Knjigom u glavu discussion

Izazov u ovom dvomjesječju je voda.

Čitajte knjige u kojima je voda/more/rijeka bitan dio radnje.
Npr. The Adventures of Huckleberry Finn na rijeci Mississippi, ili The House in the Cerulean Sea (radnja je na otoku, i za radnjnu je bitno da je ta kuća izolirana na taj način) ili The Shape of Water.

Podijelite s nama što čitate i napišite mali review (bez spoilera) i

Mogla bih se za ovo uhvatiti Na izvorima Orinoka, lezi mi na polici vec neko vrijeme..

Čarolija vode, brat pozajmio od prijatelja, ako izglasamo ukrašću je na kratko

The House in the Cerulean Sea zvuci superinteresantno

Maja Lunde
Plavetnilo

“Cijeli je zivot voda, cijeli je zivot bio voda, kamo god bih se okrenula, oko mene je bila voda, pljustala je s neba u obliku kise ili snijega, ispunjavala je jezerca u planinama, lezala kao led u gleceru, slijevala se niz strme padine u tisucama potocica, skupljala se u rijeku Breio, lezala mirno pred selom u fjordu, fjordu koji je postajao more prema zapadu. Cijeli je moj svijet bio voda. Brdo, planine, pasnjaci bili su samo otocici u onome sto je zapravo bio svijet; i svoj sam svijet nazivala Zemljom, ali mislila sam da bi se zapravo trebao zvati Voda”.

Da sam citala knjigu, samo prije dvije godine, cinilo bi mi se ovo dijelo, prilicno distopijsko, daleko. Danas u srpnju 2022. svjedocimo pozarima diljem Europe, u Francuskoj, Spanjolskoj, Portugalu (oko tisucu mrtvih), dok je u Cileu zaustavljen promet tisuce teretnih kamiona zbog snijega i leda. Gori i susjedna Italija, Slovenija, dim je prekrio i istarske gradice, Umag, Novigrad, Porec, Visnjan. Trpak miris dima ulazi u nosnice, a na vijestima upozoravaju gradjane da je stanovnicima bolje da udju u svoje nastambe zatvore prozore. Oni, malo savjesiji uzimaju policu osiguranja od pozara za svoj dom. Temperature su do 40 celzijevih stupnjeva. Susa je. Poljoprivreda je na koljenima. U Istri je na snazi i redukcija vode. Sto to tocno znaci: nema vise tusiranja na plazi, objesnog i nepotrebnog. Nema zalijevanja javnih povrsina, ne rade autopraone. Pitam se samo, tko kontrolira potrosnju u svim divnim, novosagradjenim vilama, s velikim bazenima, i onim lijepim “engleskim”, do savrsenstva pokosenim travnjacima. Hrvatska ne stoji lose po pitanju zakonski propisanih, zabrana, ali je kao i sve druge zemlje ex Yu (mozda s iznimkom Slovenije) katostrofalna u kontroli propisa, sankcioniranja, kaznjavanja. Pa se zapravo svi ponasaju, po principu “APP: ako prodje- prodje”, nece valjda bas mene sada netko vidjeti da sam upalio prskalice za moj lijepi travnjak i cvijece ili nedajboze kazniti (ne znam tko, kada i gdje propisuje kazne niti kolike su, a vidjela sam autopraonu da radi, prskalice upaljene u vrtu vile…sve za vrijeme redukcije). Voda, odnosno nedostatak iste, tema je i romana Plavetnilo.
Dvije su paralelne radnje, jedna se odvija 2017. godine, druga 2041. U prici iz 2017. glavna protagonistica Signe, bori se sa demonima svoje proslosti: neprezaljene ljubavi koji je iznevjerio njezin sustav vrijednosti; majke od koje nikada i nije imala dovljno ljubavi i paznje; bori se i za ocuvanje onoga sto je ostalo od glecera i to konkretnom akcijom koju je poduzela pomocu svoje vjerne suputnice, barke imena “Plavetnilo”. U drugoj radnji, koja se odvija 2041., otac i kci (ili ono sto je ostalo od njih) lutaju po susi do izbjeglickog kampa u nadi da ce pronaci clanove svoje obitelji koje su izgubili u pozaru.
“Kako se stvari mogu brzo dogoditi. Jednog se dana probudis sa zvukom budilice, doruckujes, odes na posao, svadjas se, smijes, vodis ljubav, okupas se, brines se hoce li ti se racun isprazniti prije nego sto prodje mjesec dana…Ne mislis da sve sto imas oko sebe moze samo tako nestati. Iako slusas da se svijet mijenja. Iako to vidis na termometru. Ne razmisljas o tome do dana kad te ujutro ne probudi zvuk budilice nego vrisak. Plamen je dosao do tvojeg grada, do tvoje kuce, do tvojeg kreveta, do osobe koje volis. Gori ti dom, posteljina ti plane, jastuk ti se pocne dimiti, i nemas druog izbora nego da bjezis”.
U izbjeglickom kampu, atmosfera je napeta, uvjeti zivota teski, a zalihe hrane i vode na ocigled nestaju i sve vodi ka potpunom kraju.
Kritika je to drustva u cijelosti, naseg, ljudskog, nemilosrdnog otiska u prirodi s prikazanim posljedicama za covjecanstvo kroz dvije razlicite price koje spaja barka Plavetnilo (tko je citao Povijest pcela iste autorice primijetit ce slicnost u temi i stilu pisanja, kao i u kompoziciji romana). Zanimljivo je da autorica kritizira skandinavske zemlje, koje su u ocima, nas s ruba Balkana (a i sire), predvodnice u ekologiji, zastiti prirode, odrzivom razvoju i smjernicama za apsolutno samnjenje upotrebe krutih goriva. Na zalost, ni tamo nije sve tako idealno kako se cini. Kritika je to i generacije koja nas je dovela do ovog stanja (jos veca placa, jos jedna vikendica, jos dobih vina i vecera), te mladjih generacija koje van ekrana mobitela nisu zainteresirana ni za sto drugo…
Knjiga se ne trudi biti najbolja u knjizevnom smislu, ali Maja Lunde nam opetovano penosi jaku i cvrstu poruku, pritom bolno korespondira sa sadasnjoscu i prirodnim katastrofama.
Pogledajte vani na termometar, sve ce vam biti jasno.

imam ovu The House in the Cerulean Sea koju spominjete, evo pocinjem je danas pa cu se javiti sa utiscima.

Pročitala sam The House in the Cerulean Sea i sve vrijeme sam mislila da je ova knjiga zapravo film. Čudi me da nije već u produkciji, ima i likove i okruženje koji bi funkcionisali na ekranu. Ugodna i topla priča, 3.5 zvjezdice ali evo nek' bude 4.

Ja sam u avgustu pročitala Žena na stepenicama, gde se jedan tok radnje odvija na malom ostrvu u zalivu u Australiji. Sam zaliv, odn. činejnica da je voda u pitanju, će biti jako bitan za određene događaje.
Roman je vrlo sveden i prati dva vremeska toga sa razmakom od nekoliko decenija, a najviše je reč o tome kako iz perspektive zrelih godina gledamo na događaje i doživljaje iz rane mladosti.

A drugi roman koji ima veze sa vodom (isto avgust) je King Zeno, gde se radnja dešava u Nju Orleansu nakon Prvog svetskog rata i prati nekoliko likova, od policajaca ratnih veterana, preko imigrantske mafijaške porodice do talentovanih mladih džezera koje nikako da krene zbog društvenih okolnosti. Za radnju je bitno kopanje kanala u gradu, pa otud voda kao poseban faktor. Priča je vrlo dinamična, ali se definitivno oslanja na radnju, ne na kontemplaciju.