Martina P > Recent Status Updates

"Na oduševljenje svakog istraživača, ovdje stvari postaju stvarno komplicirane."

"Iznenadi te ovo psovanje u mislima, ali te ohrabruje za nastavak maštarije u kojoj postaješ neka nova, jača, čvršća žena koja je već dovoljno propatila zbog drugih da ti to ne pada na pamet više nikad, nikad, nikad."

"I nakon svega što si preživjela, još uvijek se pitaš je li zaista toliko teško, toliko neizvedivo - samo biti obziran prema drugima, samo imati na umu da je tebi nasuprot isto takvo ljudsko biće,s istim organima i osjetilima,s istim pravom na koliko-toliko dostojanstven život. Ne moraš to drugo biće voljeti. Ne moraš čak s njim osobito ljubazno postupati,samo mu nemoj nanositi nikakvo zlo. Samo ga nemoj ponižavati."

"Jer gdje is bila tada, zašto si šutjela tada i zašto tek sada, kad o onome što ćeš reći ovisi tvoja sloboda i tvoja kazna, izvlačiš taj prljavi veš, to svoje o pokojniku sve najgore?"

"Možda je tvoja namjera da ga ubiješ bila neizravna, ali on je sad izravno mrtav. Ti nisi, i nema dokaza da je on tebi namjeravao učiniti ono što si ti učinila njemu."

"To je isti onaj sustav koji te već iznevjerio - socijalna skrb, policija, pravosuđe, rođena obitelj, svaka ćelija društva koja ti je popločila put do ćelije u kojoj si sad. Njima će se pridružiti još i mediji, susjedi, akademska zajednica, dušobrižnici iz ćudorednih i crkvenih udruga, gomila ljudi iz tvog bivšeg života na koji si izgubila pravo."

"Još nisi svjesna toga da si se oslobodila jedino njegovog zlostavljanja, ali da te sada može zlostavljati sustav koji te preuzeo. Tvoj novi gospodar."

""U redu je. Mogli ste, na primjer, ptići po pomoć i vratiti se po nju, ali dobro." Ubili su te tamo, na licu mjesta. Vila si u tom trenutku mrtvija od svog pokojnog muža. Trebala si im samo objasniti stvari koje ne možeš ni sebi..."

"Ne znaš kako su protumačili tvoj plač koji tu više nisi mogla zaustaviti. Tvoje ridanje. Vjerojatno su bili bar malo ponosni na sebe što su ti razjasnili koliku si grešku napravila kad nisi pobjegla dok se moglo."

"Kasnije, kad su ti sudili, nazvali su to ubojstvo u prekoračenju nužne obrane. Prekoračenju. Nužne. Obrane."

"Sjećaš se da si se pred kraj razgovora zapitala ima li, ako već nema mjesta u sigurnoj kući, za tebe mjesta u azilu za napuštene životinje jer u tom času sebi nisi bila ništa više od životinje koja je svom gospodaru bila omiljeni kućni ljubimac dok mu nije dosadila - samo nikako da mu dovoljno dosadi da je već jednom ostavi na ulici, gdje se još može nadati nečijoj milosti."

"Na eksternom hardu donio je sve tvoje dokumente i to ti je tada bilo jedino važno - da su podaci spašeni. Tada još nisi shvaćala da je taj eksterni hard na neki način mali lijes tvog dotadašnjeg neovisnog života u kojem je sahranjeno sve što si radila sama. Života koji više nikad nećeš imati."

"Ne sjećaš ne niti jedne situacije u kojoj je netko bio u pravu, ni jedne u kojoj si im dala razlog za nepovjerenje, a opet se od tebe očekivalo nešto loše, uvijek loše, uvijek neka sramota koju ćeš im svima prirediti. Kad si njemu dospjela u ruke, već si bila veteranka u opravdavanju, ispričavanju, uvjeravanju i dokazivanju svoje nedužnosti..."

"U kaznionici nikome ne okrećeš leđa, položaj onako kako sve zvijeri u prirodi svladavaju svoje mimikrije i mjere predostrožnosti za očuvanje dostojanstva. No iako ste u kavezu, vi niste zvijeri. Vi ste ranjene ranjive žene, samo što to ne smijete pokazati."

"Obje ste plakale. Bio je to tvoj prvi zagrljaj otkad se ono dogodilo. Zaboravila si kako zagrljaj djeluje, kakav je osjećaj kad te netko obujmi rukama i stisne uz sebe onako kako se radi kad nekoga voliš, ... Ne samo da se nisi grlila otkad su te zatvorili, tvoja je povijest negrljenja puno dulja od služenja kazne ... shvaćaš koliko je strašan i neljudski taj dug, neprirodni deficit."

"U umu si uvijek negdje drugdje. Jedino um može izaći iza kaznionice. Ali problem je u tome što um nema kamo otići jer tamo vani više ništa nije tvoje."

"Kad si bila djevojčica, noću si čitala poskrivečki, s baterijskom svjetiljkom ispod pokrivača. Roditelji su gasili svjetlo i ponavljali da ćeš pokvariti oči čitajući. Sad poskrivečki ispod pokrivača pišeš, bez svjetiljke. Oči su ionako pokvarene svime što si vidjele. One sve to vide ionako, u mraku."

"Pitaš se zašto se muški zatvor zove tako, a ženski kaznionica. Možda zato što žene treba kazniti, a muškarce zatvoriti."

"Stid. Sram i stid, to ti najteže pada. Lakše ti je biti zločinka i ubojica nego žena koja se srami svega što ju je do toga dovelo."

"Danas sam ovdje, u dvorištu kaznionice, iščeprkala toliko zemlje koliko stane u šaku, tek toliko da vidim kakav je to osjećaj. Ali nikako nisam mogla zamisliti raku u kojoj si ti. Čim bih to pokušala, odmah bi mi se činio da si živ i da te se moram opet bojati. Tu šaku zemlje istresla sam na svoja koljena, ne bih li se osjećala još više zakopanom."

"Tad ti je ti bilo samo izbjegavanje konflikta. Mala cijena za mir koji nije čak ni zajamčen. Trebat će ti godine da shvatiš razmjere svoje zablude."

"...ne shvaćajući ... da onim potpisom u matičnoj knjizi vjenčanih nisi postala samo njegova žena, nego i njegovo vlasništvo."

"Vani - kako ti to sad svemirski zvuči. Kao galaksija koju nikakav teleskop ne može približiti."

"...ali u njegovu prisustvu djevojčica u tebi bori se za pravo glasa kao da ti se čini da prvo nju mora upoznati da biste je se riješili pa da s njim napokon postaneš žena kakva bi mogla biti."

"Svi znaju sve o tome što se dogodilo. Što se dogodilo njemu. Neznajući pripovjedači interpretiraju tvoj slučaj, tvoj život, tvoj brak, tvoju tragediju, tvoje ubojstvo."

"Trebao ti je netko tko će čitati mimo naslova i između redaka. Ili, još bolje, netko tko neće ni čitati sve što se pisalo o tebi, nego te potražiti i dati ti priliku da žališ za svojim umjesto za njegovim životom. Da taj tvoj život, a ne njegova smrt, nekome budu tema."

MacLeod's sword!!! OMFG I Love U Alessa!!! 🤯😍💙

If he leaves her like E left B and she breaks like that I will lose it.

Hands 💙

We live by the Codex.
I live by you!