Kenizé Mourad > Quotes

“Why do women prefer adventurers who make them suffer, rather than men who are kind and attentive? Are they seduced by the man or by the vast horizons he allows them to glimpse? Is it the man they love or the dream he represents?”
― Kenizé Mourad, In the City of Gold and Silver: The Story of Begum Hazrat Mahal

“Going against the customs of the Court and high society that consider it normal to make the lower classes wait indefinitely, Hazrat Mahal has never been able to accept this disregard for others, this manner of monopolising their time....this tendency to make them waste their lives, just out of indifference. She knows very well that for those who have nothing, offering their time is proof of their devotion.”
― Kenizé Mourad, In the City of Gold and Silver: The Story of Begum Hazrat Mahal

“Ah! On est toujours en faute, ou parce qu'on n'aime pas assez, ou parce qu'on aime trop.”
― Kenize Mourad, De la part de la princesse morte

“The population is ignorant of intrigues and power games, therefore we believe it easy to manipulate, but it is in fact, far more perceptive than many of our great minds.”
― Kenizé Mourad, In the City of Gold and Silver: The Story of Begum Hazrat Mahal

“Mandamientos y prohibiciones -dijo-, son altas murallas que se levantan para alcanzar el cielo, pero cuanto más altas se alzan más se encoge el cielo, y pronto no se ve más que un cuadrado azul miserable, que no tiene nada de cielo, que sólo es un cuadrado azul. Nos hablan de escaleras de mármol y tronos de oro, un mundo tan muerto como su moral. No comprenden que el cielo es la vida en su multiplicidad infinita; ¿cómo iba a estar la vía hacia el infinito rodeada de murallas?”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Ah si je pouvais moins l'aimer, ne pas être si maladroite, si anxieuse de lui plaire, si je pouvais montrer de l'indifférence. Alors elle m'aimerait, j'en suis sure. Mais on dirait que je lui pèse...Que de fois ne m'a-t-elle pas reproché de l'étouffer?”
― Kenize Mourad, De la part de la princesse morte

“Ne možeš imati dijete i ostati djevica....svaki put kada je Selma pokušala da ispriča istinu o toj epizodi iz istorije svoje zemlje
dočekali bi je samo sažaljivi pogledi...i zbunjeni osmijesi...nisu joj vjerovali...mislili su da brani čast svoje porodice. Ogorčeno je shvatila da jedino pobjednik može nametnuti svoju istinu.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Selma se divila toj glumi, nije očekivala da zločinci optuže sami sebe. Istinu će reći porodica žrtve. No, na njeno zaprepaštenje porodica će uporno ćutati. Protosnuta pitanjima, jedna će sestra na kraju priznati da joj je Parvati povjerila svoju namjeru....njene plave oči sjaje blagim sjajem iz nje zrači smirena ljepota
staraca koji znaju da je kraj posve blizu i mirno ga očekuju.
Sjedeći u dnu kreveta Selma je nježno posmatra. U ozračju vedrine i smirenosti oko rani, iščezavaju pitanja i problemi, poput
pjene svijeta koji odjednom izgleda ništavan i nestvaran. ....
Svijeća se ugasila, Selma osjeća suze po obrazima. Mrtva...majčica je umrla onog dana kada sam ja začela život, kao da se povukla da bi meni prepustila mjesto, ili kao da sam ja čekala da ona umre da bih preuzela njeno mjesto.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Din-i Ilahi,”
― Kenizé Mourad, In the City of Gold and Silver

“Bacio sam se na rad kao ludak....noći sam provodio u biblioteci tamo sam odlazio poslije
škole, kad bi došlo vrijeme zatvranja skrivao sam se iza police sa knjigama. Ne možeš
zamisliti moju opijenost kada bih se našao u tom skrovištu znanja. U početku sam gutao sve što bi mi došlo pod ruku
no vrlo brzo su me oduševile knjige iz medicine i filozofije. Mislio sam da sam u njima našao objašnjenje života. Od oca čije je slikarstvo znalo da dotakne dušu
i nadraži oči, naslijedio sam strast da tragam za bitnim i da se ne zadovoljim prividima.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Selma je sama sa djetetom koje spava pored nje...djevojčica. Sudbina je tako odlučila. Bog joj je pokazao put. Sad je sve jednostavno - njeno dijete bit će slobodno.
Pa i sve ako bi morala da se skriva, Selma se nikada neće vratiti u Indiju. Zaklinje se u to nad kolijevkom svog djeteta.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Reći mu da je djevojčica njegova, ne znači li to zapravo uspostaviti istinu dublju od one koja je posljedica slučajnosti, dogadjaja u koje smo
bili umiješani a da u njima nismo uistinu sudjelovali? Ne zna kako da to objasni, zna samo da su hronologija i logika tu nedovoljne, da ne mogu objasniti
to što u dubini bića osjeća kao Istinu. Istinu oslobodjenju prošlosti kroz koju je prošla strana sama sebi i čvrsto ukorijenjenu u sadašnjosti što je proživljava cijelim bićem.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Des efforts, elle en fait. Elle est même prête à en consentir d'autres, mais jusqu'où ? Jusqu'où sans abdiquer sa personnalité, ses convictions, tout ce qui fait qu'elle est Zahr et non pas Leila, qu'elle n'envisage pas sa vie comme une plage tranquille, mais comme un combat contre l'injustice et l'hypocrisie ?
On peut se moquer, la traiter de rêveuse, lui dire qu'en vieillissant elle comprendra. Elle espère bien mourir avant de comprendre les innombrables raisons d'accepter et de se taire.”
― Kenizé Mourad, Le Jardin de Badalpour

“Muslimani su izgubili povjerenje u svoju hindusku braću ..sve je više zamisao o "Pakistanu", "zemlji čistih" koju je prije 10tak
godina iznio pjesnik Ikbal i koja se tada činila pretjeranom možda jedino rješenje...ona se slaže sa Amirom...ti Evropljani su uvijek uvjereni
da bolje od onoga koga se tiče znaju šta je za njega dobro..ne samo što nameću svoje političke, ekonomske, društvene zakone već žele
da nametnu i svoj način života. Najopasniji su oni koji vole Indiju, kao što je taj major Rostik nasuprot realistima, koji
napuštaju borbu
kad situacija više nije u njihovu korist, ovi će se boriti do kraja i čak će se žrtvovati da bi nametnuli neko dobro koje ljudi neće....
Selma je bila vezana za Badalpur kao i on...Divio se njenoj požrtvovanosti, upornosti, no htjela je da ide suviše brzo...”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Nije napustila Indiju i zagušljivu atmosferu palate da bi se podvrgla običajima i hirovima otmjenog pariškog društva... U ono vrijeme činilo joj se obavezom da bude kraljica, nije mogla to izbjeći a da ne povrijedi uspomenu na svoje pretke koji su sve žrtvovali dužnostima vlasti. Dužnost ili potreba? Gdje je granica? Ne zna....Zar svako ne bira svoj put, svoju dužnost, u skladu sa svojom najjačom potrebom? Selma je dugo mislila da treba nadvladati svoje potrebe, zatim je malo-pomalo shvatila da ih, naprotiv treba proživjeti. Ne zato što su životne, već zato što su smrtne. Iživjeti ih, da bismo se oslobodili.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Još mnogo ranije ubijala ju je polako - tačnije ranjavala kao stablo
kojem postepeno odsjecaju grane koje bacaju previše sjene. To je počelo davno još u Istanbulu....Selma je uvijek poslušala
- u dubini duše se bunila. Je li to Amir shvatio prije nje? Je li to razlog njegovog zaprepašćujućeg ponašanja?
Je li ispod bola naslutio olakšanje koje je skrivala sama pred sobom, vičući i još jače pokazujući svoj bol? e li zahvaljujući vidovitosti
koju može dati samo iskustvo prikrivanja ili dvosmislenost osjećanja u Selminom bijesnom nastojanju da sebe povrijedi, opazio potrebu
i da sebe kazni što ne pate dovoljno?”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Čemu će nam služiti nezavisnost ako samo protjeramo Engleze, a ne oslobodimo se načina mišljenja koji su nam utuvili u glavu,
koji odgovara bijelcima" Sad tačno razumije šta je mislio. I ona je zatočenica ideja u koje više ne vjeruje, koje su je sprečavale da živi. To uvidja sada uz Harvija. Živjeti odmah. Mnogi ljudi suviše kasno shvataju da su promašili u životu, i onda zapadnu u očaj. Vidio sam toliko jadnika koji nisu htjeli umrijeti, govoreći da nisu ni živjeli. Selma nikada neće zaboraviti ni jedan trenutak. Nikad nije mogla zamisliti da sreća može biti istovremeno tako snažna i čista.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Uostalom ne razumije i nikad nije razumjela zašto neko brine zbog dogadjaja na koje nema nikakav uticaj.

Oni misle da sa obrazovanjem žena dolazi pobuna, nemoral, raspad brakova, nesreća za djecu, kraj tradicije, - ukratko propast društva. Teško ću moći da ih uvjerim u suprotno.
U Indiji su samo dvije stranke Kongres i Vlada ( Englezi). Svi ostali treba da ih slijede. Ne želi da prizna činjenicu da je muslimanska manjina zabrinuta. Gandi se ne miješa - on traži istinu. Svakoh jutro čita Bagavadgitu, Bibliju i Kuran. Za njega su svi ljudi braća. Problemi će biti riješeni ako budu slijedili njegova uputstva i trudili se da dostignu moralnu čistotu. Po meni je Gandi ludak koji pred sobom ima potpuno neostvarivu utopiju.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“On već ima spremno rješenje, ljudi uvijek imaju rješenje za probleme drugih. ....
U tim trenucima doživljava potpuni mir, snažan osjećaj pripadanja. Osjeća kako u njoj, na ruševinama nekadašnjih oklijevanja raste snaga
kojom bi mogla se suprotstaviti cijelom svijetu.Otkriva da je njen život to dijete što se hvata za sadašnjost, jer još nema prošlosti da bi se njome opravdalo, niti budućnosti da bi se obeshrabrilo. Može li ga Selma poštedjeti svojih zabluda, može li ga naučiti da se u igri sreće dobija jedino ako prihvati gubitke?”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Na njen se poziv okrenuo. Gledali su se dugo i bolno. Ona odjednom predosjeća da se nikada više neće vidjeti, da više nikada neće vidjeti Indiju. On će poslije često misliti na taj trenutak u kojem koliko god to želio, nije mogao nadvladati stečeni refleks, zlatno pravilo koje muslimanskim supruzima zabranjuje da javno pokažu i najmanji znak prisnosti. A tamo je bila samo porodica. ....njegova mlada žena
ga je ćutke preklinjala da učini takav jedan pokret.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Sa sultanijom je nestalo jedino biće na svijetu
koje joj je moglo nametnuti svoj zakon...”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“varam li se zaista kada mislim da će jedino demokratija omogućiti napredak Indije?
Ponekad se pitam jesu li godine provedene u Engleskoj bile prokletstvo. U početku sam
usvojio njihove ideje da bih se mogao sa njima uspješnije boriti, a pod njihovim uticajem promijenio sam se protiv svoje volje .
Uvjerili su me da su njihove vrijednosti univerzalne, da je moral "beo"! Mrzim ih, a istovremeno mi se čini da su oni u pravu a ja nisam. U tome je njihova pobjeda.
Vjerovatno će uskoro otići ali ostat će u našim mozgovima bijelaca....Zar ne shvataju kako je smiješno pokazivati tu raskoš i uzvikivati da ih država uništava? To je provokacija. Pokušao sam im
objasniti nisu poslušali...Naš narod...jeste dijete koje poštuje samo moć i sjaj. Ako izgledamo slabi, pokušat će da nas pregaze.
Ako pokažemo snagu, uplašit će se i razmisliti prije nego što počne da slijedi naredbe kongresa.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Mladi ljudi danas vjeruju samo engleskoj medicini, misle da su stari recepti zastarjeli, kakva nesreća! Posljedice se već vide, ima više pobačaja, djeca se radjaju osakaćena. Brak je cilj svake žene, uslov njene sreće, žena je stvorena da ima djecu. Vi ste draga moja živi dokaz za to. Odkad ste trudni, blistate.
To je nemoguće. Ne želi da donosi na svijet zatvorenicu. Njeno dijete neće biti jedno od onih ograničenih stvorenja čiji se svijet svodi na
vlastitu porodicu. Biće žena od akcije, pomagaće svojim drugaricama da se oslobode pritisaka koji stoljećima prigušuju njihovu pamet
i volju. Njena će se kći boriti. ..Plaši je težina indije, koja iz dana u dan otupljuje i zanose i ljutnje, polako bez drame, slabi volju, uništavajući želju. Može li shvatiti nepravdu onaj ko nikada nije upoznai pravdu?”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Dvije godine uzalud su se tražili...Ona je htjela da ga voli - tog stranca koji ju je opčinjavao i istovremeno povredjivao ono najintimnije u njoj. Sada uvidja da je i on nju pokušavao razumjeti, prigušiti svoje reakcije naslijedjene od stoljetnog poretka u kojem žena postoji samo da bi bila na raspolaganju muškarcu. Često su išli jedno prema drugom, ali je ponor koji ih je razdvajao bio isuviše dubok. Napori koje je amir ulagao da ga premosti, grane koje je dobacivao, za Selmu su bile samo grančice.
Sada može procijeniti koliko ga je povrijedila - zbog ponosa, nedostatka povjerenja u onog drugog - u njih same - nisu vidjeli ruku
koja se pružala. Njihovi svjetovi su bili različiti, no još važnije - oni sami bili su slični.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Ei n-au înțeles un lucru: că un om e mai viu în momentul în care moare. Toți varsă lacrimi, i se iartă toate fărădelegile, toți îl cinstesc.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Rani Šahina nikada nije prihvatila tu izdaju same sebe, i naposljetku je pobjegla u ludilo. Onda Selma nije ozbiljno shvatila upozorenje, misleći da će se oduprijeti svakom pritisku.
Oduprijeti se sili, da, ali blagosti? Odjednom se uplašila. Znala je da ništa nije opasnije od te ugodne topline, blaženog zadovoljstva kojeg drugi nazivaju srećom. Mora pobjeći dok još nije kasno. Za dijete naravno - pogotovo za nju samu. Ne zato što je nesrećna, već zato što ne želi takvu sreću.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Šta je bolje, biti mrtav u živom svijetu ili živ u mrtvom svijetu? ...rani Saida: "Sreća je voljeti mnogo više
nego biti voljen. ..shvatite dijete moje, promijeniti kožu takodjer je luksuz. Mi to smatramo svojom dužnošću, i čudimo se što
je oni odbijaju. Čak i osiromašena princeza ostaje princeza a obogaćeni seljak ostaje prosjak. Duboko u sebi oni to znaju i ne vole nas zbog tog nepremostivog jaza.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Zbog neke neobične kratkovidosti onih koji ostaju, svako biće koje umre čini se izuzetnim nekoliko sati, dana dok ne presahnu suze....
Zar se tako plašio porodice koju je morao prognati?...bio je jak, imao je snagu onih koji nemaju šta da izgube, onih koji nemaju prošlost i zato
po svaku cijenu žele za sebe sadašnjost. Zavidi mu na toj žedji za moći....više od hrabrosti i pameti
ona omogućava pobjedu. To je nedostajalo posljednjim otomanskim vladarima, kao i ovim indijskim prinčevima koji ne žele da se bore i postepeno dopuštaju da ih stisnu: mnogo stoljeća imali su vremena da ugase svoju žedj.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“Ja sam apsolutno konzervativna..Mislim da nam je Allah pri rodjenju odredio mjesto i ulogu u svijetu i da je svaki pokušaj da se dovede u pitanje božanski plan osudjen na poraz.
..Bog je pravedan, padaju samo truli plodovi.”
― Kenizé Mourad, De la part de la princesse morte

“All ills come from ignorance,” he often says. “It is through knowledge of one another’s culture that communities learn to appreciate and respect each other.”
― Kenizé Mourad, In the City of Gold and Silver