Knjigom u glavu discussion

Koje su najbolje knjige koje ste čitali ove godine? Možete li odabrati pet? :) Ne moraju biti po redu.

Ima još malo vremena do kraja godine da popravimo listu ako nije baš najbolja ili ukrademo nešto za pročitati sa tuđe...

Uf, meni je ova godina bila katastrofa, ne zbog procitanih knjiga no nemanja vremena za iste i ne vjerujem da ce se sto promjeniti do kraja godine ;-//

Sa sigurnoscu sam izgustala citajuci par sljedecih:

* Charlotte McConaghy - Migrations
* John Williams - Stoner
* Ursula K. Le Guin - Čovek praznih šaka
* Blanka Čechová - Total Balkan

Ni ja nisam nešto oduševljena 2022. :) Ipak, bilo je par dobrih trenutaka i iznenađenja:

1. Eiji Yoshikawa - Musashi
2. Penelope Bagieu - Neustrašive: žene koje žive po svom
3. Želimir Periš - Mladenka kostonoga
4. Stephen Fry - Mythos: The Greek Myths Retold
5. Đurđica Čilić - Fafarikul

1. Toll the Hounds - remekdjelo, super su i zadnje dvije
2. Dug put do malog gnjevnog planeta - space western, genijalno
3. The Dispossessed - klasik s razlogom
4. Ecotopia - melem za dusu
5. Smrt na Nilu - prva knjiga o Poirotu koju sam citala, odusevljena

Meni je godina za knjige bila bas plodna, ali iduca nece biti jer sam nasla novi hobi koji ce aBd da preraste i u posao. Najbolje knjige su:
1.Bog malih stvari- prekrasna knjiga
2.Sve od Francoise Sagan ako moram izdvojiti Modrice na dusi, ali sve knjige su joj kratke i dobre procitala sam 6.
3. Zaduzbina-od Asimova i ovdje varam jer je u pitanju trilogija-ali predobre s tim da je prva najbolja
4.Sanjaju li androidi elektricne ovce-Philip Dik,ovu sam procitala za dan
5.Nordijska mitologija- bila je dobra godina i za mitove, ali Neil Geiman je najbolji.
Sada citam Tajnovit zivot pcela, jako dobra knjiga.

Pet knjiga koje bih izdvojila u 2022. (iako, meni osobno, svaka knjiga ima svoj karakter pa nedostakak kriterija otezava izbor, ali evo nekih koje su ostavile the dojam):

* Povijest pcela - Maja Lunde
* Otok nestalih stabala - Elif Shafak
* Grand Hotel Europa - Ilja Leonard Pfeijffer
* Ples oko sunca - Vedrana Rudan
* Sarajevski Marlboro - Miljenko Jergovic

Knjige koje sam procitala drugi put u zivotu u 2022., a takodjer su izvrsne knjige.:

* Svila - Alessandro Barrico
* Sirenja podrucja borbe - Michele Houellebecq
* Previse srece - Alice Munro
* Eva spava - Francesca Melandri

To je vise od pet, varam, a gdje su jos…Ljet…ha ha ha..evo stajem s popisom

- Christopher Moore - Jagnje: jevanđelje po Šljagi, Hristovom drugaru iz detinjstva
- E.K. Botica - Nositelj elemenata
- Joe Hill - Locke & Key Slipcase Set
- Michael Blake - Igra s vukovima
- Ellie Midwood -Djevojka iz Berlina: Standartenführerova žena

Mojih top 5 ove godine:

- Ponoć u Černobilju - Adam Higginbotham
- Plavetnilo - Maja Lunde
- Dina - Frank Herbert
- Moja mama zna šta se dešava u gradovima - Radmila Petrović
- Kudžo - Stephen King

Od svega pomalo :)

Dodajem tome, na kvarno i 2 stripa:
- Omnibus III - Komes
- Žuti taksi - Šabute

Meni je ova godina čitalački bila uspešna, tačnije najuspešnija od 2017. godine, pa sam jako zadovoljna :)

Želim nam svima mnogo pročitanih knjiga u sledećoj godini, i da nas zaobiđu čitalačke blokade!

G. Catozzella: Nemoj mi reći da se bojiš
Maja Lunde: Povijest pčela, Posljednji svoje vrste
Amos Oz: Što čini jabuku
Amor Towles: Plemeniti gospodin u Moskvi

Bilo ih je još, ali ove su mi bile najupečatljivije!

Top 5 za ovu godinu (redosled shvatite uslovno, uzela sam u obzir samo prva čitanja, pošto više puta čitam samo omiljene knjige):

- Tamo-tamo, Tomi Orandž
- Stoner, Džon Vilijams
- Svila, Alesandro Bariko
- Moja mama zna šta se dešava u gradovima, Radmila Petrović
- Florida, Loren Grof

Većini navedenih knjiga nisam dala (5), ali su, svaka na svoj način, ostavile snažan utisak. Iako čitam dosta knjiga iz žanra fantastike, ove godine sam imala više ponovnih čitanja, tako da njih nisam uzimala u obzir, ali evo preporuka za tri kategorije, za knjige koje sam čitala prvi put:
- EF Triologija Doba ludosti, Džo Aberkrombi
-SF Triologija Imperijalni Radč, En Leki
- YAFW Triologija Svet mastila, Kornelija Funke

Godina još nije završila ali moram biti realistična i priznati da neću završiti više ništa prije njenog kraja :)

Nisam nešto previše zadovoljna čitalačkim bilansom ali bilo je tu nekoliko dragulja pa izdvajam:



Hurricane Season je posebno sjajna, topla preporuka. Nadam se da ću u narednoj godini naići na veći broj ovakvih knjiga nego ove.

Amila wrote: "Meni je godina za knjige bila bas plodna, ali iduca nece biti jer sam nasla novi hobi koji ce aBd da preraste i u posao. Najbolje knjige su:
1.Bog malih stvari- prekrasna knjiga
2.Sve od Francoise ..."
Preklapaju nam se neki pisci, Sagan, Asimov i Nordijska mitologija. Kod nas u bibl. ima i preludij za Zadužbinu, malo je debela, pa je tek planiram

Moj je ukus prilično specifičan, u zadnje vrijeme čitam uglavnom alternativnu povijest i vojnu fikciju, ali od ostalih svakako bih preporučio:

Mletački Sokol, Milena Benini. Milena je imala jedinstven stil i pravi je guš za čitati.
The Dark Labyrinth, Gerald Durrell. osobna priča iz vremena Ciparske revolucije
Under Croatian Sun, Anthony Stancomb - iskustva (bogatog) engleza koji je odlučio preseliti na Vis, s posebnim osvrtom na prvi kriket klub u Hrvatskoj
Sve Prođe pa i doživotna- Žarko Laušević, treća knjiga, iskustva iz zatvora. Između nade i beznađa, pisano s puno srca
Around the World in 80 plants, Jonathan Drori. za one koji žele malo publicistike. (0 biljaka iz različitih kultura diljem svijeta, i što one znače ljudima koji ih uzgajajaju.

Ove godine se bas mnogo citalo. Od 88 procitanih tokom protekle godine za mene se izdvajaju narednih nekoliko :
1. A tree grows in Brookline- Betty Smith
2. The Balkan trilogy - Olivia Manning
3. Katherine - Anya Seton
4. These is my Words - Nancy Turner
5. Zamalek - Dejan Tiago Stankovic

Preporuke svima, ako već niste do sada procitali ove izuzetne knjige. Uživajte i otkrivajte nove svetove! Sve najbolje u 2023!

1. Ogorčenost
2. Kad sam bio hodža
3. Tajna igraćih karata
4. Зона Zona
5. Kontraendorfin

Za one kojima je Plavetnilo bilo u top 5

Cijeli je zivot voda, cijeli je zivot bio voda, kamo god bih se okrenula, oko mene je bila voda, pljustala je s neba u obliku kise ili snijega, ispunjavala je jezerca u planinama, lezala kao led u gleceru, slijevala se niz strme padine u tisucama potocica, skupljala se u rijeku Breio, lezala mirno pred selom u fjordu, fjordu koji je postajao more prema zapadu. Cijeli je moj svijet bio voda. Brdo, planine, pasnjaci bili su samo otocici u onome sto je zapravo bio svijet; i svoj sam svijet nazivala Zemljom, ali mislila sam da bi se zapravo trebao zvati Voda”.

Da sam citala knjigu, samo prije dvije godine, cinilo bi mi se ovo djelo, prilicno distopijsko, daleko. Danas u srpnju 2022. svjedocimo pozarima diljem Europe, u Francuskoj, Spanjolskoj, Portugalu (oko tisucu mrtvih), dok je u Cileu zaustavljen promet tisuce teretnih kamiona zbog snijega i leda. Gori i susjedna Italija, Slovenija, dim je prekrio i istarske gradice, Umag, Novigrad, Porec, Visnjan. Trpak miris dima ulazi u nosnice, a na vijestima upozoravaju gradjane da je stanovnicima bolje da udju u svoje nastambe i zatvore prozore. Oni, malo savjesniji (u smislu brige oko sebe i svoje imovine) uzimaju policu osiguranja od pozara za svoj dom. Temperature su do 40 celzijevih stupnjeva. Susa je. Poljoprivreda je na koljenima. U Istri je na snazi i redukcija vode. Sto to tocno znaci: nema vise tusiranja na plazi, objesnog i nepotrebnog. Nema zalijevanja javnih povrsina, ne rade autopraone. Pitam se samo, tko kontrolira potrosnju u svim divnim, novosagradjenim vilama, s velikim bazenima, i onim lijepim “engleskim”, do savrsenstva pokosenim travnjacima. Hrvatska ne stoji lose po pitanju zakonski propisanih, zabrana, ali je kao i sve druge zemlje ex Yu (mozda s iznimkom Slovenije) katostrofalna u kontroli propisa, sankcioniranja, kaznjavanja. Pa se zapravo svi ponasaju, po principu “APP: ako prodje- prodje”, nece valjda bas mene sada netko vidjeti da sam upalio prskalice za moj lijepi travnjak i cvijece ili nedajboze kazniti (ne znam tko, kada i gdje propisuje kazne niti kolike su, a vidjela sam autopraonu da radi, prskalice upaljene u vrtu vile…sve za vrijeme redukcije). Voda, odnosno nedostatak iste, tema je i romana Plavetnilo.

Dvije su paralelne radnje, jedna se odvija 2017. godine, druga 2041. U prici iz 2017. glavna protagonistica Signe, bori se sa demonima svoje proslosti: neprezaljene ljubavi koji je iznevjerio njezin sustav vrijednosti; majke od koje nikada i nije imala dovljno ljubavi i paznje; bori se i za ocuvanje onoga sto je ostalo od glecera i to konkretnom akcijom koju je poduzela pomocu svoje vjerne suputnice, barke imena “Plavetnilo”. U drugoj radnji, koja se odvija 2041., otac i kci (ili ono sto je ostalo od njih) lutaju po susi do izbjeglickog kampa u nadi da ce pronaci clanove svoje obitelji koje su izgubili u pozaru.
“Kako se stvari mogu brzo dogoditi. Jednog se dana probudis sa zvukom budilice, doruckujes, odes na posao, svadjas se, smijes, vodis ljubav, okupas se, brines se hoce li ti se racun isprazniti prije nego sto prodje mjesec dana…Ne mislis da sve sto imas oko sebe moze samo tako nestati. Iako slusas da se svijet mijenja. Iako to vidis na termometru. Ne razmisljas o tome do dana kad te ujutro ne probudi zvuk budilice nego vrisak. Plamen je dosao do tvojeg grada, do tvoje kuce, do tvojeg kreveta, do osobe koje volis. Gori ti dom, posteljina ti plane, jastuk ti se pocne dimiti, i nemas druog izbora nego da bjezis”.

U izbjeglickom kampu, atmosfera je napeta, uvjeti zivota teski, a zalihe hrane i vode na ocigled nestaju i sve vodi ka potpunom kraju.
Kritika je to drustva u cijelosti, naseg, ljudskog, nemilosrdnog otiska u prirodi s prikazanim posljedicama za covjecanstvo kroz dvije razlicite price koje spaja barka Plavetnilo (tko je citao Povijest pcela iste autorice primijetit ce slicnost u temi i stilu pisanja, kao i u kompoziciji romana). Zanimljivo je da autorica kritizira skandinavske zemlje, koje su u ocima, nas s ruba Balkana (a i sire), predvodnice u ekologiji, zastiti prirode, odrzivom razvoju i smjernicama za apsolutno samnjenje upotrebe krutih goriva. Na zalost, ni tamo nije sve tako idealno kako se cini. Kritika je to i generacije koja nas je dovela do ovog stanja (jos veca placa, jos jedna vikendica, jos dobih vina i vecera), te mladjih generacija koje van ekrana mobitela nisu zainteresirana ni za sto drugo…
Knjiga se ne trudi biti najbolja u knjizevnom smislu, ali Maja Lunde nam opetovano penosi jaku i cvrstu poruku, pritom bolno korespondira sa sadasnjoscu i prirodnim katastrofama.
Pogledajte vani na termometar, sve ce vam biti jasno.