Sudbina Quotes

“Vrijeme prolazi, a mi prolazimo s njim i najčešće radimo ono što možemo, a ne ono što bismo htjeli. Ostatak čini sudbina, a sreća povremeno doda poneko zrnce soli. To je sve.”
― Guillaume Musso, La fille de papier

“Sudbina se bestidno igra ljudskim životima, ljudskom srećom. Dokle ću još moći podnostiti tu surovu, bešćutnu igru? Bože Uzvišeni, ostao si mi još jedino Ti, posljednje uporište, utjeha, nada...”
― Nura Bazdulj-Hubijar, Amanet

“Zabluda je uobraziti da se sudbina može iscrpsti i da se može dodirnuti dno makar čega bilo.”
― Victor Hugo, Les Misérables

“Takav ni je teret u tom trenutku legao na dušu da sam mislio da ću umrijeti. Ali, svemir nije tako milosrdan: pustit će te da umreš zbog zatrovanog zuba, udarca u glavu, zbog tuđe pogreške ili gluposti, ali te neće pustiti da umreš kad to poželiš, jer kad bi to dopuštao, živog bića u njemu više ne bi bilo.”
― Darko Macan, Koža boje masline

“Možda ništa nije potpuno slučajno Možda se neki događaji moraju zbiti, pošto-poto.
Kao da su već zapisani u nekakvoj knjizi sudbine.
Poput munje koja je bljesnula još u davna vremena i za koju se oduvijek znalo gdje i kada će udariti...”
― Guillaume Musso, Sauve-moi

“Katkada je sudbina kao mala pješčana oluja koja stalno mijenja smjer. Ti promijeniš smjer, ali pješčana te oluja progoni. Opet skreneš, ali oluja se prilagodi. Neprekidno se tako igraš, kao u nekakvu zlosutnom plesu sa smrti točno prije zore. Zašto? Zato što ta oluja nije nešto što je zapuhalo iz daljine, nešto što nema nikakve veze s tobom. Ta oluja si ti. Nešto unutar tebe. Tako je sve što možeš učiniti to da joj se predaš, da stupiš upravo unutar te oluje, sklopivši oči i začepivši uši da u njih ne ulazi pijesak, i kroz nju ideš, korak po korak. Tu nema sunca, ni mjeseca, ni pravca, ni osjećaja vremena. Samo fini pijesak što se kovitla u nebo kao kosti samljevene u prah. To je vrsta pješčane oluje koju trebaš zamisliti. I doista ćeš se morati probijati kroz tu silovitu, metafizičku, simboličnu oluju. Bez obzira koliko metafizička ili simbolična bila, nemoj se zavaravati: ona će se zasijecati u meso kao tisuću oštrica britve. Ljudi će u njoj krvariti, i ti ćeš krvariti. Vrelom, crvenom krvlju. Hvatat ćeš tu krv u šake, vlastitu krv i tuđu krv. A kada jednom oluja prođe nećeš se sjećati kako si uspio preživjeti. Nećeš biti ni siguran, zapravo, je li oluja stvarno prošla. Ali jedna stvar je izvjesna. Kad izađeš iz oluje nećeš biti ista ona osoba koja je u nju ušla.”
― Haruki Murakami