Dragan Lukić

Dragan Lukić’s Followers

None yet.

Dragan Lukić



Dragan Lukić was a Serbian children's writer.

*

Драган Лукић је рођен 30. новембра 1928. године у Београду, на Лекином брду, код последње трамвајске станице. У чудесне светове књиге упловио је веома рано захваљујући оцу, који му је из штампарије, где је радио, доносио најновија издања књига. Већ као дечак, са другарима из краја, оснива улични лист Младост, а након завршене Шесте београдске гимназије и обнављања ратом разорене Југославије, Лукић уписује српскохрватски језик и књижевност на Филозофском факултету у Београду. Песме које пише објављује на зидним новинама, а учлањује се и у Студентски клуб младих писаца. Године 1952. објављује своје прве књиге и као већ афирмисани млади дечји писац стиче велику популарност.

Објавио је више од стотин
...more

Average rating: 3.74 · 42 ratings · 10 reviews · 31 distinct works
Nebom grada

3.92 avg rating — 13 ratings
Rate this book
Clear rating
Iz jednog džepa

3.86 avg rating — 7 ratings
Rate this book
Clear rating
Moj trolejbus

really liked it 4.00 avg rating — 5 ratings — published 1987
Rate this book
Clear rating
Bomba u beloj kafi

3.25 avg rating — 4 ratings
Rate this book
Clear rating
Neboder C 17

liked it 3.00 avg rating — 4 ratings — published 1983 — 2 editions
Rate this book
Clear rating
Tri lule

it was amazing 5.00 avg rating — 2 ratings
Rate this book
Clear rating
Tri gusketara

3.50 avg rating — 2 ratings
Rate this book
Clear rating
Pesme

it was amazing 5.00 avg rating — 1 rating
Rate this book
Clear rating
Knjizevno delo Dragana Lukica

it was amazing 5.00 avg rating — 1 rating
Rate this book
Clear rating
Vrati mi klikere

really liked it 4.00 avg rating — 1 rating
Rate this book
Clear rating
More books by Dragan Lukić…
Quotes by Dragan Lukić  (?)
Quotes are added by the Goodreads community and are not verified by Goodreads. (Learn more)

“Novembar je mesec star, ali vrlo visok. Kad stavi šešir na glavu, onda dodiruje tavanicu neba i vetar nema gde da mu odigne šešir. Zato se vetar sa velike visine spusti na zemlju i ljutito počne svojim mnogobrojnim rukama da diže sa glave šešire i kape prolaznika. Kad vetar podigne uvis tri šešira i tri beretke i jedan kačket i dvadeset i tri žuta lista, onda se odljuti i počne da se igra. Tada vrati glavama tri šešira i tri beretke i jedan kačket, ali pošto dvadeset i tri žuta lista ne može da vrati granama, polako ih spusti na travu i tako tka jesenji žuti ćilim. Novembar je uvažen gost na zemlji i zato gazi po žutim tepisima išaranim poznim jesenjim ružama i georginama.”
Dragan Lukić, Iz jednog džepa

“Od crne šeširčine novembra ne vidi se više plavo nebo. Sunce hoda negde iznad oboda. Dan nije više belac, dan je sada crnac. Vetrovi krojači svake noći izrade novembru novi šešir od tamnih oblaka, a novembar preko dana hoda po zemlji ispod ogromnog šešira koji ponekad liči na velikog crnog vuka koji se sklupčao na glavi novembra. A sunce koje se nalazi s one strane šešira često se nervira zato što ne vidi zemlju, pa malim zlatnim mecima izbuši šešir novembru. To traje samo desetak minuta, jer vetrovi krojači dotrče i krpe šešir. Ponekad se na vrhu crnoga šešira razvije velika borba između sunca i vetrova. Vetrovi krojači zakrpe tri rupe, a sunce napravi novu zlatnu rupu. Novembar stoji mirno, hrabro, kao sin Viljema Tela sa zlatnom jabukom na glavi. Sam, za svaki slučaj, u velike klempave uši stavlja po deset malih vunenih oblaka. Čuva sluh.”
Dragan Lukić, Iz jednog džepa



Is this you? Let us know. If not, help out and invite Dragan to Goodreads.