“Ali da zlopamtim, Nastenjko, da mračan oblak navedem na tvoju vedru, nepomućenu sreću, da te gorko prekorim i jad usadim u tvoje srce, da ga ranim tajnom grižnjom i primoram da sjetno kuca u trenutku blaženstva, da zgnječim ma i jedan od onih nježnih cvijetaka što si ih uplela u crne kovrče kad si s njim pošla k oltaru, nikada nikada!”
— 6 hours, 21 min ago
Add a comment