Marko Gregur
Born
Koprivnica
|
Mogla bi se zvati Leda
|
|
|
Vošicki
—
published
2020
|
|
|
Kamen, škare i papir
by
—
published
2016
—
2 editions
|
|
|
Divan dan za Drinkopoly
—
published
2014
|
|
|
Šalaporte
|
|
|
Kak je zgorel presvetli Trombetassicz
|
|
|
Glimmer Train Stories, #92
by
—
published
2014
|
|
|
Ekspozicija tame
|
|
|
Bez vrata, bez kucanja
by
—
published
2012
|
|
|
Dolinar
|
|
“Svaka rečenica, pogled, dodir, u stalno novim okolnostima metastaziraju u trajno čudovišno stanje potkazivanja i dokazivanja, u kojemu se, kao u igri lovice, stalno izmjenjuju lovac i lovina.”
― Vošicki
― Vošicki
“Došlo mu je da kaže da je sigurno pisao, kako to jedino ima smisla u takvim trenucima i može te spasiti da ne poludiš. Da vjeruješ u život dok posvuda raste smrt. Da vjeruješ u ljude dok si okružen zvijerima. Nemilosrdnim, kao i svi vi. Samo što umjesto jezičine imaju čelik i olovo. Poželi reći da ga drže samo knjige i književnost i da, dok gleda mrtve suborce ili sluša ranjenike koji jauču, misli na novi naslov i najviše ga brine hoće li konačno dobiti papir i klišeje.”
― Vošicki
― Vošicki
“Nije to bio jedan život, već stotine njih, neprimjetno upletenih u onog koji se zove Vinko Vošicki.”
― Vošicki
― Vošicki
Is this you? Let us know. If not, help out and invite Marko to Goodreads.









