Sandra Dzananovic Quotes

“KO GOVORI JEZIK MRTVIH?

U tišini što slijedi eksploziju
nebo prestaje biti nebo,
postaje platno pepela i dima.
Ljudi nestaju,
pretvaraju se u statistike,
u nečujne uzdahe arhiva.

Granice na kartama
razmiču se kao prsti umornih ruku,
ali zemlja ostaje ista,
samo dublje ranjena.

Pitaš se,
ko govori jezik mrtvih?
Ko prepoznaje tišinu između rafala,
taj vakuum gdje ničeg nema
osim odsutnosti smisla?

Djeca crtaju oblake,
ali uvijek zaborave sunce.
Njihove ruke ne znaju oblikovati mir,
jer im je ukradena ideja svijeta
gdje ptice lete bez straha.

Mrak ne prestaje kad utihnu puške.
On traje u očima onih koji gledaju unatrag
i vide ono što je moglo biti.
On raste u tišini onih koji šute,
jer su riječi postale oružje.

Hoće li iko zapamtiti,
da smo nekada disali zajedno?
Da je zemlja bila mekša,
a horizont čist?
Ili ćemo zauvijek ostati
zatvorenici vlastitih ožiljaka?”
― Sandra Džananović

“On his boots
there was still soil from my garden.
On my neck,
the breath of his sleep
I had remembered since childhood.

I did not know that soil could forget a footstep.
That it could resound with the same silence
when you walk beside your brothers
and when you bury them.”
― Sandra Džananović, Walking On The Land Of Dead Brothers