Krug Quotes

“I ja sam plesao u krugu. Bilo je proljeće 1948., u mojoj zemlji su pobijedili komunisti, socijalistički i demokratski ministri su izbjegli u inozemstvo, i ja sam se držao za ruke ili za ramena s drugim studentima komunistima, i plesali smo dva koraka na mjestu, jedan naprijed, a potom digli lijevu na jednu, pa desnu na drugu stranu, a radili smo to gotovo svaki mjesec jer smo stalno nešto slavili, neku obljetnicu ili događaj, stare su nepravde bile ispravljene, nove nepravde su bile počinjene, tvornice su bile nacionalizirane, a tisuće ljudi je odlazilo u zatvor, liječnička je njega bila besplatna, kiosci za prodaju duhana su oduzimani vlasnicima, stari su radnici prvi put odlazili na odmor u eksproprirane vile, i na licima smo imali osmijeh sreće. A zatim sam jednog dana rekao nešto što nije trebalo reći, bio sam isključen iz partije i morao sam napustiti krug. Tada sam shvatio magično značenje kruga. Kad se udaljimo iz reda, možemo se vratiti u njega. Red je otvorena formacija. Ali krug se zatvara i njega napuštamo bez povratka. Nije slučajno što se planeti kreću u krugu, i ako se od njih odvoji kamen, neumitno se udaljuje nošen snagom centrifugalne sile. Poput meteora, istrgnutog od nekog planeta, ja sam napustio krug, i do dan-danas nisam prestao padati.

Postoje ljudi kojima je dano da umru u kruženju i postoje drugi, koji se razbijaju u toku pada. I ti drugi (a taj sam i ja) čuvaju uvijek u sebi tugu za izgubljenim krugom, jer svi smo stanovnici jednog svemira, gdje se sve vrti u krugu.”
― Milan Kundera, The Book of Laughter and Forgetting

“Vladimir nije znao šta da misli. Možda mu je bilo bliže Čizmićevo humano i razumno shvatanje (iako je možda suviše idealističko), a razumevao je i njihovo ogorčenje: bili su svedoci nečuvenih zverstava koje ne mogu da zaborave ni da oproste. Ali ga je začudila i zaprepastila žestina ispoljene mržnje. A tolike godine su prošle od rata! Užasnuo ga je ubilački bes koji je video u njihovim očima. Kako oni žive s tim otrovom u sebi? Kako se može raditi i razmišljati s takvim teretom u mozgu? Pa, svaka njihova odluka se zna unapred, njihova strašna mržnja je automatizovala njihovo mišljenje. Oni su paralizovani za ma kakvu pravednu odluku, odlučno okrenuti prema neprijateljstvu. A možda im je ta mržnja omogućila da prežive, možda im je davala snagu da se odupru, možda je ona životna snaga koja im je rešavala bitke. Možda su oni generacija žrtvovana za podvige i mržnju. Oni su se branili i napadali, borili su se za slobodu i budućnost. Pitanje je kakva može biti budućnost naroda s takvom mržnjom. Nijedan narod ne živi sam i nijedan se ne može isključiti iz saradnje. A sarađivati s takvim mračnim uspomenama, znači uvek stvarati uslove za nove sukobe. Ili će možda u generaciji otaca potpuno odgoreti strašna mržnja, i na zgarištu njihovih zlokobnih sećanja ostaće čist prostor za život mladih, sa željom i spremnošću na razumevanje. Naivna želja, verovatno, ali suviše lepa da bi se olako odbacila.”
― Meša Selimović, Krug

“- Ljudima nije lako kad se otkrije njihova pokvarenost.
- Ali ih to ne sprečava da budu pokvareni.
- A kakvi bi tek bili kad bi mogli biti sigurni da će njihova djelatnost ostati neotkrivena.”
― Meša Selimović, Krug