Prolaznost Quotes

“Da ljudi češće misle kako su samo na proputovanju kroz ovaj svijet, bili bi čistiji i bolji.”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Amanet

“Kad si sretna, unaprijed strahuješ da ce sreća nestati, jer znaš da na ovom svijetu ništa ne traje; dan je samo do sumraka. Zašto se toga ne sjetiš kad se rastužiš? Jer, zaista, noć traje samo do zore. Živi svoje trenutke, jer svaki traje samo do sljedećeg.”
― Ammara Šabić-Langić, Logika duše

“Tek kada jedno shvatiš da je život prolazan znati ćeš kako da iz njega izvučeš ono najbolje.”
― Ismar Krdžalić, Poseban od prvog udisaja

“Za vjernika i vjernicu svaka zavidnost je besmisao. Čemu zavidjeti? Sve na ovome svijetu prolazi, samo je vječan Uzvišeni Allah. Sve što imamo samo je kratko u našim rukama. Konačno dolazi samo prava istinita smrt. Svaki dan je susrećemo.”
― Munir Gavrankapetanović, Vjerom do savršenstva duše

“Valjda ti znaš vrijedi li stiskati trnje u dlanovima zbog ono malo mirisa ruže. Koliko cvjeta, toliko i traje. Osim trnja, ono ostaje i kad cvat opadne. A hoće. Znaš li, miris možeš osjetiti i kada samo pored ruže prođeš? Nema potrebe da se za nju zakačiš. A ti vidi šta ćeš. Vrijeme prolazi.”
― Ammara Šabić, Logika duše

“Ti si, o čovječe, sastavljen od dijelova. I
kad god prođe jedan dan, ode i dio tebe.”
― الحسن البصري, Čujem šum, prijatelja ne vidim

“Sve sam u životu kupila dovom. Sve. Ja nisam nista zaradila...Došli goli na ovaj dunjaluk. I odosmo goli. Bez džepova. Ćefin nema džepove. Ništa ponijet nećemo. Naše je samo ono što damo. I onoliko koliko sebe damo.”
― Ammara Šabić

“Tako su se obnavljali naraštaji pored mosta, a on je kao prašinu stresao sa sebe sve tragove koje su na njemu ostavljale prolazne ljudske ćudi ili potrebe, i ostajao je posle svega nepromenljiv.”
― Ivo Andrić, The Bridge on the Drina

“Stvarnost je u ovalnim staklima s gradovima. U kartonskoj kutiji za cipele u kojoj su spremljene ocjene iz škole s potpisima profesorica. Ti potpisi stoje sami za sebe, nečitki i više ne znače neko lice ili glas. Stvarnost je u praznom ormaru u kojem su visjele haljine moje majke. U prašnjavim fasciklima s ljubavnim pismima moga oca. U kutijici s pilulama čiji je rok trajanja odavno prošao. U zelenoj olovci čiji je vršak već godinama odlomljen. U svemu što je prošlo a da nije ni postalo, tada, kad smo bili mladi. Zato nas posjećuju duhovi a ne više iskustva.”
― Irena Vrkljan, Pisma mladoj ženi