Josip Strija

Add friend
Sign in to Goodreads to learn more about Josip.

https://www.goodreads.com/jstrija

Loading...
Đurđica Stuhlreiter
“Novi je zvuk bio još žešći od prvog. Dočekala ga je spremnije, ali ju je ipak gotovo ostavio bez daha. Naciljao je i pogodio tamo gdje je i mislila da će gađati, u trbuh, a taj prvi trenutak boli bio je samo nagovještaj. Ono što će slijediti bit će mnogo gore. Znala je Sunčana dobro što je sada čeka i zato stisne zube i zavapi tiho. Možda si njezin molećivi šapat nekako prokrči put do plavih nebesa.

- Neka me boli, ali neka to bude sve - molila je. - Bože, nemoj mi slati ostalo!

Daleka nebesa ostadoše gluha. Nije ih se dojmio Sunčanin vapaj ili ga nisu ni čula. Kao da tamo gore nemaju dovoljno svoga posla nego još ispunjavati želje čovječuljcima što se grče u tami. Bit će što mora biti i svatko treba strpljivo i pokorno nositi svoj križ. Zašto bi ona bila izuzetak?
- Zato što... – zavrišti djevojčica u njoj. - Zato...”
Đurđica Stuhlreiter, Sonata

Douglas Adams
“Vogonska poezija je, naravno, treća najgora poezija u univerzumu. Druga najgora je poezija Azgota s Krije. Dok je njihov Zaslužni pjesnik Mrmljo Flatulentni izvodio svoju pjesmu “Oda maloj grudici zelenog plastelina koju sam pronašao u svome pazuhu jednog ljetnog jutra", četvero članova publike umrlo je od unutarnjeg krvarenja, a Predsjednik srednjegalaktičkog vijeća za dremuckave umjetnosti preživio je tako što si je odgrizao nogu. Mrmljo je navodno bio "razočaran" reakcijama publike, i baš se spremao početi s čitanjem svoga epa u dvanaest knjiga pod naslovom Moja najdraža grgljanja iz kade kad mu je njegovo vlastito debelo crijevo u očajničkom pokušaju da spasi život i civilizaciju iskočilo iz vrata i zadavilo mu mozak.
Najgora poezija svih vremena nestala je zajedno sa svojom autoricom, Paulom Nancy Millstone Jennings, iz Greenbridgea, Essex, Engleska, s uništenjem planeta Zemlje.”
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere

John Green
“Zastenjala sam zbog toga terapijskog sranja. Pitala me uzimam li Ativan. Rekla sam joj da ga nisam ponijela sa sobom kod Davisa. A onda me pitala uzimam li Cipralex svaki dan, kako smo se dogovorile, a ja sam rekla ono, ne baš svaki dan. Razgovor je krenuo u smjeru da lijekovi djeluju samo ako ih uzimaš i da moram svom zdravstvenom problemu pristupiti s dosljednošću i brigom. Pokušala sam joj objasniti da postoji nešto silno čudno i uznemirujuće u ideji da možeš postati ti samo ako uzimaš lijekove koji te mijenjaju.”
John Green, Turtles All the Way Down

“„Nakon dinje, ne valja piti vodu."
„Ribu ne valja jesti tijekom mjeseci u čijim imenima nema slovar."
„Ma kakav ozbiljan posao ne treba započinjati u petak.“
„Ako na licu imaš smeđi madež, ne prčkaj po njemu.“
U kući, svakoga dana netko daje nekakav savjet koji valja poslušati, neznano zašto: svijet odraslih sastoji se od bezbroj takvih zabrana, koje su zapravo besmislene.
I sam pokušavam smisliti bar jedan vlastiti a mudar savjet:
„Ako u vrt uđe stado divljih slonova i počne brstiti ribiz, ne treba ih tjerati prkljačom.“
„To je glupo", buni se teta Leposava. „Kod nas nema slonova.“
„Ali ima ribiza“, inatim se ja. „I prkljača. Baka Lenka ima prkljaču, sjećaš li se kako smo njome ubijali moljce...”
Vlada Urošević, Madžun

“Svi se žale na komarce. Zadižući rubove haljina, tete pokazuju zacrvenjena i otečena mjesta na nogama, koja mažu losionima i parfemima iz prelijepih šarenih bočica. Djed tvrdi kako je za te stvari dobar i običan vinski ocat, ali ta tvrdnja ne nailazi na odjek.
„Nisam cijele noći mogla zaspati“, jada se teta Julijana, „našao se jedan koji mi je stalno zujao oko ušiju, a kad bi me pecnuo – nisam se satima prestajala češati. Mislila sam da ću poludjeti.“
„Da te to nije pecnuo tkogod drugi, mislim na te koji lete“, veli ujak Aleksandar, smijuckajući se i namigujući ostalima.
„Ti si bezobrazan“, veli teta, „tako se ne razgovara sa starijom sestrom.“
Djed predlaže da se naberu listovi onog mladog oraha koji raste u dvorištu i da se zatim stave na prozore.
„To sigurno pomaže“, veli on. „U ‘Velikom narodnom učitelju' Vase Pelagića čitao sam da su tako radili naši stari.“
„Otad su se nakotile nove generacije komaraca“, veli ujak Aleksandar, „koje nisu čitale “Veliki narodni učitelj.“
Samo najmlađa teta, Leposava, prasne u smijeh, ali se, nakon što je ostali članovi obitelji strogo pogledaju, zastidi i, praveći se nevještom, promrmlja: „Gluposti – komarci ne znaju čitati.”
Vlada Urošević, Madžun

25x33 Knjižničari - Webinar — 1 member — last activity Feb 17, 2021 02:52AM
Knjižničari - Webinar Knjižničari - Webinar Knjižničari - Webinar
year in books
Mirna
1,919 books | 218 friends

Andrej
489 books | 58 friends

Anastas...
2,047 books | 122 friends

Na Ta
648 books | 65 friends

Tina
1,036 books | 99 friends

Dragica...
309 books | 106 friends

Bojan L...
97 books | 30 friends

Elda Ho...
14 books | 13 friends

More friends…



Polls voted on by Josip

Lists liked by Josip