Ema Pasic

“Tako, imati kontrolu nad vlastitim diskursom znači imati moć nad onim što vi želite da historija bude, umjesto da prihvaćate ono što drugi kažu da ona jest; sukladno, to opunomoćuje vas, a ne njih. Na sličan način uporaba fraze "historijski diskurs" znači da ne promatrate historiju kao predmet ili disciplinu (školski termini), nego kao "polje sila". Razumijevanje historije kao predmeta ili discipline sugerira da učimo nešto što je uvijek i već prisutno na neki prirodan ili očigledan način, na što mi reagiramo nedužno, objektivno i nezainteresirano. Shvaćanje historije kao polja u kojem djeluju određene sile pokazuje da je zapravo vidimo kao različite načine na koji zainteresirane strane za sebe organiziraju prošlost, načine koji uvijek dolaze odnekud i u neku svrhu te koji vas žele povući sa sobom u svojem smjeru. To je "polje sile" jer se ova usmjerenja unutar njega međusobno takmiče (za njih se mora voditi borba). To polje naizmjence uključuje i isključuje, centrira i marginalizira poglede na prošlost na načine i u stupnjevima koji prelamaju moć onih koji ih promiču. Stoga, korištenje termina "diskurs" pokazuje kako znamo da historija nikada nije svoja, da se o njoj nikada ne priča ili čita (artikulira, izražava, raspravlja) nedužno, već da uvijek nastaje za nekoga.”
― Keith Jenkins, Re-thinking History