MonikaTomljanovic > MonikaTomljanovic's Quotes

“If you stay, I'll do whatever you want. I'll quit the band, go with you to New York. But if you need me to go away, I'll do that, too. I was talking to Liz and she said maybe coming back to your old life would be too painful, that maybe it'd be easier for you to erase us. And that would suck, but I'd do it. I can lose you like that if I don't lose you today. I'll let you go. If you stay.”
― Gayle Forman, If I Stay

“And that's just it, isn't it? That's how we manage to survive the loss. Because love, it never dies, it never goes away, it never fades, so long as you hang on to it.”
― Gayle Forman, If I Stay

“I'm not choosing, but I'm running out of fight.”
― Gayle Forman, If I Stay

“But I'd understand if you chose love, Adam love, over music love. Either way you win. And either way you lose. What can I tell you? Love's a bitch.”
― Gayle Forman, If I Stay

“It's quiet now. So quiet that can almost hear other people's dreams.”
― Gayle Forman, If I Stay

“I have a feeling that once you live through something like this, you become a little bit invincible.”
― Gayle Forman, If I Stay

“Neka žive kako hoće, a ja ću živeti kako ja hoću. Ja ne mogu biti drukčija… I sve bi trebalo da je drukčije, sve… Ja ne mogu živeti drukčije nego po srcu, a vi živite po pravilima.”
― Lav Tolstoj

“Tutte le famiglie felici si assomigliano fra loro, ogni famiglia infelice è infelice a suo modo.”
― Lev Tolstoj, Anna Karenina

“Only people who are capable of loving strongly can also suffer great sorrow, but this same necessity of loving serves to counteract their grief and heals them.”
― Leo Tolstoy

“Čovječe, sjeti se da si ravan onome pred kim se ponizuješ, i ne ponizuj se! Hodaj uspravno, ne plači pred tuđim vratima, jer iza tih vrata za tebe nema nikoga, pljusni i pljuni, ali se ne ponizuj.”
― Miroslav Krleža, Gospoda Glembajevi

“Već osamnaest milijuna godina hodamo na stražnjim nogama a još smo četveronošci uglavnom svi I što to znači znati čitati i pisati kada pišemo već sigurno dulje od pedeset hiljada godina a svakih se stotinu godina rodi po jedan čovjek koji umije doista pisati a njega ne čita nitko”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama – prazno.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Mi smo vremenom prožeti, a ono tek po nama ima svoj smisao.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Ja vjerujem u čistoću umjetničke spoznaje, kao u još jedinu čistoću koja nam je preostala u ovom životinjstvu oko nas!”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“Svitalo je, kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u ovom zakutku, a znao je još uvijek sve kako dolazi: i truli slinavi krovovi i jaka buka fratarskog tornja i siva, vjetrom isprana jednokatnica na dnu mračnog drvoreda.”
― Miroslav Krleža, The Return of Philip Latinowicz

“ČEŽNJA
Događa se to u jesenjoj noći kada pada kestenje po asfaltu i kada se čuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pišemo pismo. Ispovjedili bismo mu sve što leži na nama. Pismo bi mu pisali, a njega nema.­ ­”
― Miroslav Krleža

“(...) i s njom nije bilo dosadno pijuckati burgundac, razgovarati o tome kako su ljudi glupi, slabi uglavnom, nesretni, slušati jesenji vjetar kako plače oko kuće, plamen kako liže u peći, a Jadviga priča o ljubavi i o tome kako je ljubav najveća laž među lažima. Jedan jedini put ljubila je u životu, a i to je bilo glupo.”
― Miroslav Krleža, On the Edge of Reason

“Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti”
― Ivo Andrić

“- Ne treba se bojati ljudi.
- Pa ja se i ne bojim ljudi, nego onog što je neljudsko u njma.”
― Ivo Andrić

“Jer, i najveće pustinje imaju svoje proleće, pa ma kako kratko i neprimetno bilo.”
― Ivo Andrić, Gospođica

“Govorite mi da ću izgoriti, da će iza mene ostati samo pepeo, ali ću bar znati da sam bio vatra. A iza vas će ostati samo balavi trag.”
― Ivo Andrić

“Zaborav sve leči, a pesma je najlepši način zaborava, jer u pesmi se čovek seća samo onoga što voli.”
― ivo andrić, The Bridge on the Drina

“Kad ne mogu da vidim, neću ni da gledam.”
― Ivo Andrić

“Tako se teško živi, tako se kratko živi, pa još dobra polovica tog teškog i kratkog života nam prođe u mržnji i nesporazumima. Oh, ugasite mržnju! Ljudi su nama potrebni i nikako se, nikako ne može živjeti bez opraštanja.”
― Ivo Andrić

“Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo.”
― Ivo Andrić, Ex Ponto

“Poslao sam joj kišu. Nemojte se ljutiti vi koji ste joj blizu pa ste pokisli. Ona stvarno voli kišu. A ja volim kad je sretna..”
― Đorđe Balašević

“Znala je da će dio nje zauvijek ostati s njim. Tamo gdje su onoga dana stali, ostao je njegov ponos, njen inat, prokockana šansa i jedno obećanje. Imali su sve, a izabrali su ništa.....”
― Đorđe Balašević

“-Samo sam htela da imam nešto tvoje... Zauvek...
Zumirao sam kristalnu kap u njenom lepom oku, koja je svetlucala kao titrava rosa na malenom zvončiću đurđevka.
Sretan sam ja momak...
Neki režiseri potroše čitav život čekajući takvu scenu, i opet ne uspeju da je snime.
Hajde konju...
Reci joj...
Osetio sam da uglovi usana izmiču kontroli.
-Želiš nešto moje? Zauvek? Da li bi prezime moglo da posluži?”
― Đorđe Balašević, Tri posleratna druga

“Nekima se čini da su moje pesme sve iste ...
Shvatam ih potpuno...
Meni su, na primer, one Ajnštajnove formule sve iste....
Nismo svi svemu dorasli ...”
― Đorđe Balašević, Dodir svile

“Bila je jedna od onih poslednjih princeza koje su još verovale da magija ipak može trajati do "živeli su srećno do kraja života".
Išla je gordo, drsko kroz život. Uvek ponosna, uvek svoja. Siguran korak, najlepši osmeh i nek crknu zlobnici.
Bila je jedna od onih koje celi život sanjaju samo jedan zagrljaj, a obično samo taj nemaju.”
― Đorđe Balašević