Starost Quotes

“Od djetinjstva do starosti čovjek nosi svoje tijelo. Gleda svoje prste, ruke, bore i pjege na njima, i uvijek su mu iste. Samo se na tuđim tijelima primijeti vrijeme.”
― Miljenko Jergović, Freelander

“Čovek odraste, shvatila sam, tek onda kada na roditelje počne da gleda kao na ljude, samo ljude, koji nemaju nikakvu moć, nikakav čarobni štap za rešavanje problema, i oni isto lutaju, pokušavaju, pogađaju i maše. Naši roditelji su suviše stari da bismo im govorili ono što mislimo. Suviše su stari za buku i povišen ton, dosta im je povišenog šećera, pritiska, holesterola, povišene starosne granice za penziju. Sve se to uzima u obzir u razgovoru. Naši roditelji su suviše stari da bi shvatili ljude kao što smo mi, kao što sam ja u krajnjoj liniji, oni su živeli neki drugi život, u neka druga vremena. I oni su imali svoje patnje, svoje frontove na kojima su se borili, borili su se za nas onim oružjem koje su tada imali, i zato će u našim srcima uvek imati povlašćenu poziciju, poziciju žrtve, a mi ćemo prema toj žrtvi uvek imati dug. Naši roditelji su zauvek stariji od nas, iako mi imamo daleko više zdravstvenih problema nego oni u našim godinama. Naši roditelji su, prosto, suviše stari da bismo im govorili ono što zaista mislimo, zato im sada vraćamo dug pričajući s njima kao sa decom, štedeći ih i čuvajući od svega, a najpre od sebe. Odlučila sam, zato, da nikada više ne pričam ništa svojim roditeljima, da ih poštedim, jer oni nisu zaslužili ništa osim lepih reči. Eva, rekla sam i obrisala suze, od danas ćeš ćutati.”
― Milica Vučković, Smrtni ishod atletskih povreda

“Fali se Šanto: - Judi jo ča san ja jebava kad san bija mlad, kad me bilo sedandeset godin.”
― Miljenko Smoje, Skitan i pitan

“... jebo mater ne kontam šta je tim starim ljudima oni bi svi da imaju šesnest pa da zguze nešto mlado evo opet opsova u pičku materinu a zaboravili su da sa šesnest uglavnom drkaš a najbolje je što ima pjesmu kao on konta da je star pa ga odjebe mlađa kokica a on promijenio čaršafe šta je to starim ljudima jel to tako zajebano hranit golubove?”
― Damir Avdić, Tiket za revoluciju

“Mnogi stari ljudi udobroljavaju svoju okolinu. Otuda oni neprimjereni situaciji osmijesi i smjehovi, osobito kod ostarjelih žena. Njihovi osmijesi su isprike, kao da smijehom žele zataškati svijest o vlastitoj fizičkoj oronulosti. Kada smo mladi, nitko od nas ne mari za takve stvari. A onda u jednom trenutku počinjemo paziti da se ne "zamjerimo". Zašto? Zato što sve nas na životu zapravo održavaju drugi ljudi.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Lako je držati se na okupu dok rade prirodna ljepila, hormoni, zdravlje, dok je koža glatka i sjajna, dok su mišići napeti, dok smo na vrhuncu, dok nas drugi vole, dok postoji cilj, dok mi volimo druge... Ali što se događa kada sve to nestane?”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Mi ljudi skupljači smo uspomena, patnji, trenutaka, materijalnih stvari, novca, a sukladno tomu i podočnjaka. Kod zadnje stavke bitno je zbog čega ćemo ih skupljati. Način, svrha. Kako god bilo, podočnjake bismo trebali skupljati radeći stvari koje volimo i koje nas ispunjavaju, one koje nas približavaju željenom snu i cilju. Na kraju krajeva, nije li bolje sanjati otvorenih očiju nego zatvorenih? Živjeti snove svakoga dana na javi.”
― Kristina Paj, Ne gubi fokus

“Stol je bio od lakiranog drveta.
Nekoć nisam marila za njega, bježala sam, izbjegavala sve obiteljske ručkove. Da je to ipak bio stol, shvatila sam tek onda kad ga više nije bilo.
Zato sad život oko kruga. Uokrug.
Praznina sredine. Gubitak sredine.
Ili ništa, ili sve. (...)
Likovi koji su nekoć sjedili oko stola nestaju i već lebde visoko iznad naših glava. Nije ih moguće zadržati, oni se sve više udaljavaju, bez žaljenja i ne okrećući glave.”
― Irena Vrkljan, Pisma mladoj ženi