Denahi

“I ne treba ti ništa drugo osim krov nad glavom, komadić tla pod nogama i ruke. Pod tim vrtlarskim rukama, iz ove krpice tla, raste alhambra, tvoje drvo života, usred smeća, krhotina, prljavištine, gadosti.

I u golemom, konveksnom zrcalu neba vidim: astronauti na drugim planetima već pripremaju vitke svemirske brodove da te ponovno otkriju.”
― Antun Šoljan, Drugi ljudi na mjesecu- pustolovna priča

“I nigdje više nema ljudi, samo masa. Ne možeš nikoga ni upoznati osim... osim kriminalaca ili nekakvih izgubljenih tipova, kao što si i sama. Što dublje zaranjaš ruke u masu, ne nailaziš ni na što čvrsto, nego samo sve gušće, sve gnjecavije slojeve mase. (...) imam paničan osjećaj da dolazi strašan kaos, da je već tu, i da nema iz njega drugog spasa osim velikih para, kojima ćeš se od njega ograditi.”
― Antun Šoljan, Drugi ljudi na mjesecu- pustolovna priča

“Za nas je kasno za takvu vrstu snova. Ne možemo više ni u šali povjerovati u budućnost. Previše smo priča o budućnosti već čuli. U previše njih smo povjerovali. Bili smo osuđeni da živimo u svijetu u kojem se stalno nešto čeka, što ne dolazi nikad. To je sve obmana: ništa ne može doći. Svijet neće sazreti zajedno s nama.”
― Antun Šoljan, Drugi ljudi na mjesecu- pustolovna priča

“Umjetnost je bila na cijeni. Cijela je država stajala iza nje. Sad je iznad nje.”
― Antun Šoljan, Drugi ljudi na mjesecu- pustolovna priča