radio, bio pijan ili trijezan, pričljiv ili šutljiv, misliš isto što i ja - da na kraju svijeta, u beskraju svemira, postojimo samo nas dvoje, da smo nas dvoje zapravo cio jedan kosmos. Tako će i ostati.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“On me obespokojio, unio nered u dušu, ubio ljubav za životom. On je moje svjetlo i moja tama, tamna svjetlost i svijetla tama, moj otrov i protuotrov, moja bolest i lijek, onaj koji me osuđuje i oslobađa, diže i ruši, pobjeda i poraz, moj život i moj strah od života. U čemu naći utjehu? S kim? Najslađa utjeha je ona za koju se sami izborimo. Voljela sam, volim, bezuslovno. Nema ljubavi bez bola.”
― Nura Bazdulj-Hubijar

“Prvo je bio samo želja, daleka, nedohvatljiva. Onda priviđenje, lelujavo, nestvarno. Pa stvarnost, duboka, istinita, strasna. Poslije bol, žestok. Onda zaborav, dug, težak. Je li od svega ostala jedino skrivena misao koja samo ponekad boli?”
― Nura Bazdulj-Hubijar

“- Ženo previše pričaš. Čuj, inovjerci. Bog je jedan. Vazda su ljudi bili ljudi, a neljudi - neljudi. To nema veze s vjerom, samo šta kome more u obraz stati, eto, to ti je.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Makar se nikad više ne vidjeli, ostat ćemo bliži jedno drugome od velikog, možda najvećeg broja ljudi koji dijele bračnu postelju iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, a svaki novi dan produbljuje jaz među njima.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Plači, plači koliko možeš. Suze su ponekad ljekovite.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Čekajući Tahira

“Svako je mogao vidjeti da s tim rukama nešto nije uredu. Grčile su se, uzajamno davile, drhtale. Zar tijelo, zar ruke mogu biti mirni dok duša drhti?”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Dugo je trebalo da spozna kako ljudi vrijedni uvažavanja i istinskog poštovanja, jako, mudri, samosvjesni ljudi, nastoje nekakvom naglašenom jednostavnošću ublažiti bljesak kojim sjaje.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Ne otvaraju se pretinci duše i srca onome koga se ne voli ili prestane voljeti. Naprotiv, samo onima koje se voli najviše. I još više. Onima kojima se vjeruje bezrezervno, bezuvjetno.”
― Nura Bazdulj-Hubijar

“Sve što je životu davalo slast, miris, boju, nestalo je, ali spoznaja da je otišao neko koga sam od svega više voljela, a da ga nisam mogla zadržati, još je bila daleko.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Amanet

“Čovjek je gospodar samo neizgovorene riječi. Izgovorenoj ili napisanoj postaje rob.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Smrt Je Došla Prekasno

“Ali, nisam ništa znala, ništa osjetila, ništa ni pokušala. Kako sam mogla vjerovati da onaj odbrambeni stav ne može biti njegova prirodna koža, da je morala biti ljuštura, oklop koji je sam za sebe izgradio da se zaštiti od novih rana?”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Spavaj Anđela

“Na Mirnu bijaše gotovo prestao misliti. Velovi zaborava polako su maglili jedno ovalno lice, kosu. Ponekad, noću, kao nejako svjetlo iz duboke tame zaiskrile bi oči sa zlaćanim tačkicama na dužicama, dušom se zakotrljali biseri nekog davnog smijeha. Nasmiješio bi se u mraku, ni sretno ni tužno, s gotovo zaboravljenom sjetom. Ne dopuštajući mislima da se otmu i pohrle zaraslim stazama, promijenio bi položaj, ponekad pomislio- laku noć, uspomeno, i nastavio spavati.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Na licu je uvijek nosila dobro uvježbani smiješak, tajanstven, zagonetan, smiješak umjesto krinke, smiješak koji ju je čuvao kao plastični kolut neplivača.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Kaže da nikoga više nema. Morala bi znati da mene ima više nego iko na ovom prokletom svijetu. Zar je zamislivo živjeti a nju ne voljeti?”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Doba nevinosti

“Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?”
― Mesa Selimovic, The Fortress

“Možda bi trebalo da ih mrzim ali ne mogu. Ja nemam dva srca jedno za mržnju drugo za ljubav. Ovo što imam sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora moj život i moja smrt sve to pripada Bogu stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Do kraja života upoznaću ljude a nikad ih upoznati neću uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću svojih postupaka.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Poznavati se, značilo bi znati ono što ne treba.”
― Mesa Selimovic, Derviš i smrt

“Hiljadu puta se pokaješ za ono što kažeš, rijetko za ono što prećutiš.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Svaka nepravda je jednaka, a čovjeku se čini da je najveća koja je njemu učinjena. A ako mu se čini, onda i jeste tako, jer ne može se misliti tuđom glavom.”
― Mesa Selimovic

“Ljubav je jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati, ni tražiti joj razlog.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Samo izvolite, poslužite se mojom dobrotom, trošite moju iskrenost, hranite svoj ego mojom ljubavlju, gužvajte moje emocije kao staru hartiju, uzalud vam trud.

Nećete postati bolji, nećete postati ja, jer treba vam i duša. A nju mi ne možete uzeti, i sve dok je imam, ostat ću Čovjek.”
― Meša Selimović

“Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može.
Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas.
Ne mogu da mu kažem: budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, biću ti prijatelj.
Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban,
što nisam zamjerio ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.
Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav.

A ništa ja nisam poklonio tebi već sebi.”
― Meša Selimović

“Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju”
― Meša Selimović

“Do kraja života upoznavaću ljude,
a nikada ih upoznati neću.
Uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka”
― Meša Selimović