Bosniak Quotes

“Braća su se zgledala, petnaest godina Babunići nisu zajedno zapjevali, živjelo se od zavisti, od sumnje, od malih potajnih namjera koje isušuju želju za pjevanjem, a sada je valjalo zinuti oglasiti se, jednim grlom, kao djeca kod ovaca, kao složene barabe, kao braća koja se vole bez ustezanja.
"E pa pošto je dan počeo neobično, dogodilo se svašta neobičnog,i pošto je varoš onako zanijemila pred snagom Babunića,
nas Babunića,
i kad je već tako,
de Hamza, pripomozi, u tebe je grlo krupno, a prsa ko tovarni sepet,
a ti Muhidine pridigni visoko ko zurna, vi pratite, a ja ću prvi..."
Drumom kojim je dan i noć, mjesec i godine, puzao muk, urijetko promicale grupice seljaka, obično samo petkom, u dva u tri dana samo poneki samac nesretnik... a dane i noći i mjesece i godine prazno vrijeme slágali debele tišine pustih predjela,
tim nemilim drumom između ružnog mesta i zaturenih sela, najednom se probi muško grlo -
Ooj Dunavooo,
kao zapovijest, ali tačno i snažno otpjevana. Brzim prelijetom ozbiljnih očiju, kao srdit hodža koji zove na molitvu, Agan upozori sve da mu se odmah i složno pridruže, pa pjevno, sjetno, izvi sam, siguran da će ga ostali pristići i podržati - jallah,
ooj Dunavooo,
jee l'ti na me žaooo...
Ohrabreni migovima starijih, priključiše se i dva momčića od tovarnih konja.
Tako se Babunići oglasiše muškom pjesmom koja se vrati da opomene varoš, da ne zaboravi ko je u njoj maločas bio, stiže u daleke zaseoke da javi ko prolazi,
izgubi se,
istopi u daljinama oranica i šuma kao svaka radost i svaki dobar znak života koga zemlja rodi, a nebeske daljine prime i zapamte.”
― Derviš Sušić, Nevakat