“Jednom mi je u rano jutro, iguman nikšićkog manastira, stari Koprivica, nazdravio rečima: ''Dabogda se cijeli život penjao uz brdo i da Bog da nikad na vrh ne izađeš.''
U prvom trenu beh zatečen, kao da čuh kletvu, a onda shvatih plemenitost želje. Sa vrha se nema kud više, može samo nadole.”
―
Žarko Laušević,
Godina prođe, dan nikad