Adela Haskovic > Recent Status Updates

Nada nas grije i nada nam daje vjeru da prebrodimo i najmracnije dane.

"Ljubav vam je kao cvijet. U proljeće procvate, a zatim, kad se istroši, uvene. Istroši se, ili ga ubije vjetar, ili pak zima spriječi da i dalje cvate. Uvijek postoje zapreke, ali to vam je život."

I što pogledam sve je pjesma i čega god se taknem sve je bol.

Ništa živ čovjek ne može izgubiti što mu jedno proljeće ne bi moglo povratiti, niti može čovjek biti trajno nesrećan dok Bog daje da se duša liječi zaboravom i zemlja obnavlja proljećem.

Neostvariv san je postao sadržaj mog života.

Ljudi su u velikoj većini jadna stvorenja. Svoju sreću grade na varkama, a zlim očima gledaju oko sebe.

Sigurno je da mnogi ljudi cijelog svog života i ne slute kako nesretnih ljudi ima na svijetu.

Sa najbeznadnijim gubicima se čovjek najlakše pomiri.

Život nam vraća samo ono što drugima dajemo.

Ne možeš pomoći nekome ko ne želi pomoć.

Sreća i nesreća u životu su tako blizu jedno drugom, dodiruju se gotovo, ali se ne mješaju, nego traju i žive, svako za sebe, kao odvojeni svjetovi.

Zbunjen i poražen, gledam kako se sva ljepota svijeta, po čudnoj i svirepoj alhemiji ljubavi, pretvara u žalost za tobom.

Svi smo mi već za života zaboravljeni, samo se to jasno vidi tek kad umremo.

Nisu uvijek laki ni prijatni putevi na koje nas dovodi naša mašta.

Idi pravo i čini dobro, pa se ne boj nikoga.

"Neka moja reč bude čista, od izvorišta svog u skrivenom i meni samom nepoznatom delu duše, sve do uvira svog u istoj takvoj duši onog koji bude htio da je sasluša i primi.

Oko mene potpuna tišina, ni dan ni noć, neka praznina koja nema imena.

Ne znam zašto se toliko uzbuđujete zbog onoga što ljudi pišu. Što je sve prema onome što misle, i što rade, i što su sposobni da urade! Malenkost. Šala.

Ja se ne bojim ljudi već onog što je neljudsko u njima.

Stvar nije u tome što on malo govori, nego što ono što rekne ne kazuje ništa, ne samo o njemu, nego ni o čemu drugome na svijetu.

Čim možemo nekom čoveku da kažemo jasno i otvoreno da nas je uvredio i da navedemo posve određeno čime je to i kada učinio, to znači da smo mu uvredu oprostili ili smo spremni da to učinimo. Muka je dok uvredu nosimo ćutke u sebi.

Što ne boli to nije život, što ne prolazi to nije sreća.

“Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo.”

Ja sam podlegao u životu, ali ja nisam pobijeđen nego nadigran.

Tesko onom koji mora nekog drugog (pa ma ko taj bio) da unizi, da bi se on sam izdigao ili bolje receno: da bi imao iluziju da se izdigne.

Ponekad covek prezivljava takve stvari, da sama cinjenica da ih je prezivio znaci ne samo pobedu i izbavljenje nego i cudo: jedno ponovno, radosno rodjenje po narocitoj milosti visih sila.

Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale.

“Ono sto je najljepše na iskrenoj i dubokoj ljubavi na kojoj je sve lijepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo nijedna naša mana ne dolazi do izraza. Mnogo šta što je zlo u nama isčezava, a ono što je dobro utrostruči se.”

Takav je život, da čovjek često mora da se stidi onoga što je najljepše u njemu i da upravo to sakriva od svijeta, pa i od onih koji su mu najbliži

"Ne znam da li sam spavao, ali znam da sam sanjao"