Petra > Recent Status Updates

Pomislite li ikada "kako sam zavrsio ovdje?"

Osjecam kako govor navire u meni, proslo je mnogo vremena otkad sam s nekim stvarno razgovarala.

Laž nas je povezivala...

Smrću završava život, ali ne I ljudski odnos.

Mnogi od tih pacijenata bili su bogati, potjecali iz imicnih obitelji, a njihovo bogatstvo nije im kupilo ni srecu ni zadovoljstvo.

Zaprepastilo me s kakvom se lakocom sve nastavlja i bez mene...

Morate shvatiti da su one porazene zene. One nisu mogle...

Bili smo drustvo koje je umiralo, govorila je Tetka Lydia, od viska mogucnosti biranja po volji.

Ako ti nikom ne velis, ne bomo niti mi...

"Mi bi svi, sigurno nas 90%, potpisali da u ovoj drzavi konacno svi pocnu cinkati svoje Kearney kolege I nadredjene, jer je sve toliko zagrezlo u korupcijj da iz zivog blata nemremo van.
Ali cim netko krene tim putom, ostane sam..."

... Da cu cuvati zivote, osobnu sigurnost i imovinu svih stanovnika Hrvatske, u svakoj zgodi, pa i u slucaju vlastite pogibelji...

Ali da cak i vasa struka to tak dobro zna procijeniti, onda se nisci ne bi ubio, ne?

Umjetnost nekako postane zivotom, makar je pokusas suspregnuti. Ili mozda bas zato.

Trebala bi zeljeti procitati majcine posljednje misli, ali ta joj je pomisao izazivala nelagodu.

Mozda vidimo ono sto ocekujemo...

Trebala sam vristati da mi te vrate, pruzati za tobom ruke, zahtijevati da mi vrate dijete. Ali ja sam samo sjedila, otupjela od ocaja zbog kojeg nisam mogla disati, obuzeta tugom koje se nisam mogla otresti.

Danas postoje emisije ... gdje ti ljudi kazu da moras govoriti o svojim ranama i teretu koji nosis na leđima. U moje vrijeme bilo je suprotno. O nekim se stvarima nikad nije govorilo...

Ne postoji tableta koja nudi iskupljenje.

Dan po dan. To joj je bila misao vodilja u ovom njezinu novom zivotu. Proslih pet godina preokrenuka je svoj zivot, srezala ga i oljustila tako da je ostalo samo ono vazno.

"Sve to sto vidimo, il' tu jesmo, to tek je san u snu." Edgar Allan Poe

Umjesto da odvrati pogled od boli, uvukla se u nju, nosila je kao topli kaput u hladnom danu.

Zelim svojim radom doprinositi drustvu i umjetnosti ili se barem osjecati kao da njime doprinosim. Bez tog osjecaja rad mi djeluje besciljno i isprazno.

Ljudi opcenito poistovjecuju mrsavost s "dobrim", debljinu s "losim" I pretjeranu mrsavost s jednako "losim". Prostor "dobroga" izuzetno je uzak. Iako trenutacno predstavljam taj prostor, moje su navike neizrecivo daleke od dobrih.

Zudim za ljudima koje volim poznavati duboko I intimno - bez konteksta ili kutija - a zudim I za tim da oni takoder tako poznaju mene.

"Sretna sam", složim se s njom. "Vrlo sam sretna."
"Dobro", Mama kaže gledajući me u retorvizoru. "Jer trebaš biti. Svi žele ono što ti imaš."

Sto cesce uspijem plakati za nahtjev, to vise uloga mogu dobiti. Sto vise uloga dobijrm, Mama ce biti sretnija.

Forsiranje osjećaja je samo po sebi neugodno, no izvođenje tih osjećaja kako bi ih drugi ljudi vidjeli, doima mi se odvratnim. Čini mi se da me čini slabom, ranjivom, golom. Ne želim da me ljudi takvu vide.

Svaki dan se molim da se ugasi pozar rata...

Dok disemo, nadamo se.