Dječak

“Nakon pet hiljada stotinu i deset dana neprekidnog pijenja, prestao sam s pićem. Triježnjenje je trajalo tačno četiri stotine i dvadeset dana.”
― Dario Džamonja, Ptica na žici

“Jedno jutro sam se probudio mamuran i zgađen. Gadio sam se sam sebi i gadilo mi se sve što me je okruživalo. Mrzio sam svaki dan svog života, prezirao svaki svoj postupak, a nikog nije bilo pored mene. Dojadio mi je život u kojem prve riječi ujutro upućujem trafikantu.”
― Dario Džamonja, Ptica na žici

“Na vratima je zastala kao da je naišla na prepreku od bodljikave žice: sunce je na vidjelo izvuklo svu sirotinju i bijedu i čamotinju moje sobe, otkrilo svaku trunku prašine, istoriju svake mrlje na stolnjaku, svu prljavštinu godinama nekrečenih zidova, gomile prljavog veša po uglovima, opuške i pivske čepove zgurane nogom pod ormare gomile starih novina, razbacanih knjiga, svjetiljku bez abažura tanjire sa ostacima neke davno narezane meze, prljave čarape po ćoškovima, masne papire sa oglodanim pilećim kostima... Gledala je u taj krš, koji je bio neodvojivi dio mene, i nije mogla vjerovati.”
― Dario Džamonja, Ptica na žici

“Zatim bi slijedila priča o tome kako je Milan jednom pozvao društvo kući, kako je sišao u samoposlugu da kupi rakije za posljednje pare i kako mu je flaša rakije ispala iz ruku pred samim kućnim pragom, a on je ušao u kuću, krišom uzeo peškir, „pokupio” rakiju u njega i iscijedio je u bokal. Po rakiji je plivala razna nečist i trunje, a on je rekao da je to od bačve, da je rakija prava, domaća, maksuzija... Svi koji su pili to veče kleli su se da bolje rakije nikad u životu nisu okusili.”
― Dario Džamonja, Ptica na žici