Buntak Ines > Ines's Quotes

“Mada nije znao zašto, čudno ga je iznenadilo otkriće da bol i užitak mogu ličiti jedno na drugo kao brat i sestra.”
― Hermann Hesse, Narcissus and Goldmund

“Ne treba čovjek da se pretvori u svoju suprotnost. Sve što u njemu vrijedi, to je ranjivo. Možda nije lako živjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, biće još gore. A željeti snagu i bezosjećajnost, znači svetiti se sebi zbog razočarenja. I onda, to nije izlaz, to je dizanje ruku od svega što čovjek može da bude. Odricanje svih obzira je prastari strah, davna suština ljudskog bića koje želi moć, jer se boji.”
― Meša Selimović, Death and the Dervish

“Posljednji susret bio nam je taj
na obali gdje smo uvijek se sretali.
Bio je visok Nevin vodostaj.
Od poplave su u gradu strepili.

Pričao je o ljetu i o tom
da je za ženu pjesnikom biti - rđavo.”
― Anna Akhmatova

“people always say that it hurts at night
and apparently screaming into your pillow at 3am
is the romantic equivalent of being heartbroken.
but sometimes
it’s 9am on a tuesday morning
and you’re standing at the kitchen bench waiting for the toast to pop up

and the smell of dusty sunlight and earl gray tea makes you miss him so much
you don’t know what to do with your hands.”
― rosie scanlan

“Someday I'm going to find somebody and love him and love him and never let him go.”
― F. Scott Fitzgerald, Tender Is the Night

“Girls like her, my grandfather once warned me, girls like her turn into women with eyes like bullet holes and mouths made of knives. They are always restless. They are always hungry. They are bad news. They will drink you down like a shot of whisky. Falling in love with them is like falling down a flight of stairs.”
― Holly Black, Black Heart

“Što će mi takva osveta,što će mi pakao za mučitelje,što tu pakao može popraviti kad je dijete već nastradalo?I kakva je to harmonija ako postoji pakao:ja želim oprostiti i želim sve zagrliti,ja neću da ljudi i dalje pate.A ako patnje djece samo popunjavaju onu količinu patnje koja je potrebna da se otkupi istina,onda unaprijed tvrdim da sva istina ne vrijedi toga.Na kraju krajeva,ja ne želim da se majka grli s krvnikom koji joj je dao rastrgati sina!
Postoji li na cijelom svijetu biće koje bi moglo i imalo pravo oprostiti?Ja ne želim harmoniju,ne želim je iz ljubavi prema čovječanstvu.Radije ću ostati sa svojim neosvećenim patnjama.Radije ću ostati na svojoj neosvećenoj patnji i na svom neiskaljenom ogorčenju,makar i ne bio u pravu.Pa i previsoku su cijenu odredili toj harmoniji,nije za naš džep tolika ulaznina.I zato hitam da vratim svoju ulaznicu.Ako sam pošten čovjek,dužan sam je što prije vratiti.To upravo i činim.Nije da ja Boga ne priznajem,Aljoša,nego mu samo najponiznije vraćam ulaznicu.”
― Fjodor M. Dostojevski, The Brothers Karamazov

“I don’t understand why when we destroy something created by man we call it vandalism, but when we destroy something by nature we call it progress.”
― Ed Begley Jr.

“How wrong is it for a woman to expect the man to build the world she wants, rather than to create it herself?”
― Anais Nin

“You won't do our things with another girl, or say the same things, will you?”
― Ernest Hemingway, A Farewell to Arms

“if they label you soft, feather weight and white-livered,
if the locker room tosses back its sweaty head,
and laughs at how quiet your hands stay,
if they come to trample the dandelions roaring in your throat,
you tell them that you were forged inside of a woman
who had to survive fifteen different species of disaster
to bring you here,
and you didn’t come to piss on trees.
you ain’t nobody’s thick-necked pitbull boy,
don’t need to prove yourself worthy of this inheritance
of street-corner logic, this
blood legend, this
index of catcalls, “three hundred ways to turn a woman
into a three course meal”, this
legacy of shame, and man,
and pillage, and man,
and rape, and man.

you boy.
you won’t be some girl’s slit wrists dazzling the bathtub,
won’t be some girl’s,
“i didn’t ask for it but he gave it to me anyway”,
the torn skirt panting behind the bedroom door,
some father’s excuse to polish his gun.
if they say, “take what you want”, you tell them
you already have everything you need;
you come from scabbed knuckles
and women who never stopped swinging,
you come men who drank away their life savings,
and men who raised daughters alone.
you come from love you gotta put your back into,
elbow-grease loving like slow-dancing on dirty linoleum,
you come from that house of worship.
boy, i dare you to hold something like that.

love whatever feels most like your grandmother’s cooking.
love whatever music looks best on your feet.
whatever woman beckons your blood to the boiling point,
you treat her like she is the god of your pulse,
you treat her like you would want your father to treat me:
i dare you to be that much man one day.
that you would give up your seat on the train
to the invisible women, juggling babies and groceries.
that you would hold doors, and say thank-you,
and understand that women know they are beautiful
without you having to yell it at them from across the street.

the day i hear you call a woman a “bitch”
is the day i dig my own grave.
see how you feel writing that eulogy.
and if you are ever left with your love’s skin trembling under your nails,
if there is ever a powder-blue heart
left for dead on your doorstep,
and too many places in this city that remind you of her tears,
be gentle when you drape the remains of your lives in burial cloth.
don’t think yourself mighty enough to turn her into a poem,
or a song,
or some other sweetness to soften the blow,
boy,
i dare you to break like that.

you look too much like your mother not t”
― Eboni Hogan

“Maybe...you'll fall in love with me all over again."
"Hell," I said, "I love you enough now. What do you want to do? Ruin me?"
"Yes. I want to ruin you."
"Good," I said. "That's what I want too.”
― Ernest Hemingway, A Farewell to Arms

“Today a reader, tomorrow a leader.”
― Margaret Fuller

“I’m not brave any more darling. I’m all broken. They’ve broken me.”
― Ernest Hemingway, A Farewell to Arms

“You’ll get over it…” It’s the clichés that cause the trouble. To lose someone you love is to alter your life for ever. You don’t get over it because ‘it” is the person you loved. The pain stops, there are new people, but the gap never closes. How could it? The particularness of someone who mattered enough to grieve over is not made anodyne by death. This hole in my heart is in the shape of you and no-one else can fit it. Why would I want them to?”
― Jeanette Winterson, Written on the Body

“Znam da noć nije isto što i dan:da su stvari različite,da se ono što čovjek osjeća noću,danju ne može objasniti,jer tada to ne postoji,a za osamljene ljude,kad njihova osamljenost jednom uzme maha,noć može biti vrijeme užasa.”
― Ernest Hemingway, A Farewell to Arms

“I often see how you sob over what you destroy, how you want to stop and just worship; and you do stop, and then a moment later you are at it again with a knife, like a surgeon. ”
― Anais Nin

“I really believe that if I were not a writer, not a creator, not an experimenter, I might have been a very faithful wife. I think highly of faithfulness. But my temperament belongs to the writer, not to the woman”
― Anais Nin

“You know I don't love any one but you. You shouldn't mind because some one else loved me.”
― Ernest Hemingway, A Farewell to Arms

“Rusijo!Rusijo!Vidim te iz svoje čudesne,divne daljine,vidim te: sve je jadno,razbacano i neudobno u tebi;ne vesele niti plaše pogled na tvoja smiona čuda prirode okrunjena smionim čudima umjetnosti,gradovi u kojima se dižu visoki dvorci s mnogobrojnim prozorima urasli u stijene,slikovito drveće i bršljan urastao u kuće,usred vječitog šuma i vodene prašine slapova...Široko je,pusto i ravno sve u tebi;kao točke,kao oznake,neupadljivo strše usred ravnice tvoji niski gradovi;ništa neće čovjeka oduševiti ni očarati mu pogled.Ali koja me to nepojmljiva,tajna sila vuče tebi?Zašto mi se neprekidno odjekuje i razliježe se u ušima tvoja čeznutljiva pjesma što se ori u tebi uzduž i poprijeko,od jednog mora do drugog? Što je unjoj,u toj pjesmi? Što me to u njoj zove,i jeca,i dira samo u srce?Koji me to zvuci bolno miluju,i u dušu mi prodiru,i viju mi se oko srca?Rusijo!Što hoćeš od mene?Kakva se to nedokučiva veza krije među nama?Što me tako gledaš,i zašto je sve u tebi uprlo oči pune nade u mene...Neće li se baš ovdje u tebi roditi beskrajna misao kad tebi samoj nema kraja?Oh,kakva je blisatva,čudesna ta daljina o kojoj svijet ništa ne zna!Rusijo!...”
― Gogol Nikolai

“Djevojka?Tempirana bomba.Prema onome što sam vidio u njezinom školskom dosjeu,obitelj je,siguran sam,utjecala na njezinu podsvijest.Nije željela saznati kako je nešto napravljeno,nego zašto.To može biti nezgodno.Upitaš li za veći broj stvari zašto,na kraju ćeš-ustraješ li-biti zaista nesretan.”
― Ray Bradbury

“Svatko mora ostaviti nešto iza sebe kad umre,rekao je moj djed.Dijete,knjigu,sliku,kuću,podignuti zid ili par napravljenih cipela.Ili zasađen vrt.Nešto što je tvoja ruka dodirnula na neki način tako da ti duša ima kamo otići kad umreš.Pa kad ljudi pogledaju to stablo ili taj cvijet koji si posadio,ti si u njemu.Nije važno što radiš,rekao je,bitno je da si nešto što si dodirnuo promijenio iz onog stanja u kojem je bilo prije no što si ga dotaknuo u nešto što, nakon što odmakneš ruke,nalikuje tebi.”
― Ray Bradbury

“Pogledaj taj svijet tamo vani,Bože,moj Bože,pogledaj ga tamo vani,izvan mene,vani onkraj moga lica!Jedini način da ga stvarno dodirneš jest da ga staviš ondje gdje će on konačno postati ja,ondje u moj krvotok,odakle će kolati tisuću,deset tisuća puta dnevno.Čvrsto ću ga ščepati da mi nikada ne utekne.Čvrsto ću ščepati svijet jednoga dana.Već mi je jedan prst na njemu.”
― Ray Bradbury

“Jer,u tome sigurno i jest stvar:bit će bolji liječnik jer je čitao književnost.Kakva sve duboka objašnjenja njegova preinačena senzibilnost može iščitati iz ljudske patnje,iz samouništavajuće gluposti ili puke zle sreće koja je ljude natjerala u bolest!Rođenje,smrt i krhkost između njih.Uspon i pad-to je liječnikov posao,a to je i književnost.”
― Ian McEwan, Atonement

“in that drunken place
you would
like to hand your heart to her
and say
touch it
but then
give it back.”
― Charles Bukowski, The People Look Like Flowers at Last

“Trebaju nam mnogo veći džepovi,razmišljao sam ležeći u krevetu i brojeći tih sedam minuta potrebnih normalnom čovjeku da utone u san.Trebaju nam divovski džepovi,džepovi dovoljno veliki za našu obitelj i prijatelje,čak i ljude koji nam nisu na popisu,ljude koje nikada nismo upoznali,ali ih ipak želimo zaštiti.Trebaju nam džepovi za gradske općine i za cijele gradove,džep u koji bi stao čitav svemir.
Ali znao sam da džepovi ne mogu biti toliko veliki.Na koncu svi ostanu bez sviju.To se ne može izbjeći nikakvim izumom,pa sam se,te noći,osjećao poput kornjače koja na leđima nosi sve ostalo što postoji u svemiru.”
― Jonathan Safran Foer, Extremely Loud & Incredibly Close

“Trebam ti toliko toga ispričati,a poteškoća se krije u tome što mi ponestaje vremena,ponestaje mi prostora,ova se knjižica sve više ispunjava,jednostavno i ne bi mogao imati dovoljno stranica,jutros sam još jednom,posljednji put,pogledom obuhvatio stan i posvuda su se vidjele samo pisane riječi ,ispunjavale su zidove i ogledala,ja sam već bio smotao i sagove da mogu pisati po podovima,pisao sam i po prozorima i po bocama vina koje smo dobili,ali ih nikada nismo pili,samo nosim kratke rukave,čak i kad je hladno,jer su mi i ruke također knjige.Ali previše je stvari koje treba izraziti.Žao mi je.”
― Jonathan Safran Foer, Extremely Loud & Incredibly Close

“Život mi je kao djevojčici bio glazba koja se neprestano pojačavala.Sve me moglo dirnuti.Pas koji prati neznanca.Od toga sam osjećala toliko mnogo.Kalendar koji prikazuje pogrešan mjesec.Zbog toga sam se mogla rasplakati.I plakala sam.Gdje završava dim iz mog dimnjaka.Kako se prevrnuta boca zaustavila na rubu stola.
Cijeli život učila sam kako manje osjećati.
Iz dana u dan osjećala sam sve manje.
Je li to starenje?Ili nešto još gore?
Čovjek se ne može zaštiti od tuge,a da se istovremeno ne zaštiti i od sreće.”
― Jonathan Safran Foer, Extremely Loud & Incredibly Close

“Razmišljam o svemu što sam učinila.I o svemu što nisam učinila.Pogreške su za mene mrtve.Ali ne mogu povući stvari koje nikada nisam učinila.”
― Jonathan Safran Foer, Extremely Loud & Incredibly Close

“I see myself as a huge fiery comet, a shooting star. Everyone stops, points up and gasps "Oh look at that!" Then- whoosh, and I'm gone...and they'll never see anything like it ever again... and they won't be able to forget me- ever.”
― Jim Morrison