“Mi se prožimamo bez dodira, sporazumevamo bez reči, odmeravamo bez mera, osećamo bez nasilja. U tom međusobnom prostreljivanju, međustrujanju dve protivteže iste gravitacije, dve sile istog izvora i iste utoke, osećamo da nas sudbina spaja već i time što nas tako besprizivno, nemilosrdno razdvaja, i u tom razdvajanju izdvaja, namenjujući obojicu istoj veličanstvenoj sceni.”
―
Borislav Pekić,
The Time of Miracles