Marceline Willimas

“Pine Billy je došao u posjet. Ostao je kod nas i po cijele dane sjedio pokraj djeda. Djed je želio slušati njegovu violinu i Pine Billy mu je svirao. Stajao je u svjetlu lampe, dugog vrata povijenog nad violinom dok su mu pramenovi kose, nejednakih duljina jer se sam šišao, visjeli preko ušiju. Suze su mu tekle niz lice, kapale na violinu i s violine na tregerhlače.
„Prestani plakati, Pine Billy“, rekao je djed. „Kvariš muziku. Želim slušati tvoju violinu!“
Pine Billy je rekao: „Ne plačem. Samo sam pre-e-hlađen“, a glas mu je zvučao kao da ga nešto steže u grlu. Onda je ispustio violinu, pao na koljena i zario lice u plahte pokraj djedovih nogu. Plakao je i ramena su mu se trzala. Pine Billy nije bio Čovjek koji bi bio u stanju suzdržati osjećaje.
Djed je tad malo podignuo glavu i viknuo slabašnim glasom: „Prokleti idiote, prosipaš Red Eagle duhan po plahtama!“ Što je Pine Billy zaista i učinio.
I ja sam plakao. Ali tako da djed to ne vidi.
Djedova tjelesna pamet je postala umorna i počela je sve više i više spavati. Jedino je još njegova duhovna pamet bila budna. Dosta je razgovarao s Willow Johnom.
Baka bi mu podvukla ruku pod glavu i šaptala mu nešto u uho.
Djedova tjelesna pamet se još jednom vratila. Htio je da mu donesem njegov šešir; otišao sam po njega. Stavio ga je na glavu.
Držao sam ga za ruku i on se osmjehnuo. „Život je bio dobar, Malo Drvo. Sljedeći put će biti još bolji. Vidjet ćemo se.“ A onda je i njegov duh otišao, kao i duh Willow Johna.”
― Forrest Carter, Malo drvo

“Been following you, Ludefance. You’ve garnered a great deal of attention with three high-profile cases. Brought each one to a successful close. So, I thought who better to recommend to a very sweet woman who’s just lost her only son and is married to a, excuse the expression, ‘prick.”
― Behcet Kaya, Murder in Buckhead

“and taught him the only thing he had to learn about love: that nobody teaches life anything.”
― Gabriel García Márquez, Love in the Time of Cholera

“Life's got to be lived, no matter how long or short. You got to take what comes.”
― Natalie Babbitt, Tuck Everlasting